Povela se javna rasprava oko izvođača jedanaesteraca u hrvatskoj reprezentaciji. Jasno je i zašto. Luka Modrić protiv Cipra nije pogodio udarac s bijele točke, a to mu nije po prvi puta. Njemu je to, točnije, treći „zapucani„ udarac s bijele točke u reprezentativnoj karijeri.
Posljedica zbog tog promašaja u Larnaci nije bilo, kao što je moglo biti u onome četvrtfinalu svjetske smotre u Rusiji prije tri godine, protiv Danske. Sjetite se, nekoliko minuta prije kraja, kod 1-1, Schmeichel mu je udarac ubranio a nakon produžetaka u raspucavanju jedanaesteraca – Modrić je riskantno tukao posred gola, lopta je preko Schmeichelovih vezica jedva ušla u gol.
No, sjetiti ćemo se jedne rečenice po mnogima najboljeg nogometaša svijeta, Edsona Arantesa de Nascimento Pelea. On je, nakon što bi i on promašio jedanaesterac jednom rekao:
„Nisam tu samo ja u pitanju, jedanaesterce najčešće promašuju najbolji igrači u momčadi. Objasniti ću vam i zašto. Ti najbolji igrači kod izvođenja jedanaesterca gađaju prema točno određenom mjestu, u kut ili rašlje. I tako se lakše promaši. Oni koji nemaju takvu tehniku da ciljaju u određeno mjesto raspale svom snagom ili se posluže nekom varkom i mahom su uspješniji. U tome je tajna promašaja jedanaesteraca kod najvećih svjetskih igrača kroz povijest nogometa.”
I nije da Pele nije u pravu. Jedanaesterce su promašivali, često i kobne koji su stajali naslova svjetskog prvaka baš oni najbolji svih vremena. I Zico i Socrates i Platini, pa Roberto Baggio…
Navlas je očito slučaj i s našem Lukom Modrićem. A zašto on izvodi u reprezentaciji jedanaesterce? Zacijelo zato što se ne boji odgovornosti, jer je kapetan i jer je čovjek kojeg se mora slušati, s obzirom na svoje očigledne zasluge. No, što še biti dalje. Hoće li on biti izvođač i kod našeg prvog sljedećeg jedanaesterca, primjerice kod 0-0 protiv Rusije, a treba nam pobjeda?
Mi odgovor ne možemo dati, to je domena izbornika Zlatka Dalića. Ali, nisu to lake stvari, što ako netko drugi tuče taj jedanaesterac umjesto Modrića. I promaši! Onda bi žalili za Lukom što mu je onemogućeno izvođenje najstrože kazne.
Sjetimo se Ivana Rakitića kako je suvereno izvodio odlučujuće jedanaesterce u Rusiji na putu do srebra. Dobro je tukao i Darijo Srna dok mu Japanac Kawaguchi nije skinuo udarac na svjetskoj smotri 2006. u Njemačkoj. U krajnjem slučaju taj promašaj koštao nas je prolaska skupine prije Australije i Japana, a iza Brazila.
Onda se Srna čak i zarekao da više neće izvoditi jedanaesterce, makar to nije ispalo tako. Tukao je i dalje, mahom uspješno. Kao i Davor Šuker u eri Ćirinih „vatrenih„. Inače je Šuker od 36 jedanaesteraca zabio čak 34.
Legendarni igrač Southamptona Matt Le Tissier je u karijeri zabio čak 49 penala, a promašio samo jedan. Cristiano Ronaldo je imao uvjerljivo najviše jedanaesteraca pa je stoga i zabio najviše. Bio je precizan čak 133 puta, a promašio 25. Leo Messi je zabio 94 puta, a 28 puta je promašio ili su mu golmani obranili.
Kao jedna od najboljih izvođača najstrože kazne slovi Ivan Krstanović, danas član Slaven Belupa. On je ljetos protiv Šibenika promašio prvi jedanaesterac nakon četiri godine. I još je pritom rekao „kako zbog toga cijelu noć nije spavao.” U karijeri je izveo 42 jedanaesterca, zabio ih je 38.
Hmmm, eto rješenja, Krstanovića koooptirati u hrvatsku reprezentaciju samo da izvodi jedanaesterce. I kada bude najstroža kazna za Hrvatsku hitno napraviti izmjenu, uvesti stasitog Krstanovića i bok.
Šalimo se naravno. Ali jedanaesterac kolikogod je sigurna prilika za gol nije apsolutno sigurna šansa. Uostalom, apsolutne sigurnosti nema, u bilo kojem segmentu života i sporta.