Već nakon prvog kruga lokalnih izbora u Zagrebu bilo je jasno da se Miroslavu Škori moralo dogoditi čudo da osvoji vlast u glavnom hrvatskom gradu i postane novi gradonačelnik. Čudo se na žalost hrvatske desnice ipak nije dogodilo pa se stoga vrijedi zapitati što se dogodilo i zašto šef Domovinskog pokreta ipak nije uspio polučiti bolji rezultat u Zagrebu? Nakon što je odradio kampanju za predsjedničke, a potom i za parlamentarne izbore ne može se reći da Škoro nema političkog iskustva, u ovoj se kampanji ipak vidjela nešto veća razina zrelosti, no izgleda da je ipak nedostajalo onog žara s kojim je Škoro ušao u kampanju za Pantovčak, kao novo, a opet poznato lice s konzervativne političke scene. Bili su to izbori na kojima je Škoro od starta uza se imao potporu kompletne hrvatske desnice, što na izborima u Zagrebu ipak nije bio slučaj.
Desnica se raslojila između HDZ-a, Mosta i Vesne Škare Ožbolt u prvom drugu, dok u drugom krugu očito Škoro nije uspio doprijeti do onih HDZ-ovaca koje je razočarao nakon predsjedničkih izbora kada nije podržao bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Za razliku od suzdržanog HDZ-a u SDP-u nije bilo dvojbe nakon prvog kruga izbora bez zadrške je njihov kandidat Joško Klisović podržao lijevog kandidata iz platforme Možemo Tomislava Tomaševića.
Kako to obično biva, desne snage i na ovim su se izborima raslojile, iako je Škoro na iznenađenje mnogih uspio dogurati do drugog kruga, potporu konzervativnih kandidata nije uspio izboriti pa je tako primjerice Mostov Zvonko Troskot poručio da njihovi birači nisu ovce, nakon debakla na izborima HDZ-ov Filipović nije se ni oglasio, Plenkoviću nije palo na pamet otvoreno agitirati za Škoru pa je on ostao prepušten sam sebi nadajući se da će se Mostovo i HDZ-ovo biračko tijelo ideološki samo po sebi prikloniti Domovinskom pokretu. No, Škoro je u kampanji za drugi mandat i sam ideološki vrludao, a to je pravodobno detektirao pravaš Anto Đapić.
”Vidim vijest iz Bjelovarske županije gdje Domovinski pokret podupire zajedno s SDP-om protukandidata HDZ-u. Pita Miroslava Škoru: ljudi što je vama? Taman kad pomislimo pogurati vas u Zagrebu vi napravite ovo. Ili ste otišli ‘na kvasinu’ ili je ono što ste govorili o potrebi za zajedništvom običan igrokaz”, ustvrdio je ovaj pravaš koji se u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji priklonio Anušiću. Pored toga, Đapić je detektirao kako Škoro u drugom krugu kampanje ne ostavlja dojam borca protiv ekstremne ljevice, već se i sada čini kako on vodi bitku s Plenkovićem nastojeći restrukturirati njegov HDZ, postavlja se kao da je izbore već dobio samim time što je postigao bolji rezultat od njihova kandidata, pa ispada kako je od ostatka kampanje njegov tim digao ruke.
Ne može se to reći za samog Škoru. On je u kampanji za gradonačelnika nastupao znatno žustrije no što je to bio slučaj na predsjedničkim izborima, debatama s Tomaševićem pristupao je oštro, bez ideologije, otvarajući temu financiranja platforme Možemo! koju je ujedno nametnuo kao ključnu polemiku drugog kruga izbora. No to po svemu sudeći nije bilo dovoljno jer je u nekoliko navrata proklizao na vlastitoj nespremnosti pa tako primjerice kao lider desnice nije znao s kojom je postrojbom ratovao Blago Zadro, nije znao nabrojati tri zagrebačke braniteljske postrojbe, a kao lider koji parira spremnom Tomaševiću koji gradsku politiku ima u malom prstu Škoro nije znao nabrojati niti jednog gradskog pročelnika, u sučeljavanjima nije znao detalje o prihodima i rashodima iz Holdinga, a nije se snalazio ni s ulicama po gradu. Sve su to teme na kojima je Škoro proklizao i teme za koje ga netko nije adekvatno pripremio.
Možete za Škoru s predsjedničkih izbora reći što god želite, no ne možete reći da nije spremno odgovarao na sva pitanja novinara koji mu od starta nisu bili naklonjeni. Ni sada medijska svita nije sklona doktoru Škori i baš je zato morao znati da će ga cijediti do posljednje kapi krvi, no na to se nije spremio, nije isto gostovati kod Bujanca i gostovati kod Nataše Božić, no izgleda da je Škorin tim stavljajući fokus na financije udruga iz kojih je Tomašević proizašao na te bitne teme zaboravio. Zaboravili su na to i ljudi poput Igora Peternela, Zlatka Hasanbegovića, Stjepe Bartulice, inače pristojnih i umjerenih dečkiju koji su u ovu kampanju pretjerano ideološki zabrazdili zaboravljajući da Zagreb nije Imotski i da dobar dio građana nije briga za semafore sa suknjicama. Zagrepčane zanima tko će i pod kojim uvjetima obnoviti njihove razrušene domove, Škori je to struka, završio je građevinu i u najmanju je ruku nevjerojatno da to nije istaknuo kao svoju najveću prednost nad Tomaševićem. Umjesto toga da računaju koliko je Tomašević isisao iz udruga trebali su se baciti na računicu o besplatnim vrtićima i tramvajima, fokusirati se na socijalno ugrožene građane, no sve to je izostalo pa su uz pomoć medija Tomašević i njegova klika od Škore napravili bukadžiju koji ih napada bez argumenata i pokrića.”
Kako je to trebalo izgledati oslikao je nekadašnji Škorin partner, poznati liječnik i branitelj Dražen Đurović. ”Ono što će očito obilježiti drugi krug zagrebačkih izbora je otvorena nesnošljivost koju će promovirati dva tabora. Pozivam moj tabor da pokaže da i oni znaju voziti bicikle, da imaju ideju kako organizirati inteligentno upravljanje gradskim prometom, da znaju odvajati smeće, da bolje radi i ljepše pjevaju od protukandidata. Da će izgraditi mostove preko Save, denivelirati Glavni kolodvor, prekinuti koruptivno uništavanje urbanih zelenih površina, zadržati sve demografske i socijalne mjere ostale od Bandića, dati viziju multicentričnog razvoja grada. to su prave teme za drugi krug”, poručio je doktor Đurović. No, njegove poruke Škorin tim ili nije čuo, ili nije shvatio dovoljno ozbiljno pa su tako kampanju prepustili sreći koja ih nije pomazila.