ĆIPE OSUDIO UBOJSTVO OBITELJI ZEC: Potom objavio drugu potresnu priču i podsjetio na još jednu tragediju!

Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Zastupnik DP-a Stipo Mlinarić Ćipe osudio je  ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec 1991., ali i naveo da tragedija obitelji Zec nije bila posljedica djelovanja HV-a, nego pljačke kuće, a Aleksandra je ubijena kao tragični, neželjeni svjedok te pljačke bez ikakve političke pozadine.

„Koliko je to za osudu, ne trebam ni govoriti, ali jednako su za osudu i ovi koji ovaj slučaj politiziraju; to više čine hrvatski izdajnici, nego hrvatski Srbi, SDSS“, rekao je Mlinarić u slobodnom saborskom govoru.

Napravio je pritom i usporedbu, podsjetivši na Martinu Štefančić, djevojčicu od 4 i pol godine, koja je ubijena u Borovu Selu zajedno sa svojom bakom u ožujku 1992., kada nije bilo ratnih djelovanja, i to iz mržnje. Ubijena je samo zato jer je bila Hrvatica, kazao je Mlinarić te objavio post na Facebooku.


Gdje je Ulica Martine Štefančić?
Obdukcijski nalaz:
“Martina Štefančić, 4 godine, visoka 110 cm. Obučena u pidžamu. Kosa smeđa, dužine oko 20 centimetara. Dlan lijeve ruke se nalazi na prednjoj strani grudnog koša, a desni dlan ispod zatiljka. Zubni status: mliječni. Na desnoj strani grudnog koša i na prednjoj strani vrata ispod brade nalaze se ulazne strijelne rane, 4 na grudnom košu i 1 na vratu. Na leđima lijevo 3 izlazne strijelne rane.”
U Domovinskom ratu stradalo je 402 djece. Jučer je cijela nacija održala komemoraciju za jedno od tih 402. Samo u Vukovaru je poginulo 34 djece te jedno nerođeno dijete u utrobi svoje majke Ružice Markobašić koja je bila u šestom mjesecu trudnoće. Ubijena je na okrutan način na Ovčari gdje su ubijeni vukovarski ranjenici. Od 34 poginule djece u Vukovaru najmlađi je bio Ivan Kljajić, beba stara šest mjeseci, a najstariji Tomislav Baumgartner koji je ubijen u sedamnaestoj godini života.
Na prvi dan proljeća 21.3.1992., duboko poslije pada Vukovara, četnici iz Borova sela gase još jedan dječji život. Njih četvorica noću upadaju u kuću gdje je malena Martina Štefančić stara četiri i pol godine stanovala s bakom Bernardicom i stricem Željkom. Zlotvori ispaljuju pet metaka u bespomoćno malo tijelo djevojčice Martine. Ubijaju i njenu baku koja ju doziva. Pucaju i u strica Željka i teško ga ranjavaju te ga ostavljaju da iskrvari i umre u mukama. On Božjim čudom preživi da bi mogao ispričati ovaj surovi zločin hrvatskoj javnosti.
No njegovo stravično svjedočanstvo ostaje do danas duboko ispod radara mainstream medija. Znamo li imena preostale 400 djece koja su poginula tijekom domovinskog rata? Gdje smo upisali njihove priče? Kada ćemo komemorirati njihove smrti? Kako je moguće da su ta pogubljena djeca za nas ostala bezimena? Jesu li njihove obitelji dobile odštetu? Je li za njihovu smrt podignuta optužnica?
Ne, za njih nije podignuta niti jedna optužnica. Ni za jedno od preostalih 401 nevinih pogubljenih dječjih života nitko nikad nije odgovarao.
Oni nemaju tri ruke u hrvatskom Saboru.
Oni za nas nemaju ni imena, ni lica ni ulice, napisao je Stipo Mlinarić Ćipe.
Facebook Comments

Loading...
DIJELI