I dok gledamo rukometna događanja u Tokiju maštamo kako bi bilo da su Kauboji ovdje, koga bi pobijedili, bi li se opet “potukli” s Francuzima, ili bi dobili “po lampi”.
I ne samo o njima, maštamo i o djevojkama, kraljicama šoka…
Upravo taj Portugal, koji je nevjerojatnom krađom, rekli bi i prevarom, stigao na ove Igre (pod blagoslovom IHF-a), već odavno se vratio u svoju domovinu.
Svaki put kad bi vidjeli njihovu reprezentaciju u turniru jednostavno bi ostao žal, zaboraviti se neće, to sigurno.
Portugal je tog 14. ožujka u zadnjim sekundama pobijedio Francusku 29:28, a Trikolorima nije priznat gol u zadnjim sekundama, ako ste zaboravili noćnu moru iz kvalifikacija.
Hrvatska rukometna reprezentacija tako je na krajnje dramatičan nastup ostala bez Olimpijskih igara u Tokiju, prvi put od Sydneya 2000. godine. Što je bio veliki šok za sve…
Pogrešna je politika izjednačavati događanja na europskom kontinentu, s prvenstvima Sjeverne Amerike, Afrike, Australije, vidjeli smo i na ovom turniru u Tokiju da su to dva – podijeljena svemira.
Slabi broj kvota iz Europe trebao bi se mijenjati, krajnje je vrijeme da barem Europska rukometna organizacija povuče – prvi potez.
Kraljice šoka? I njih moramo spomenuti. Djevojke Nenada Šoštarića nisu niti dobile priliku da izbore ovo natjecanje, iako na sebi ponosno imaju brončanu medalju, što je još jedna tragedija sustava. Sigurno nisu slabije od brojnih reprezentacija ovdje na istoku.
Neke stvari će se ubrzo sigurno morati mijenjati, pa i pod “cijenom” nekih rizika u odnosima, ako je EHF-u dovoljno stalo da zaštiti svoje interese. A trebalo bi im biti, ne samo zbog Hrvatske, koja je platila cijenu na ovim Igrama…