Potraga za nestalim Splićaninom Matejem Perišem ušla je u sedmi dan. Nestao je u noći s 30. na 31. prosinca u Beogradu. Brojni su analitičari posljednjih dana komentirali potragu no gotovo nitko od njih nije sudjelovao u niti jednoj potrazi.
Alenko Ribić, specijalac koji je u posljednjih 30 godina vodio najteže potrage u Hrvatskoj poput slučaja Antonije Bilić bio je gost RTL-a Danas.
“Prvo i najbitnije od svega jest ustrojiti stožer u kojem trebaju biti predstavnici svih službi odnosno jedinica koje sudjeluju u potrazi. Sve bi se informacije trebali slijevati u stožer i oni bi ih kanalizirali na teren jedinicama kojima je potrebno. Sljedeće, pregledao bih rubne dijelove obale kopnenim putem, uz istovremen pregled vodenim putem“, objasnio je Ribić.
Mogu li ronioci mnogo vidjeti u mutnoj i hladnoj Savi, Ribićev odgovor glasi vrlo teško i da su šanse za to vrlo male.
“Ronioci ne mogu mnogo vidjeti, oni više pretražuju rubne dijelove na opip, vidljivost je vrlo mala. A širi pojas rijeke Save se uopće se ne pregledava. Tu bih uključio plovila koja imaju na sebi prijenosne sonare. Sonar kada detektira nešto što bi moglo biti nalik na ljudsko tijelo i onda ronioci idu ciljano. U ovakvim uvjetima ronjenje može biti pogubno za ronioce, vidjeli ste da plivaju veliki balvani i razni predmeti koji mogu teže ozlijediti ronioce“, kazuje Ribić.
Tko trenutno koordinira paralelni pregled obale? Ribić smatra da bi to trebao biti zapovjednik stožera koji bi trebao rukovoditi svim stranama.
“Kad smo već kod kopnenog dijela, ne znam je li srpske snage imaju uključene potražne pse. To su psi koji su specijalizirani za ovakvu vrstu spašavanja. Naša gorska služba spašavanja ima pse koji mogu tražiti živa bića, ali isto tako mogu tražiti i leševe, zato što čovjek u kretanju ispušta milijune aerosolnih čestica i pas ne njuši tlo već te aerosolne čestice. Isto tako čovjek kada je mrtav on isparava i ispušta određene čestice koje pas može detektirati.
Isto tako je vrlo bitno mati i helikopter sa flir operaterom, sa termovizijskim kamerama, koji bi pretraživali šire područje. Oni su se fokusirali na rijeku ali teoretski postoji uvijek šansa, možda nije uopće skočio u rijeku, možda je isplivao, možda se nalazi negdje na obali, napuštenom objekt, možda je ozlijeđen. Sve varijante su u igri“.
Ribić je godinama bio u zapovjedništvu Hrvatske specijalne policije, surađivao je i sa srpskim specijalnom snagama. Ima li Srpska policija tehniku za ovako složen proces?
“Ja odgovorno tvrdim i ne treba uopće sumnjati da srpske snage neće poduzeti sve što je u njihovoj moći. Naravno da imaju opremu, imaju istu opremu kao i naše postrojbe. Uvjeti su takvi kakvi jesu, tragovi su takvi kakvi jesu i informacije su takve kakve jesu. Po onome što vidim očito nemaju puno informacija jer je sve bazirano na rijeku Savu i oko rijeke Save“, smatra.
U ovoj se potrazi kao veliki problem postavilo razlikovanje pravih informacija od lažnih. Ribić kaže kako je zbog toga ključno da se svaka informacija koja dođe u stožer mora provjeriti.
“Na svaku informaciju koja dođe ne smije se odmah reagirati nego se mora svaka informacija provjeriti. Znači, svaka provjera na terenu je jedina ispravna i točna odnosno pouzdana informacija“, kaže.
A je li ovo vrhunac raznih policijskih službi?
“Po onome što vidim, to je na vrhuncu. Uključene su sve njihove snage. Ja se nadam da će još par dana raditi u ovom intenzitetu i onda će svakako reducirati te snage nakon nekoliko dana, jer nema potrebe da se troše, pogotovo ako budu sigurni da nisu pronašli ništa na području koje su pregledali“, zaključuje Ribić.