Luksuzni unutarnji bazen koji se nalazio na posljednjem katu zagrebačke Dalmatinske ulice, a kojega su radnici uz pomoć krana izvlačili iz stana proteklog je vikenda plijenio pažnju građana metropole. Postavilo se pitanje tko uopće ima takvu ‘grdosiju’ u stanu i zašto je miče, a onda se saznalo kako su i bazen i stan u vlasništvu zaboravljenog bivšeg ministra gospodarstva Hrvoja Vojkovića koji je svojedobno bio šef Croatia osiguranja.
Zanimljivo je spomenuti i to da je Vojković prodaju svoje luksuzne zagrebačke nekretnine oglašavao prije dvije godine, a saznalo se iz oglasa kako se radi o dvoetažnom stanu od 486 m2 koji ima deset soba, wellnes zonu, ali i bazen. U tom se periodu nudila mogućnost kupnje cijele zgrade, a cijena stana iznosila je 33 milijuna eura.
Inače se Vojković u javnom prostoru posljednji put spominjao u mandatu bivšeg premijera, aktualnog predsjednika Zorana Milanovića, kada je tadašnji ministar zdravstva Siniša Varga tvrtci Gras Savoye Croatia bez natječaja dodijelio unosan posao. Zanimljivo je spomenuti i to da je upravo predsjednik Milanović svojedobno od zaboravljenog Vojkovića kupio stan. No, i bez toga, Vojkovićeva biografija obiluje intrigama.
Poduzetnik s povremenim uplivima u političke vode, svojedobno je prijateljevao, a potom i ratovao sa šefom HSLS-a Darinkom Kosorom, s kojim se natjecao za čelo te stranke. Ipak, valja u ovoj priči krenuti po redu, a kako malo što u Hrvatskoj može započeti bez povratka u prošlost, tako se i u slučaju Vojković valja vratiti u vrijeme raspada Jugoslavije.
U trenutku kada se bivša mnogim Hrvatima omražena država raspadala Kosor je bio na ključnom mjestu u Partiji, obnašao je dužnost predsjednika omladine grada Zagreba. Spadao je time u kategoriju provjerenih mladih partijskih kadrova koji su kasnije trebali žariti i paliti po centralnim komitetima i partijskim ograncima, kako u Vladi tako i u drugim važnim državnim tijelima tadašnje države. Upravo je Kosor odabran kao ključan igrač Saveza socijalističke omladine Socijalističke RH. Tu poziciju ovaj omladinac više je nego dobro iskoristio. Po tadašnjem sistemu rada, na čelno mjesto Omladine postavljani su oni koje su predložile društvene organizacije – poput OTV-a ili Radija 101.
Direktor Otvorene televizije u to doba bio je Vinko Grubišić, njegov najbolji prijatelj koji ga predlaže na to mjesto, a ostali predsjednici prihvaćaju tu ideju. U tom trenutku starta pljačka državne imovine. Kosor odmah poziva dvojicu prijatelja – Vojkovića i Mislava Stipića, s kojima dogovara posao. Na sjednici Omladine u srpnju 1990. godine Savez socijalističke omladine Hrvatske pod njihovom palicom mijenja ime u Parlament mladih, a Stipić podiže staru organizaciju Hrvatski sokol te počinje predsjedavati istom. Kroz dva dana gasi se Parlament mladih te spaja u Hrvatski sokol.
Tim činom spajanja udruga, spaja i svu pozamašnu imovinu jer radilo se o 20-ak nekretnina koje su bila u vlasništvu Socijalističke omladine Hrvatske. Kosor im zahvaljujući vezama u Ministarstvu pravosuđa omogućava da se priča razriješi kroz dva dana. Zamjenik u Hrvatskom sokolu, Stipićevom voljom postaje Vojković. A na primjeru stanova u Gajevoj 45 vidljivo je kako je u ono doba funkcioniralo preuzimanje državne imovine. Naime, na tom broju ulice bila je registrirana tvrtka Grubišićeve supruge, tamo se nalazilo sjedište Hrvatskog sokola, ali i sjedište OTV-a sve u vlasništvu Vinka Grubišića.
Posao s prodajom nekretnina i krađom višemilijunskih iznosa pripada Vojkoviću, kojega je Mislav Stipić osobno opunomoćio za prodaju stana u Gajevoj tadašnjem Fondu grada Zagreba za vodoprivredu i promet. Ugovor je potpisao Jadranko Husarić. Na stanu u Gajevoj dižu 220 tisuća njemačkih maraka koje međusobno dijeli trojka Kosor, Stipić i Vojković. Kako je imovini Omladine pripadalo 20-ak nekretnina u samom središtu Zagreba procjenjuje se da su po sličnom principu izvukli višemilijunske iznose, rasprodajom nekoć državne imovine.
Hrvoje Vojković slovio je kao mladi lav HSLS-a, a svoj status osigurao je vođenjem Ministarstva gospodarstva, ali i brojnim drugim pozicijama na koje se ugurao. Bio je na čelu Fonda za privatizaciju, šefovao Croatia osiguranjem, a sve to vrlo ležerno jer oni koji ga poznaju kažu da se na poslu u uredu nije pojavljivao prije jedanaest sati. Sve funkcije koje je obnašao, obnašao je u maniri velikog američkog menadžera. Obožava skupa odijela, trendovske torbe, restorane i barove, putovanja i mlade djevojke, a sve to priuštio si je šefujući državnom kompanijom – Croatia osiguranjem.
Tijekom 2008. godine te kroz cijelu 2009., dok je Vojković šefovao iz osigranja je iscurilo 110 tisuća kuna koje su kakve li bahatosti izdvojene za cigare i cigarete, a taj račun uplaćen je tvrtki Camelot uvozniku cigara i duhanskih proizvoda. U pojedinim mjesecima toj je tvrtki isplaćivano po pet tisuća kuna za duhanske proizvode, a Vojković je tvrdio kako cigare nisu bile za njega. Samo za sebe putovao je u egzotične krajeve, penjao se na Himalaju, izmijenjivao manekenke i poznate dame kao na traci, hvalio se prijateljstvom sa Snoop Dogom. Kakav bi to luksuz bio bez luksuzne hrane i dakako pića, koje se vrtilo po stolovima Vojkovića i kompanjoma, ilitiga partnera.
Kao direktor agencije Rubikon surađivao je s Dejanom Košutićem unukom pokojnog predsjednika Tuđmana, a ova dvojka bavila se financijskim inženjeringom. Krajem 90-ih odvjetnički zanat pekao je u odvjetničkom uredu ovršitelja broj jedan u Hrvatga Marijana Hanžekovića. U političkoj karijeri svađao se sa Slavkom Linićem, a potporu mu je na ministarskoj poziciji davao Dražen Budiša, tada šef njegova HSLS-a. Ministarsku fotelju grijao je svega pet mjeseci. Surađivao je s Danijelom Žderićem u izdavačkoj kući Profil. Zbrinuo je u Croatia osiguranju supruga Đurđe Adlešić, ali i neke Sanaderu bliske ljude – loto djevojku Paolu Poljak te bivšeg tjelohranitelja Stipu Čačiju. Vojković je krsni kum Kosorovom prvom djetetu, a u žestokom obračunu preko medija šef HSLS-a nazivao ga je playboyem i ‘materijalnim Budom’.