Obrazlažući u petak 13. svibnja saborskim zastupnicima prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna za 2022. godinu, potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić posebno se zadržao na povećanju proračunskih rashoda. Nabrajajući zašto Vlada premijera Plenkovića od hrvatskih građana traži dodatnih gotovo jedanaest milijardi kuna, ministar Marić najprije je naveo zdravstvo, mirovine, trošak ukrajinske krize i povećanje plaća državnim službenicima, a potom i povećanje iznosa za jamstvenu pričuvu.
“Otkako sam ja ministar, a to je već sedmu godinu, ne sjećam se da smo ikada morali povećati sredstva za jamstvenu pričuvu, no ove godine to moramo učiniti s obzirom na protestirano jamstvo od 32 milijuna eura od nekidan”, rekao je Zdravko Marić saborskim zastupnicima.
Iz te šture rečenice ni najpažljiviji gledatelji televizijskog prijenosa 11. sjednice aktualne postave Sabora nisu mogli doznati komu i zašto Vlada, osim što mora sanirati zdravstvo, spašavati umirovljenike od osiromašenja i savladati troškove rata u Europi, mora također isplatiti i golemih 430 milijuna kuna za neko jamstvo koje je izdala. No povećanje pričuve za jamstvo koje je Vladi stiglo na naplatu financijski je ministar spomenuo i na sjednici Vlade pa su ga novinari koji prate Vladu pitali za koga je taj novac, a on im je otkrio: jamstvo je izdano za splitsko brodogradilište, za 32 milijuna eura kredita njemačkog VTB Banka (Europe). I tada se klupko naglo počelo odmotavati.
Konstrukcija posla
Jamstvo za upravo 32 milijuna eura, na prijedlog Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Vlada Andreja Plenkovića izdala je na sjednici od 30. travnja 2020. godine izvjesnoj tvrtki Polaris Expeditions Inc., za “kredite Hrvatske banke za obnovu i razvitak i/ili drugih poslovnih banaka u zemlju i/ili inozemstvu”. Namjena jednog ili više kredita koje će tvrtka registrirana u poreznoj oazi Maršalovi Otoci podići s Republikom Hrvatskom kao jamcem jest plaćanje avansa splitskom brodogradilištu za gradnju Novogradnje 485, manjeg kruzera za polarna kružna putovanja. Iz obrazloženja prijedloga za izdavanje jamstva Ministarstva financija doznajemo da je tvrtka Polaris Expeditions Inc. na Maršalovim Otocima tvrtka-kći hrvatskog brodarskog poduzeća Brodosplit-Plovidba d.o.o. koje je, pak, u stopostotnom vlasništvu društva Brodograđevna industrija Split d.d. – kojoj je Novogradnja 485 naručena.
Iz opisane konstrukcije posla nesumnjivo proizlazi da Polaris Expeditions Inc. naručuje brod od Brodograđevne industrije Split koja je ujedno i njegov (po svemu sudeći, stopostotni) vlasnik. Odnosno, da će Brodograđevna industrija Split graditi brod za poduzeće u svom vlasništvu, dakle, sama za sebe. A Polaris Expeditions Inc. će brod avansom od 32 milijuna eura platiti kreditom HBOR-a i/ili neke druge banke, koji će, ako to propusti učiniti Polaris, uvećan za kamate i troškove, platiti Republika Hrvatska, odnosno svi njezini građani, i oni koji plaćaju porez na dohodak i dobit i oni koji svakodnevno jedva skucaju novac za hranu, piće i kućanske potrepštine.
I upravo se to dogodilo. Polaris Expeditions je, sudeći po riječima ministra Marića, kod njemačke banke VTB (Europe) uzeo kredit od 32 milijuna eura za avanse za Novogradnju 485, a kako kredit nije vratio (ili nije na vrijeme), VTB je to zatražio od Republike Hrvatske. Zašto su se, dakle, premijer Andrej Plenković i njegovi ministri ipak odlučili rizik otplate kredita tvrtke koja postoji samo u obliku poštanskog sandučića na Maršalovim Otocima prenijeti na svoje hrvatske birače?
Poštanski sandučići
Koja je i kakva kontrajamstva država dobila za svojih ukupno gotovo pola milijarde kuna? Kako je procijenila vjerojatnost (opasnost, rizik) da će joj spomenuto jamstvo doći na naplatu? Odgovori na ta pitanja sadržani su u obrazloženju koje su Vladi podnijeli Brodograđevna industrija Split, odnosno Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, tada pod upravom ministra Darka Horvata, te državno poduzeće za nadzor javnog novca plasiranog brodogradilištima Hrvatska brodogradnja Jadranbrod d.d.
Ponajprije, splitski škver istaknuo je da će dobar dio novca za Novogradnju 485, osamnaest od ukupno 50 milijuna eura, osigurati iz vlastitih sredstava. Zatim, Brodosplit-Plovidba d.o.o. i Polaris zapravo ne grade brod za sebe, nego imaju unaprijed osiguranog krajnjeg kupca koji će Novogradnju 485 nazvanu Janssonius otkupiti kroz dugoročni čarter tijekom deset godina po cijeni od 420 tisuća eura mjesečno (to bi ukupno bilo 50,4 milijuna eura). Osigurani kupac je izvjesno poduzeće Janssonius Sheepsreizen B.V. Država registracije te tvrtke se ne navodi, a internetsko pretraživanje ne daje rezultata, tako da je logično pretpostaviti da je to još jedno poduzeće posebne namjene (engl. SPV), vjerojatno isto inkorporirano u nekoj poreznoj oazi ili državi s posebnim pogodnostima za brodarske kompanije.
Pritom, “gradnja putničkog broda za polarna krstarenja predstavlja nastavak iskoraka brodogradilišta u tržišnoj niši putničkih brodova za polarna krstarenja u kojoj je brodogradilište već prisutno”, pišu splitski škverani. I poentiraju: “Imajući u vidu navedene trendove, može se zaključiti da je društvo Brodograđevna Industrija Split d.d. ugovaranjem predmetnog broda ponovilo uspjeh ugovaranja na ovom specifičnom tržištu”.
Ništa manje važna nije bila ni napomena Hrvatske brodogradnje Jadranbrod da jamstvo koje traži Brodograđevna industrija Split prema europskim pravilima “ne predstavlja državnu potporu”. U prilog izdavanju državnog jamstva govorilo je i to da je spomenuto “Društvo u 2018. godini ostvarilo dobit od 9,61 milijun kuna, a u prvih devet mjeseci 2019. godine 24,48 milijuna kuna”.
Poslovni model
Na tvrdnju iznesenu u ranijim člancima o državnim jamstvima splitskom škveru da Republika Hrvatska olako i nepromišljno riskira preuzimanje dugova “poštanskih sandučića” u poreznim oazama bez javno dostupne bilance i računa dobiti i gubitka, bez zaposlenih i bez stvarnih mogućnosti demokratske kontrole javnog novca, iz Brodograđevne industrije Split reagirali su vrlo nervozno. Nakon što se zanemare primitivne uvrede i podmetanja autorima (izrečene tako da ostavljaju dojam duhovitosti), bitno je da Brodosplit tvrdi kako “u cijelom svijetu nema takozvane ‘velike brodogradnje’ a da država nema mehanizma za financiranje i izdavanje jamstva za izgradnju velikih brodova”. Također, “svaka europska država u kojoj egzistira naša konkurencija ima usavršen taj mehanizam”.
A zašto baš Maršalovi Otoci? “Da bi se brod počeo graditi, mora ga netko naručiti, zato je Brodosplit, kao i većina velikih svjetskih brodogradilišta, osnovala tvrtku koja je inicijalni naručitelj brodova i njihov vlasnik sve dok se brod ne isporuči krajnjem kupcu”, kažu u splitskom škveru. “A s obzirom na to da sve (ili ogromna većina) svjetske kruzing kompanije na svojim brodovima viju takozvane ‘zastave pogodnosti’, odnosno zastave onih država koje jamče da nikada ni jedan njihov brod iz bilo kojih razloga neće imati problema zbog zastava koje viju (…) mi smo se odlučili na osnivanje tvrtke na Maršalskim Otocima. Uz Maltu, Maršalski Otoci imaju takozvane bijele zastave s najvišom reputacijom u pomorskom svijetu…”
U splitskom brodogradilištu osobito ističu kako se isti poslovni model u slučaju gradnje prethodnog broda za istog krajnjeg kupca pokazao iznimno uspješnim. “Kupac želi gotov brod čijim se financiranjem ne želi zamarati”, kažu, “nego od potpisivanja ugovora, zatim polaganja kobilice pa porinuća, radi medijsku promociju budućeg broda čija putovanja počne prodavati od samog početka građenja”.
Mehanizam financiranja
“Nakon što brod bude isporučen, odmah preuzima putnike i počinje eksploatacija te plaćanje mjesečnog najma. Zasad je maksimalan rok najma 10 godina, nakon toga naručitelj je obvezan platiti ostatak vrijednosti i otkupiti brod. Ugovorom je obično predviđeno da kupac može i ranije, ako osigura potreban iznos, vratiti cjelokupan kredit i otkupiti brod.”
“Tu mogućnost je iskoristio Oceanwide Expeditions pa je tri mjeseca nakon isporuke (naravno, prije toga je platio i tri mjesečne charter rate) otkupio Novogradnju 484 (‘Hondius’), a HBOR je na tom projektu za kamate i naknade zaradio cca 2,5 milijuna eura”, ističu u Brodosplitu i zaključuju: “Brodograditelj koji ne može osigurati financiranje projekta nema što tražiti na svjetskom tržištu – neće ugovoriti ni jedan brod. A sve brodograđevne zemlje, pogotovo iz EU-a u kojima egzistira naša konkurencija, imaju riješen taj mehanizam financiranja izgradnje brodova”.
Ne smijemo preskočiti ni to da u svojem spomenutom “mehanizmu” Republika Hrvatska ima i upisivanje hipoteke prvoga reda na brod čiju gradnju financira te vlastito poduzeće Hrvatska brodogradnja Jadranbrod d.d. koje treba nadzirati “gotovost i ostvarivanje predmetnog broda te namjensku potrošnju sredstava brod Nov. 485, na način da prati novčani tijek svih sredstava koje kupac uplaćuje za potrebe gradnje broda Nov. 485 te da izvještaj o stanju novčanog tijeka mjesečno dostavlja Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta i Ministarstvu financija”.
Prema dokumentaciji predočenoj Vladi, gradnja polarnog kruzera u Splitu trebala je biti sjajan posao, na kojem su svi sudionici trebali lijepo zaraditi, uključujući i brojne hrvatske proizvođače materijala i opreme. Kružna putovanja prekrasnim manjim (boutique, rekli bi znanci) Janssoniusom, “novim brodom sagrađenim 2021., polarne klase 6, sa stylish decorom i komfornim interijerom” već se reklamiraju na internetskim stranicama agencije liveaboard.com po cijeni od 1356 kuna na dan, skupa s putovanjima na Hondiusu, također sagrađenom u Splitu s državnim jamstvom. No brodogradnja je rijetko biznis u kojem samo cvatu ruže.
Ugovor o kreditu
Godine 2021. Janssonius, naime, očito nije bio sagrađen, pitanje je hoće li biti i 2022. godine. Početkom lanjskoga mjeseca studenoga Brodosplit je od Vlade zatražio prolongiranje važenja jamstva kupcu Polaris Expeditions s novim rokom isporuke broda 15. travnja 2022. te produljenjem ugovora o dugoročnom najmu sa zakupnikom broda Janssonius Scheepsreizen B.V. Koliko znamo, i 15. travnja 2022. je prošao, a Novogradnja 454 nije isporučena. No stigao je Vladi, točnije Ministarstvu financija, zahtjev VTB Banka za isplatu “jamstva broj F-008-20, s naknadama i troškovima, kako je utvrđeno ugovorom o kreditu”. Recimo i to, zahtjev VTB Banka ne bi trebao imati nikakve veze s ukrajinskom krizom i europskim sankcijama Rusiji: banka je i dalje ruska, ali je ruskom vlasniku onemogućeno da njome upravlja.
Na kraju, je li Vlada premijera Plenkovića zaista trebala tvrtki Polaris Expeditions Inc. s Maršalovih Otoka dati jamstvo za kredit za avans za gradnju omanjeg polarnog kruzera navodno vrijednog 50 milijuna eura? Istina je da sve države u kojima postoji velika brodogradnja pomažu svojim brodogradilištima, bilo izravno, bilo neizravno, pa je dobro da to čini i Republika Hrvatska. Brodogradnja izvozi hrvatske materijale i opremu, zapošljava stručnjake, osigurava zaradu uslužnom sektoru, donosi inozemne prihode, puni državnu blagajnu. No kao što smo zorno vidjeli u slučaju Novogradnje 485, neprijeporno je da takvo pomaganje znači i ulazak u rizik za državu i njezine građane. Treba li onda Vlada ulaziti u takav rizik, treba li rizik završavanja brodova na vrijeme, pravovremene i potpune otplate kredita za avanse i uspješnog zapošljavanja prenositi na svoje građane i porezne obveznike? Da, ali samo ako prije toga te rizike smanji na najmanju moguću mjeru.
U slučaju Brodosplita, naručitelje brodova trebalo je najprije uputiti da za svoj biznis prikupe privatni rizični (dionički) kapital i da prestanu poslovati kao obiteljski obrt. Ako je gradnja manjih polarnih kruzera zaista tako lukrativan biznis kako to u Splitu tvrde, onda u današnje vrijeme “besplatnog novca” prikupiti 32 ili svih 50 milijuna eura obrtnog kapitala na deset godina i bez pomoći države i poreznih obveznika zaista ne bi trebao biti veliki problem. Zatim, možda ipak ne bi bilo naodmet potražiti kupce brodova koji su spremni sudjelovati u financiranju gradnje, a ne doći na gotovo i svaki rizik potpuno izbjeći. U tom slučaju i brodograditelji bi se prema rokovima odnosili s puno više poštovanja.
Skupa oklada
Što će biti dalje? S plaćanjem 32 milijuna eura njemačkom kreditoru, za što Ministarstvo financija, prema posljednjim dostupnim vijestima, “analizira tehničku, pravnu i financijsku opravdanost”, Republika Hrvatska će postati suvlasnica ili jedina vlasnica nezavršenog omanjeg polarnog kruzera. Da bi ga završila, trebat će joj, također prema procjenama objavljenima u hrvatskim medijima, još osam milijuna eura. No hoće li potom za brod naći kupca, posebno je pitanje. U međuvremenu, za poduzeće Brodosplit je, “zbog poslovnih poteškoća u koje je zapao”, otvoren predstečajni postupak, kao i za Brodosplitova vlasnika, tvrtku DIV. Vladi premijera Andreja Plenkovića neće biti lako izvući se iz kaše u koju je zapala kladeći se s gotovo pola milijarde kuna na “poštanski sandučić” na Maršalovim Otocima.