Grčka je po individualnoj kvaliteti, vrijednosti i imenima inferiorna Hrvatskoj, ali zapravo je najgori mogući protivnik
Samo ne Grčka! Ponavljali su si to vjerojatno svi oni koji još prate i navijaju za hrvatsku nogometnu vrstu. Grčka je vjerojatno ‘crna mačka’ za Hrvatsku od svih četiriju reprezentacija. U šest utakmica Hrvatska je samo jednom pobijedila, tri puta se igrao remi i dva puta su gubili uz gol-razliku 6:8. U kvalifikacijama za SP 1998. godine na Maksimiru je bili 1:1, a u Solunu je Hrvatska jedinu pobjedu protiv Grka ostvarila u uzvratu kada je Šuker zabio za 1:0. U sljedeće dvije, prijateljske utakmice, bilo je 3:2 za Grke 1999. godine i 2:2 se odigralo 2001. godine. Nakon toga Hrvatska se ponovo susrela s Grcima 2012. godine u kvalifikacijama za Euro. Na Maksimiru je bilo 0:0, a Grčka je kod kuće slavila 2:0.
Sve u svemu, jedna pobjeda u šest utakmica govori kako treba biti na maksimalnom oprezu, čak i nakon pet godina od prošlog susreta. Naime, Grčka još uvijek igra onaj “catenaccio”, odnosno, kolokvijalno rečeno, “bunker” i jedino im je važno ne primiti gol te po mogućnosti zabiti jedan. Grčka ne igra lijep nogomet, najveća zvijezda im je stoper Manolas, o kojem ćemo nešto kasnije, ne stoje visoko na FIFA-inoj ljestvici, nisu efikasni ni nešto premladi, ali uspješno se provlače na velika natjecanja.
Grcima nije bitan posjed lopte, nadmoć na terenu, taktička superiornost nad protivnikom, kao ni ljepota igre, njima je važan reuzultat i to pod svaku cijenu i to je do sada bio problem za mnoge reprezentacije pa tako i za Hrvatsku.
Kao što priliči moderniziranom, ali ne previše moderniziranom, “catenaccio” sustavu kakvog i dalje njeguje Grčka još otkako ga je uspostavio herr Otto Rehagel koji je i doveo Grke do naslova na EP-u u Portugalu 2004. godine, Grci kontroliraju igru bez lopte, braneći se i traže priliku iz prekida ili kontre. U reprezentaciji Grčke nikad nije bilo nekih “megazvijezda”, toga su oni i svjesni i zato svu koncentraciju formiraju momčadske igre, pogotovo one u obrambenom segmentu.
Grčku odavno ne vodi herr Otto, ne vodi ju više ni prvak Europe Fernando Santos, koji je, nota bene, s Grčkom u Brazilu ostvario najveći uspjeh na nekom SP-u. No, Grci i dalje njeguju sličan sustav čak i pod trenerom Skibbeom. Nije to ona “moćna” Grčka, ali cilj uglavnom ostvaruju tako da igraju na jedan pogodak i totalno zatvaranje. Skibbe njeguje sustav 4-2-3-1 koji se zna transformirati u sustav s petoricom u sredini i isturenim napadačem ili s četvoricom u zadnjoj i središnjoj liniji te s polušpicom i napadačem.
Ključ igre je obrana, a čini ju tandem Manolas – Papastathopoulos, koji je savršeno uigran, agresivan, često i grub, ali gotovo besprijekoran u skoku i oduzimanju lopte. Grčka nema igrača kojeg se može izdvojiti, kao što Hrvatska ima Modrića, Mandžukića, Perišića koji sami rade razliku, oni djeluju kao jedna momčad i malo tko se ističe i u tome je zapravo i velik problem za Hrvatsku. Hrvatska je već pokazala kako se loše nosi s obrambenim momčadima koje dobro kontroliraju igru bez lopte i napadaju slabe zone, noviji primjer je Island, Kosovo pa eto i Finska. Spomenute tri momčadi ne igraju nogomet kao Grci, odnosno obrambeno gledajući nisu na njihovoj razini, nije im ni tranzicija lopte ista, ali činjenica je da Hrvatskoj ne leže defenzivno dobro organizirane momčadi.
Grčka nas je 2011. godine nadigrala u Ateni i posalala u dodatne kvalifikacije sa Santosom na klupi, a tada je Hrvatska igrala puno bolji nogomet nego što ga je igrala zadnje dvije godine pod Čačićem. Hrvatska sada ima Dalića koji će morati u mabnje od mjesec dana organizirati skoro pa novi sustav koji će osigurati rastavljanje grčke obrane, a Hrvatskoj to nije uspjevalo s puno slabijim momčadima.
Jasno, gledajući po kvaliteti igrača Hrvatska je “svemirski brod” za Grčku i nema dvojbe da je lakši protivnik, no, Hrvatska je momčad koja može izgubili od Finske u ključnoj utakmici, a Grčka je momčad koja može izgubiti od Farskih Otoka. Grčka je po individualnoj kvaliteti, vrijednosti i imenima inferiorna Hrvatskoj, ali zapravo je najgori mogući protivnik!