BERNARDIĆEVCI SE OVOME PODSMJEHUJU! Povratak Račana na čelo partije: Nakon Grbinova debakla Ivan spašava SDP?

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Debakl. Tom jednom riječju može se opisati rezultat koji su SDP-ovi kandidati postigli u prvom krugu lokalnih izbora. U Zagrebu su očekivano poraženi od platforme Možemo!, a koliko god pokušali trivijalizirati taj poraz u glavnom gradu nudeći se Tomislavu Tomaševiću za koalicijske partnere u Skupštini, u ustima brojnih socijaldemokrata ostaje gorak okus.

Sada već i sami nerado priznaju kako više nisu druga opcija u državi ni prva opcija u Zagrebu, jer ne treba zaboraviti kako je upravo iz njihovih redova ponikao Milan Bandić. Zagreb je sve do pojave Tomaševićeve platforme bio jedna od sigurnih SDP-ovih baza, u kojoj možda nisu mogli računati na svojega gradonačelnika, ali zato su mogli računati na respektabilan broj zastupničkih mjesta u Skupštini. Ta se računica s mirnim čovjekom Zagreba, Joškom Klisovićem urušila kao kula od karata.

No kada govore o greškama u kampanji, SDP-ovci zapravo Klisovića i ne spominju. On je tu samo igrač koji je uletio na teren za koji definitivno nije bio spreman. Baciti stručnjaka za vanjsku politiku u arenu u kojoj se vode ratovi oko kanalizacije, asfaltiranja cesta i gradnje parkova potez je koji može povući samo politički amater, u kakvog se sve više pretvara Peđa Grbin, šef oporbe kojega se ne može ni čuti ni vidjeti.


Potpuni zaokret

Sjetite se samo kako je Grbin rešetao svojeg prethodnika Bernardića, kako je nakon mnogo manjih poraza zahtijevao njegov odlazak. Upravo su to još u nedjelju od njega očekivali socijaldemokrati koji vjeruju kako je posrnuloj Partiji Grbinov odlazak posljednja prilika za oporavak. Nužan im je, kažu, potpuni zaokret, jer nisu SDP-ovci izgubili samo Zagreb. U svojoj Rijeci ulaze u drugi krug izbora s Filipovićem, drugi krug očekuje i Zmajlovića u Zagrebačkoj županiji, izgubili su niz pozicija u manjim sredinama, ostali bez fotelja u mjesnim i skupštinskim organizacijama, te su zapravo poraženi i bačeni na koljena.



Pobjedu je odnijela tek nesuđena predsjednica stranke Mirela Ahmetović u Omišlju, pa se sada o njoj ponovno počinje pričati kao o ženi koja bi ih mogla vratiti u život. Kakva je budućnost stranke koju je zastupao na zagrebačkim izborima, Joška Klisovića ne brine previše. On je, uostalom, sam desetak dana prije prvog kruga rekao da ne vidi ništa sporno u tome da ga kum Zoran Milanović pošalje u diplomaciju.

Angažmana zato na ovim lokalnim izborima nije bilo za Gordana Marasa, a SDP-ovci podsjećaju kako je, rješavajući se Marasa, Grbin povukao samoubilački potez ugasivši zagrebačku organizaciju stranke neposredno prije izbora. Šef socijaldemokrata tada je tvrdio da se nastoji riješiti bandićevaca iz svojih redova, a onda su se na njegovim listama za Skupštinu ipak našli bandićevci koje je koordinirao i sin pokojnog šefa SDP-a Ivice Račana, mladi Ivan Račan.

U rubriku vjerovali ili ne spada priča koja od nedjelje kruži Partijom. Naime, dio članova smatra da ovaj mladi komunikacijski stručnjak jedini može oporaviti stranku, i to tako da izađe iz sjene i preuzme Partiju kojom je do smrti upravljao njegov otac. Oni koji su skloni bivšem predsjedniku Bernardiću na tu teoriju gledaju s podsmijehom pa podsjećaju kako je “mali Račan” za ove lokalne izbore kandidate za listu skupljao po društvenim mrežama sramoteći ne samo sebe nego i kompletnu stranku. S druge strane, oni koji pokušavaju pronaći spasonosno rješenje za SDP ističu kako Ivana Račana mnogi percipiraju samo kao sina pokojnog premijera, a to je pogrešna percepcija.

On je godinama iznimno utjecajan u samom vrhu stranke, ali je u isto vrijeme samozatajan, a bez obzira na to što dosad nije obnašao nijednu izvršnu, pa ni značajniju funkciju, oni koji Račana mlađeg poznaju uvjereni su kako bi on bio spasonosno rješenje za stranku jer je odradio niz uspješnih kampanja i političkih operacija. Tako je, primjerice, bio jedan od ključnih ljudi u kampanji predsjednika Zorana Milanovića s kojim je inače u iznimno prijateljskim odnosima.

Preko svoje PR agencije Maksima komunikacije Račan je sudjelovao i u kampanjama Stipe Mesića i Ive Josipovića, a upravo je zahvaljujući njegovim savjetima Milanović na unutarstranačkim izborima pobijedio Bandića, ali i Željku Antunović i Tonina Piculu, čiji se ozbiljniji angažman također ponovno zaziva među socijaldemokratima. Kao Milanovićeva zamjena, Račan je ušao u Sabor najavljujući prodaju vlasničkog udjela u svojoj agenciji, no kako se to nije dogodilo, našao se na udaru javnosti zbog mogućeg sukoba interesa.

Bez obzira na to, treba napomenuti kako su u njegovoj agenciji kao ministri stasali Mirela Holy i Gordan Maras. Treba također napomenuti i to da je Račan u prijateljskim odnosima i s Grbinom, međutim, to ne mora ništa značiti. Ako se na taj podvig odluči, Račan će se prije svega morati suočiti s Bernardićevim saborskim spavačima. U saborske klupe vraća se i Rajko Ostojić, spreman za preuzimanje zagrebačke organizacije, ali i za to da Grbinu zagorča život kao što ga je on zagorčavao Bernardiću.

Konkretne ideje
Dio članstva u tome vidi novu operaciju za Bernardićev povratak, dok se po kuloarima ponovno spominje i bivši šef Podravke, iskusni menadžer Zvonimir Mršić, kojemu, prema tvrdnjama upućenih, ne pada na pamet plesti se u ove zamršene političke igre. Oni nešto racionalniji reći će kako za trenutno stanje ne treba kriviti ni Grbina ni Bernardića, nego Zorana Milanovića, no za to je debelo kasno. Milanović je kao predsjednik najpopularniji političar u državi, a iz te njegove popularnosti i SDP-ovci bi mogli ponešto naučiti.

Za opstanak im je potreban radikalan zaokret, konkretne ideje, kvalitetan program, a uza sve to morat će postati glasna i konstruktivna oporba, što s ovim sastavom u Saboru neće biti lako. Danas je gotovo nemoguće pronaći prosječnog građanina koji može nabrojiti barem tri zastupnika ove najveće oporbene stranke. Suočeni s vlastitim problemima, SDP-ovci se onim državnima ne stižu baviti, a i ono čime se Grbin bavi očito nije dovoljno atraktivno da bi konkuriralo, ne Plenkoviću, nego Tomislavu Tomaševiću i njegovoj družini. Jer koliko god hinili zajedništvo na ljevici, upravo je Možemo! najveći trn u oku socijaldemokrata koji plešu po rubu političke provalije.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI