Anto Đapić o Kolindi, Plenkoviću, Milanoviću, Hasanbegoviću i osvajanju desnice…

screenshot

Anto Đapić, lider je novog političkog pokreta Desno, što planira time postići te kako gleda na događanja na hrvatskoj političkoj sceni, otkrio je u opsežnom razgovoru za portal dnevno.hr.

  1. Pred nama su europski izbori, što Desno priprema za svibanj, znadete li već sada koja imena će se naći na vašim listama?

Prvo, želim odmah istaći da nitko s istinskim suverenističkim stavom ne bi smio zanemariti da  Europska Unija s Europskim parlamentom ovakvoga tipa nama nije prihvatljiva. Europski parlament je izraz nadnacionalne državnosti, europske državnosti. Parlament je zakonodavno tijelo po definiciji, a suverenitet se ostvaruje donošenjem i provođenjem  zakona. Dakle to je u suprotnosti s nacionalnim suverenitetima. Nikako afirmacija europskog državljanstva, zakonodavstva ili građanstva ne bi smio biti model Europske Unije ni za jednoga jedinoga suvernistu. Dakle, EU da, ali kao zajednica suverenih država, pa bi se morao i na naziv EU primjenjivati nekadašnji naziv –Europska zajednica. No, izići ćemo na izbore usprkos tome i trebaju izići suverenisti, jer kad već postoji ta institucija onda se u njoj, uz borbu za reafirmaciju suverenih nacija moramo boriti za njezino konačno dokidanje i redefiniciju Unije ovakve kakva postaje sve više okov europskih nacija i instrument nekolicine najvećih država. Nisu problem imena, svatko tko je bar malo socijalan može skupiti dvanaest imena, a pogotovo tko  ima registriranu stranku. Nas zanima  afirmacija nekoliko temeljnih političkih stavova, koji bi morali biti test vjerodostojnosti svima na suverenističkom i nacionalnom spektru, oko kojih bi se svi Hrvati trebali okupiti, bez liderstva i ultimativnih zahtjeva postojećih stranaka i strančica. Naš je cilj formirati kraljevstvo ideja i ciljeva našega naroda, a tek onda birati kralja i njegove ljude. U tome ćemo sigurno uspjeti, posve nebitno s ovim izborima ili u neposrednom razdoblju.

  1. Uskoro su i predsjednički izbori, hoćete li se suprotstaviti aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović ima li u vašim redovima osobe koja je spremna na taj potez?

Mi se u svojoj politici suprotstavljamo samo zloćudnim idejama, namjerama i njihovim nositeljima. Primjerice, kao što smo reagirali na Irinejevu poruku da moramo dokazati da nismo ustaše!? Nemamo mi što bilo kome dokazivati, samo i jedino svome hrvatskom narodu. A Kolinda Grabar Kitarović se ne može svrstati pod takve. Nama prioritet nije dakle suprotstavljanje, nego izgradnja vrhunskih vrjednota, pri čemu nam je funkcija predsjednika Republike vrhunska nacionalna vrijednost. I tome težimo, svojim programom, svojim porukama, a težit ćemo i svojim kandidatima. Najvišem nacionalnom državnom simbolu valja izabrati odgovarajući ekvivalenat u osobi koju mislimo ili predložiti ili poduprijeti, ali taj ekvivalent se neće niti može određivati prema najnižim mogućim vrijednostima koje simboliziraju recimo Mesić ili Josipović, a koje nije svojim djelovanjem uspjela u državničkom smislu nadmašiti puno Kolinda Grabar Kitarović. Mi u Hrvatskoj moramo početi jako cijeniti svoje nacionalne simbole, funkcije i državnost, a ne tezgariti kao na buvljaku s njima svodeći ih na nekakve birtijske i dnevno-političke interese. Upravo na toj najvišoj mogućoj razini namjeravamo osmišljati programsku i kadrovsku politiku. Daleko smo od toga, a naš je motiv to snažno nametnuti kao zahtjev i promijeniti u javnom i političkom diskursu, te stalnom afirmacijom takvih vrjednota i ponavljanjem takvih zahtjeva u javnosti natjerati sve nacionalne inicijative na takav pristup, a educirati narod na tu razinu političke ponude. U tom pravcu ćemo djelovati kad su predsjednički izbori u pitanju, a ne ravnati se prema Kolindi Grabar Kitarović. Ona nas ne zanima.

  1. Generalno, kako ocjenjujete rad aktualne predsjednice?

Ona je nakon zastrašujućeg ponižavanja naroda u mandatima Mesića i Josipovića, donekle relaksirala politički diskurs, vratila dio prije svega emotivnog samopouzdanja narodu. I to nije zanemarivo ako njezino razdoblje uspoređujemo s prethodnim. No, daleko je to od minimuma nužne državnosti, državničke politike i bar prosječnog očekivanja od čovjeka na mjestu predsjednika Republike. Nije  opravdanje,  niti smije biti, sužene ustavne ovlasti, jer predsjednik Republike ima golemu mogućnost s najviše moguće pozornice javnim istupima, porukama i reakcijama zadavati pravce djelovanja nacionalnih institucija i diktirati najviše javne standarde, i prije svega senzibilizirati naciju za najbitnija pitanja i nacionalne interese. Nažalost, gotovo ništa u tom pogledu ne mogu istaći kao nekakav uspjeh Kolinde Grabar Kitarović.

  1. Okupili se u desnu političku opciju, imate li se namjeru širiti, što kažete na gospodina Zekanovića i Ilčića te HKS, oni su nedavno predstavili svoju opciju, da li ste otvoreni za suradnju s njima?

Nemamo mi namjeru širiti našu stranku ili bolje rečeno pokret, jer taj model ne valja i nužno nameće majorizaciju i cjenkanje s ostalim kolegama i kolegicama na nacionalnom spektru, a to onda i najplemenitije namjere svodi na kadroviranje,trgovinu, srozavanje kriterija i podčinjavanje nacionalnih ciljeva samima sebi i svome uskom krugu. Svi smo mi često griješili u tome, zato smo kao nacija i država tu gdje jesmo. Nitko od nas na nacionalnom spektru u ovome trenutku ne smije niti treba imati ambicije širiti se okupljajući slične ili slabije od sebe, ili usisavajući ostale. Nije bit stvari usisavanje ili udruživanje više slabih, nego zajedničko stvaranje velike i moćne platforme, ideje, programa, koji će nas sve zajedno nadmašiti i stvoriti pobjednički nacionalni pokret. Mi moramo sasvim suprotno postupati. Okupiti najpametnije Hrvate oko naših političkih namjera, definirati temeljne teze okupljanja najširega  spektra nacionalno svjesnih ljudi, a mi iz sadašnjih stranaka moramo biti u tome procesu koordinatori,vodonoše, koristeći postojeće infrastrukture za ostvarivanje takvoga svenacionalnog procesa. To nužno nameće i spremnost da svatko od nas bude u svakome trenutku sretan samim sudjelovanjem u tome procesu, a ne uništavati se natezanjima oko toga tko će među nama biti nekakav novi mesija. Da smo mogli biti novi mesije, bili bi. Valjda je vrijeme shvatiti da to nismo, ali da imamo povijesnu odgovornost pokušati doći do uvjeta stvaranja novoga državotvornoga programa i novoga tipa državnika. Dakle, meni su prihvatljivi kolege Zekanović i Ilčić, mislim da imaju svoju prepoznatljivost i vrijednost, ali nismo sami mi, oni, ili bilo tko drugi dovoljni ako nismo spremni uložiti sadašnje svoje pozicije u ciljeve koje sam naglasio. Naglašavam, ja, DESNO i moje kolege i prijatelji polazimo od toga da nama nije bitan jedan, dva ili dvadeset mandata u Saboru. Mi moramo svi zajedno stvoriti pokret koji će osvojiti vlast u zemlji i konačno ju urediti na sliku i priliku hrvatskog naroda. Ne može se biti suverenist u politici, a svoje ciljeve ne postavljati tako, jer suvereniteta na marginama Sabora ili stola za kojim se presudno odlučuje –nema.

  1. A ujedinjenje pravaša, je li to opcija koja uopće više i može zaživjeti?

Vrijedi već rečeno. Nema smisla pravaška stranka ako joj nije primarni cilj ostvarivanje ciljeva hrvatskog državnog prava. A državno pravo je –nacionalna sloboda i suverenost. Možemo se mi svi sada udružiti, ali ako programski i organizacijski ne prilagodimo zahtjeve državnog prava današnjim realitetima i izazovima, niti se možemo smatrati starčevićancima, niti ćemo ikada postati nešto više od marginalne političke grupice s nekoliko eventualnih mandata u Saboru ili na lokalnim razinama. Da su uvjeti političkog djelovanja takvi da je Hrvatska trajno učvršćena na nacionalnim i suverenističkim temeljima,na njezinom narodu i njegovom interesu,onda bi imalo smisla biti manjinski sudionik u ukupnom spektru nacionalnih politika. No Hrvatska je danas pred izazovima jednakim kao i početkom devedesetih, pa je ultimativno bitno izići iz stranačkih i uskih struktura i formirati svenacionalni pokret za uništavanje zloćudnih ugroza i stvaranje, te osiguravanje, trajnoga opstanka naše države i naroda. Ja mislim da je ovakav stav danas temeljno pravaštvo koje je važnije od svih nas pravaša zajedno.

  1. Osim toga, na desnici se profilira i opcija koju predvode Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Kako na njih gledate? Vidite li se u doglednom vremenu i s njima?

Zbog Hasanbegovićeve kratke ministarske karijere u prethodnoj vladi, i snažnoga suprotstavljanja navodnim antifašistima i toj cijeloj bulumenti, ta stranka je bila određena nada hrvatskom narodu. Iako Hasanbegović tu i tamo i danas zna zabljesnuti svojim prije svega intelektualnim istupima i pronicavim dnevno-političkim reakcijama pogotovo antikomunističkog usmjerenja, na žalost ostali su u opasno uskom krugu i nisu ni iz bliza uspjeli definirati prepoznatljive politike za mobilizaciju ozbiljnoga dijela naroda. Oni imaju svoj potencijal, mogli bi još uvijek biti značajan sugovornik u stvaranju snažne nacionalne pobjedničke političke platforme, ali moj je dojam da su njihovi  ciljevi prilično sektaški. Mene je u tom pravcu nevjerojatno neugodno iznenadio dr Tomislav Jonjić nazad nekoliko dana u Bujici, koji je doslovno optužio hrvatski narod i to više puta, za nevaljalost i svojevrsnu nesposobnost, jer eto ne prepoznaju njegov ili njihov značaj i mogućnosti. Pa zaboga miloga, zar nije obaveza političara pristupiti istom tom narodu i uvjeriti ga u valjanost svojih poruka i kvaliteta, svoje ponude, a ne sjediti u fotelji i lamentirati o svojoj veličini i zaostalosti naroda. Ne pamtim da sam to čuo nakon već legendarnog Grčića u Milanovićevoj vladi, koji je javno poručivao da ljudi puno bolje žive, samo što to još ne znaju. Na takvim pozicijama nema ozbiljne politike.

  1. Koje je vaše stajalište o aktualnoj Vladi i premijeru Plenkoviću, tko je po vama najjača, a tko najslabija karika rukovodeće garniture?

Plenković vrlo uspješno  radi ono što želi i vrlo uspješno provodi svoju politiku. Besmisleno je kritizirati ga s posve drugih političkih pozicija i stalno ponavljati da loše  radi. Nemamo ista mjerila ni iste ciljeve. Politika koja se provodi se ocjenjuje s pozicije analize zacrtanih ciljeva njezinih kreatora i provoditelja. Ta politika je loša za Hrvatsku, potpuno je suprotna našim političkim ciljevima i o tome nema smisla ništa ni dokazivati ni raspravljati. No očito je Plenkoviću i onima koje on predstavlja to dobra politika. Pogotovo je besmisleno stalno ponavljati da je Plenković loš, a ne imati rješenje kako njemu i sličnima oduzeti pravo na odlučivanje o sudbini naroda. On je posljedica poremećaja državno-političkog poretka i mi moramo ako želimo dobro hrvatskom narodu, otkloniti uzroke tih poremećaja. Mi smo u svojih deset teza istakli uz ostalo dva temeljna koraka, donošenje vrlo tvrdog i nacionalnog zakona o državljanstvu i potpuno drugačijega izbornoga sustava u kojemu će ukupan hrvatski narod ocjenjivati sve politike. Pri tome nikako ne mislim na ništa slično onome što su Markić i Podolnjak predložili, jer je to opasna prijevara.  Cijeli poredak treba uspostaviti na ustavnoj zaštiti i afirmaciji temeljnih kršćanskih vrjednota. To je preventiva lošim politikama, a ne lajanje za karavanama, koje se u jednom slučaju zovu Milanović, u drugom Plenković, a ako ne postignemo brzo suglasnost kako preuzeti vlast u ovoj zemlji, pojavit će se netko treći malo modificiran i tako u krug. Hrvatska će propasti u tom slučaju, Pupovac i njegovo političko srpstvo bivat će sve jače, a svetost Irineja sve zakonitija. S tim smo mi suočeni u biti.

  1. Gospodin Bandić nedavno je odlikovao Budimira Lončara, što kažete na taj potez?

Također posljedica posve uništenih standarda i elementarnih vrednota u ovoj zemlji, državi i društvu. S jedne strane golema većina naroda štuje bl Alojzija Stepinca kao svoj simbol i identifikacijski uzor, a s druge strane državne politike veličaju simbole i ljude koji su progonili i nastojali, te nastoje i danas, osporiti, ako ne uništiti taj naš uzor. Budimir Lončar je suprotnost svim emancipacijskim simbolima i procesima hrvatskoga naroda, a njegovo političko djelovanje zadnjih dvadesetak godina, kao i ovo namjeravano odlikovanje, samo ukazuje na razornost unutarnjih deformacija koje se ne mogu otkloniti pojedinačnim borbama i kampanjama protiv njih, nego otklanjanjem uzroka koji omogućavaju postojanje i djelovanje takvih političkih osoba i događaja. Pokušajte analizirati tko je sve dobio najviša državna odlikovanja Republike hrvatske zadnjih dvadeset godina, vidjet ćete strahote. Zato ističem izuzetan značaj otklanjanja uzroka problema, jer ćemo svakim danom sve više biti u poziciji čuditi se ili prosvjedovati, sve slabije i slabije, dok se ne naviknemo da je to –država.  A takav razvoj stvari se ne smije nikako dopustiti, je nisu generacije Hrvata umirale za svoju državnost da bi stekli pravo na prosvjed protiv svoje države, nego da njome upravljaju. Mi smo dopustili potpunu zamjenu uloga. To točno znači odlikovanje Lončara.

  1. Dolazite iz Slavonije. Stanje u toj regiji je poražavajuće, što učiniti po tome pitanju, kako oživjeti Slavoniju te čini li Vlada dovoljno po tome pitanju?

Slavoniju se ne može oživjeti politikama oživljavanja Slavonije. To je teška zabluda. Slavoniju, kao i cijelu Hrvatsku i sve naše regije i krajeve moguće je oživjeti samo na temelju dubinskog osmišljavanja, prije toga istraživanja, korištenja najbolje pameti i znanosti, ne samo naše nego i svjetske i to bez obzira na cijenu, te osmisliti politike komplementarnoga razvoja svih postojećih potencijala cijele Hrvatske i cijeloga hrvatskoga naroda. Bez toga je sve kratkoročna kampanja prelijevanja iz šupljega u prazno, nekakvo kupovanje vremena, odgađanje ključnih rješenja i u konačnici stalno propadanje. Ne samo Slavonije nego cijele Hrvatske.

  1. Kako komentirate pojavu Dalije Orešković i njezinu novu opciju, dugo ste godina u politici, čini li vam se da ovakve opcije imaju šanse za uspjeh?

Ne komentiram. Takvih pojava je na tisuće, bit će ih na tisuće, jer se tako zapravo umjetno stvara lažna klima političke raznolikosti, a sve u funkciji opstanka postojećega poretka. Posve nebitna i posve lažna pojavnost, a u funkciji dodatnoga srozavanja nacionalnih političkih vrijednosti i standarda.

  1. A Živi zid i Most, kako na njih gledate?

Posve isto i njih gledam. Oni su incidenti, posljedica golemih deformacija državno-političkoga poretka, a ne bih isključio ni mogućnost da su kao i Oreškovićeva, proizvedeni u nekakvim pozadinskim kuhinjama kao eksponenti različitih, uvijek skrivenih ciljeva nasuprot deklariranim, koje nikada niti mogu niti znaju ostvariti. Te obje grupe počivaju na anarhističkoj političkoj platformi, tako su nastali, a kako nemaju prepoznatljive idejne i vrijednosne vertikale, njih se u biti niti ne može ocjenjivati kao ozbiljne politike. Oni postoje samo zbog toga da se pokaže kako se na marginama može dospjeti u Sabor, privlače pozornost, nude lažnu nadu nezadovoljnom narodu, a pogotovo je tragikomično slušati od njih nekakve priče o suverenitetu. Ne može kako sam rekao netko čiji je domet i platforma bezidejnost a konačan cilj nekoliko mjesta u Saboru na razvalinama duopolnog političkoga poretka, govoriti o suverenitetu. Ne možeš niti smiješ nuditi ono što nemaš niti ćeš ikada imati. A oni oboji to rade.

  1. Da morate izdvojiti tri ključna hrvatska problema, što bi to bilo?

Loš zakon od državljanstvu i katastrofalna provedba. Katastrofalan ustavni i zakonski okvir za izborni sustav.I ustavno-pravna definicija državno-političkog poretka počevši od definicije temeljnih vrjednota, koji je u ustavnim rješenjima praktično uništio definiciju hrvatske kao nacionalne države hrvatskoga naroda, legalizacijom višeetničkog političkog temelja unitarne hrvatska nacionalne države.To je katastrofa. Iz toga sve ovo s čime se suočavamo izvire.

  1. Ima li smisla danas govoriti o lustraciji, je li ona u ovim okolnostima i u sadašnjem vremenu provediva, ili smo ipak zakasnili?

Naravno da ima. Bez lustracije Hrvatska nikada neće postati uredna i efikasna država hrvatskog naroda. No, lustracija započinje od potpune integracije ukupnoga hrvatskoga naroda, jedinstvenim političkim pravima svakoga hrvatskoga državljanina, te tek onda i na temelju toga zakonskom eliminacijom najradikalnijih destrukcija,kao što su recimo bivši pripadnici organa i institucija Republike Srpske Krajine, koje je državni poredak, umjesto trajne političke eliminacije, legalizirao. Mi smo svi fokusirani na lustraciju bivšega jugoslavensko-komunističkoga režima, koga treba hitno kriminalizirati kao simbol i ideju, a posve zanemarujemo da imamo deset puta opasnije protagoniste otvorenoga neprijateljstva protiv hrvatskoga naroda, koje držimo nekakvom demokratskom manjinom, koja u koaliciji sa strukturama bivšega režima drži Hrvatsku posve okovanom.

  1. Demografska slika Hrvatske, u najmanju je ruku porazna. Može li se i što učiniti po tome pitanju?

Može. Promijeniti državno-politički poredak, vratiti povjerenje u državne politike, snažno afirmirati nacionalne i kršćanske vrjednote, osloboditi sve potencijale i sposobnosti hrvatskoga čovjeka i Hrvati će dolaziti, a neće odlaziti. Demografija nije ni iz bliza pitanje ekonomije, jer i jedno i drugo su posljedica općih društvenih temeljnih vrjednota.

  1. Tjednima se raspravlja o povratku Zorana Milanovića u političku arenu, mislite li da je to moguće i što bi nam to donijelo? Može li Milanović pobijediti Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima?

Nemam pojma. Ja mislim da se tako zapravo vodi jedna ne naročito suptilna kampanja,bildajući Milanovićev zapušteni potencijal, ali njegov potencijal je jako ograničen izbornim tijelom tzv.ljevice. Jer nitko ne bi smio zaboraviti njegove politike, politike njegovih suradnika i prije svega njegovu poruku da je hrvatski narod zapravo idejni tvorac Holokausta, koji su onda Hitler i nacisti prepisali od Hrvata. To su eliminacijske činjenice koje nitko nikada ne bi smio zaboraviti. U Hrvatskoj nikada nije bilo niti je smjelo biti pitanje tko će biti kandidati tzv.ljevice. Jer,njezini su dometi manjinski i manipulativni. Sve je uvijek ovisilo o kandidatima nacionalnih snaga ili desnice, ali ne desnice kao što je HDZ jer oni to nisu. Onoga trenutka kad se formira i promovira državnička ideja s prepoznatim državničkim personalnim potencijalom, ljevica neće ni u jednim izborima imati više od deset do petnaest posto.

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI