Wenger progovorio o svojoj sudbini u Arsenalu: Izjave legendarnog Francuza šokirat će sve navijače Topnika

Facebook: Arsenal/Photo: Stuart MacFarlane

Iz godine u godinu Arsene Wenger postiže iste rezultate, odnosno, ne postiže željene rezultate, osim u FA Kupu koji su osvojili 2014. i 2015. godine, ali to nije prioritet za velikana poput Arsenala

Uvijek, uvijek ista priča. U Arsenalu je svake godine otprilike u isto doba, veljača-ožujak, ista priča. Topnici se opraštaju od Lige prvaka, a san o ponovnom osvajanju Premiershipa sve je dalje. Tako je i ove godine, Bayern se poigrao s Wengerovom momčadi u prvom ogledu osmine finala Lige prvaka i s 5:1 si je već praktički osigurao plasman u nastavak natjecanja. Ništa bolje nije ni u prvenstvu, zaostatak za Chelseajem je pregolem za uvijete najvišeg engleskog nogometnog ranga, Arsenal je četvrti i kaska deset bodova za londonskim rivalima.

Iz godine u godinu Arsene Wenger postiže iste rezultate, odnosno, ne postiže željene rezultate, osim u FA Kupu koji su osvojili 2014. i 2015. godine, ali to nije prioritet za velikana poput Arsenala. No, ove godine prekipjelo je gotovo svima, u klubu više nisu sigurni u to da je Wenger pravi izbor, navijači su bijesni jer je Bayern napucavao njihov klub poput kakve hrđave kante, a čini se kako ni igrači više nemaju motiva pružati kvalitetne partije s Francuzom kao strategom momčadi. Može se reći kako je došlo do težeg zasićenja u momčadi i promjena je očigledno nužna.

Dvanaest godina Arsenal čeka na titulu, Liga prvaka je bolna točka, a ne tako davno se pucalo na finale, ali frapira činjenice da je iz sezone u sezonu Arsenal financijski sve jači, a igračkim kadrom sve slabiji. Prava kvalitetna pojačanja stižu na kapaljku, Wenger i dalje forsira mlade igrače iz vlastitog pogona, što danas rade klubovi poput Dinama, Ajaxa, Porta, ali oni se također ojačavaju iskusnim i već gotovim igračima. Ne kažemo da je postojeći kadar Arsenala loš, ali on jednostavno nije u rangu koji bi mogao konkurirati za veće uspjehe. Navijači svakog prijelaznog roka preklinju Wengera da pojača redove i možda barem malčice promijeni politiku, ali on se neda.

Primjerice, ove sezone Wenger je doveo Granita Xhaku za 45 milijuna eura, a on ne igra niti približno dobro kao što je igrao u BMG-u, doveo je Lucasa Pereza za 20 milijuna eura, po vokaciji napadača, koji je zabio samo pet golova. Jedine dvije zvijezde kluba, Alexis Sanchez i Mesut Ozil malo su predoslovno shvatili taj svoj zvjezdani status i katkada jednostavno ne sudjeluju u svim segmentima igre, odnosno, sudjeluju samo u napadu i čekaju loptu. To se najviše vidjelo protiv Bayerna kada su se šetali oko centra dok je minhenska momčad punila mrežu njihove momčadi.

Jednostavno, to je momčad koja više ne sliči na momčad, a kada se to dogodi uglavnom je kriv trener. Ipak, onaj koji bi trebao preuzeti krivnju na sebe i reći, “ne ide više, to je to od mene”, baš i ne misli tako.



“O mom odlasku piše se već 20 godina i te stvari jednostavno moram prihvatiti, ali ne želim uopće pričati o tome. Što god da se dogodi, ja ću nastaviti svoju trenersku karijeru jer imam odgovornost prema ovome klubu. Najvažnije je da klub donese pravu odluku i da bude u sigurnim rukama. Mrzim gubiti, ali ako ja odem, tko garantira Arsenalu da će dobivati svaku utakmicu? Nadam se samo da će se u budućnosti to promijeniti”, kazao je Wenger.

Ono što još može spasiti Wengera jest njegova stara slava. Uzeo je gomilu trofeja koji uključuju FA Kup, Premiership, Ligu prvaka, završio je sezonu bez poraza i da ne nabrajamo, ali vremena su takva da se na staroj slavi više ne može živjeti. Navijačima je dozlogrdio, rezultata nema, FA Kup (ako ga i osvoje) nije nikakva utjeha, nema više onog napadačkog nogometa i momčad se izvlači na individualne bljeskove pojedinih igrača, a to sve zaista ne priliči velikanu kao što je Arsenal.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI