Ključeve grada novi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević od Jelene Pavičić Vukičević preuzeo je 4. lipnja, što znači da će mu se ove subote napuniti prvih sto dana od preuzimanja vlasti. Obično se to razdoblje uzima za analizu, sportski rečeno, prvog prolaznog vremena, a kako je to odradio Tomašević sa svojom ekipom za Dnevno su svoje mišljenje iznijeli politički analitičari Tomislav Stipić i Karlo Jurak.
Iako se u ovom razdoblju više može govoriti o percepciji Tomaševićevoga upravljanja gradom, negoli o konkretnim ocjenama, neke su stvari ipak podložne analizi. Uostalom, i sam Tomašević je rekao kako “nije dobio ni 100 minuta, a ne 100 dana” što govori da se njegove upravljačke sposobnosti počele procjenjivati u rekordno kratkom roku.
“Moj je dojam kako se Tomašević konstantno vadi da je odmah ušao u žrvanj i da mu nitko nije dao malo mira. S druge strane, svi čelnici Možemo govore kako su znali u što se upuštaju pa mi to djeluje dosta kontradiktorno. Znakovito je da je i zagrebačka dogradonačelnica Danijela Dolenec izjavila kako im treba vremena. Kada imate dvoje ključnih ljudi iz Možemo, Tomaševića koji je centralna figura tog pokreta i Danijelu Dolanec koja je ‘mozak’ pokreta, koji uporno govore kako im ispadaju kosturi iz ormara i kako nisu očekivali ovakav kaos u gradu Zagrebu, onda se stvara dojam da oni nariču nad vlastitom sudbinom što je sušta suprotnost one samouvjerenosti kroz kampanju. Takva kampanja rezultirala je visokim očekivanjima birača koji su pohrlili glasati za Tomaševića, a sada su mnogi od njih vjerojatno razočarani”, kaže analitičar Tomislav Stipić o ovoj početnoj fazi.
Jurak: ‘Tomašević je imao manje od 100 dana’
S druge strane Jurak daleko blaže gleda na prvih sto Tomaševićevih dana. “Treba naglasiti da je riječ o sto ljetnih dana, bez obzira što se činilo da u Zagrebu u fazi nakon lokalnih izbora nije bilo ljeta… Ipak, ljeto uzme svoj danak pa proizlazi da je Tomašević imao manje od ovih sto dana jer su svi procesi usporili krajem srpnja i početkom kolovoza. Percepcija onoga što je napravio najviše se temelji na očekivanjima koja su postojala od nove gradske vlasti i onoga što oni u tako kratkom periodu mogu učiniti.
Napomenuo bih da su krenuli dosta naglo s nekim potezima koji se mogu tumačiti kao rezovi, tj. pokušaj rješavanja korupcijske klijentelističke hobotnice naslijeđene iz ranijih perioda. Tu bih izdvojio smanjivanje broja ureda, zapravo njihovo fuzioniranje, što je jedan tip birokratskog reza, ali ne na način da se stvar lomila preko koljena – ni jedno područje nije ostalo bez resora. Raspisano je i dosta natječaja za različite političke i upravne funkcije te neke stručne pozicije, tu bih opet izdvojio natječaje za školske odbore koji su bili jedno od mjesta gdje je dosta upliva imala bivša Bandićeva administracija.”
Kritike oporbe unaprijed formirane?
Posebno je Jurak istaknuo primjer imenovanja u Holdingu i Srebrnjaku, a koja su u javnosti ocijenjena problematičnom.
“Bio je to primjer kako se priča dosta napuhala zbog toga što politički akteri koji su se našli u oporbi moraju zadovoljiti ono što pozicija oporbe nudi, dakle kritizirati vlast. Nekako se čini da su njihove kritike unaprijed formirane i onda samo čekaju neki potez da ih mogu aplicirati. Pravilnik o imenovanju Uprave Holdinga je jasan i čemu odugovlačiti u jednom ogromnom i kompleksnom sustavu, a riječ je o troje članova Uprave? Za ostala mjesta raspisan je javni natječaj. U tom trenutku trebalo je brzo donositi odluke, jer se ne radi o nečemu što može dugo čekati. Ja to ne bih gledao kroz prizmu iznevjerenih očekivanja zbog toga jer je poslije bilo dosta natječaja kakve ranije nismo vidjeli.
Treba razlikovati kritike koje su na mjestu i one koje su kritike radi kritike. Još bolji primjer je Srebrnjak, da jedna vlast postavlja svoje kadrove vrlo je logična stvar. Gradska vlast na neki način je ‘obezvlašćena’ jer nasljeđuje pročelnike – koji su neki pandan ministrima, a njih bira predsjednik vlade, dok gradonačelnik to nije mogao – od ranije. On ima zavezane ruke, s tim ljudima mora raditi. Moramo razlikovati dvije stvari, jedno je ako na neku stručnu poziciju stavite svog prijatelja, rođaka, svoj kadar, a druga stvar ako na nekakvu političku i upravnu funkciju postavite svoj kadar. To je potpuno normalno i očekivano. Ono što je bilo u Srebrnjaku radilo se o upravnoj funkciju, ne o nekoj stručnoj, nije nitko postao liječnik preko veze. Mi moramo, a kod Zagreba se to sad najviše ističe, razdvojiti ono što je političko od onoga što je stručno. Ne može se politika tehnokratizirati, uvijek će ostati politički dio u kojoj opcija koja je na vlasti ima svoje kadrove.”
Stipić: Ništa ne smije izaći bez Tomaševića
Imenovanja u Holdingu Stipić također nije previše uzeo za zlo, no kao veliki problem je istaknuo je neuspješno smanjivanje proračuna.
“Tomaševićeva vlast obećavala je da će drastično rezati proračun, međutim vidimo da su umjesto nekoliko milijardi, srezali tek nekoliko desetaka milijuna. Ja sam svjestan da svakoj vlasti treba vremena, ali ako će se cijeli mandat samo opravdavati lošom situacijom iz vremena svog prethodnika, pitanje je imaju li uopće kapaciteta djelatno ponuditi neki novi smjer.
Tomašević je do sada bio lider na papiru, kampanju je odradio maestralno, no liderske sposobnosti dokazuju se radom, a ne PR-om. Njegova imenovanja u Nadzorni odbor i Upravu Holdinga okarakterizirani su negativno, ali rekao bih da je on baš u tom dijelu preuzeo odgovornost i odlučio djelovanje. Međutim, centralizacija komunikacije prema van u smislu da niti jedna informacija ne smije izaći bez njegovog znanja podsjeća na Bandićevu vladavinu, a Tomašević i Možemo obećavali su transparentnost i u odnosu prema javnosti, što smatram lošim u komunikacijskom smislu”, napomenuo je Stipić.
I Jurak je imao primjedbe na Tomaševićevu komunikaciju, ali oni ne misli da je problem u tome što ništa ne smije proći pored Tomaševića.
“Ne možemo vam se se dogoditi da počnu kolati poluistine, možda i istime, a možda i potpune neistine, a da vi danima nemate odgovor kao što je bio primjer s otkazima agencijskim suradnicima u “stambenom” gdje se nije znalo što će biti s tim radnicima, pa kad se govorilo o smanjivanju kvota u vrtiću… To je trebao netko isti dan iskomunicirati. Isto je i s građanskim odgojem i obrazovanjem, oporba se na to uhvatila na već pripremljen način. Na kraju je ispalo nešto deseto – da je kurikulum radila osoba koja je povezana s bivšom vlasti, da je Građanski odgoj izvannastavna aktivnost, na razini kako se uči pletenje i vezenje u školi. Dakle, nešto potpuno neobavezno bez ocjene.”
‘Pakt o nenapadanju s Plenkovićem’
Stipić je za kraj ipak jednu stvar ocijenio problematičnom, a to je odnos prema HDZ-u.
“Ono što ja smatram posebno problematičnim jest činjenica što i Tomašević i Dolanec mantraju o političkoj stabilnosti i kako je dobro da nema izbora u naredne tri godine. To isto govori i Plenković. Postavlja se pitanje zašto jedna platforma koja je u uzletu i koja je temeljito kritizirala HDZ i njegovu vladavinu sada reterira i uopće ne progovara o lošoj vladavini HDZ-a. Platforma koja želi doći na vlast morala bi sve učiniti da dođe do prijevremenih izbora da se skine loša vlast, uostalom na toj priči su i došli u Sabor i u Saboru bili najžešća oporba. Sada je sve to stalo, ne mogu se oteti dojmu da su Tomašević i Plenković sklopili prešutni pakt o nenapadanju zato jer to odgovara i jednima i drugima u ovom trenutku. Uostalom, na taj način potiskuju SDP kao relevantan politički faktor. To bi se moglo podvesti pod prevaru birača jer su ljudi u Možemo vidjeli alternativu HDZ-u. Takvo taktiziranje Tomaševića i Možemo moglo bi se obiti u glavu upravo njima jer tri godine je puno vremena u politici, birači bi se mogli zasititi takvog taktiziranja.”