U godini koja je za nama, ništa se previše nije promijenilo po pitanju pandemije koronavirusa, premda je Hrvatskoj, kao i ostatku svijeta stiglo cjepivo, koje je u našu zemlju dovezeno pod posebnim osiguranjem. Zapamtili su Hrvati dolazak cjepiva po Krunoslavu Capaku, i onom njegovom famoznom sjedenju na kutijama, a onda je uslijedila i kampanja Misli na druge cijepi se, čiji slogan potpisuje Plenkovićev spin doktor, čarobnjak za kampanje Boris Malešević. Mislili su Capakovi suradnici na cjepivo i procijepljenje do te mjere da su u kampanju uključili i bivše i sadašnje estradnjake, sportaše, sportašice, zabavnjake i sve one koji su ikada na estradnu scenu kročili, umjesto da putem video uradaka građanima važnost cijepljenja tumače liječnici kojima to i jest struka.
Da je kampanja promašena bilo je jasno u samom startu svakome onome tko je ikad imao prilike prelistati površno literaturu iz osnova marketinga, građane na cijepljenje nisu uspjeli motivirati ni svi oni elitisti koji su se cijepili preko reda pa ni činjenica da je stožerašica Alemka Marković na cijepljenje preko reda odvela svoju staru majku. Otpor je bujao, a ljeto na kratko primirilo koronu, pa je Hrvatska po običaju vrvila turistima, i svima onima koji su tijekom ljeta na lijepom, plavom Jadranu tražili predah od maski, pravila i dezinfekcije.
Kako je ljeto krenulo svojem kraju, tako se pandemija ponovno vratila na scenu pa se o njoj žestoko polemiziralo u parlamentu, dok je rastao broj zaraženih, premijer Plenković jedno se vrijeme pravio kao da se ništa od toga ne događa nama, zazivao je cijepljenje, ukidao potpore poduzetnicima, a iz njegovih redova objašnjavalo se kako si Hrvatska novo zatvaranje ne može priuštiti pa su slijedom toga i učenici uglavnom bez značajnijih prekida u školskim klupama odradili prvi dio ove nešto mirnije školske godine. Na nastavi pred pločom, a ne pred malim ekranima inzistirao je resorni ministar Radovan Fuchs kojemu je to ujedno i ponajbolji potez u mandatu.
U svojem mandatu ozbiljno gazi i predsjednik Zoran Milanović, jedan od najvećih protivnika Plenkovićevih covid-potvrda, protiv kojih su se na noge digli i građani, koji su posljednjih mjeseci organizirali niz većih, i manjih prosvjeda. Građanski bunt izazvala je odredba temeljem koje javni službenici na svoja radna mjesta ne mogu pristupiti bez potvrde o preboljenju, negativnog testa ili pak bez covid-potvrde što se dakako manifestiralo i na građane koji bez jednog od ta tri papira ne mogu pristupiti u Poštu, Finu i ostale institucije.
Znajući za građanski otpor prema primjeni potvrda u igru uskaču Mostovci, koji pokreću prikupljanje potpisa za referendumsku inicijativu kojom se suprostavljaju i potvrdama i stožerokraciji. Kako za sada stvari stoje,
ovi oporbenjaci prikupili su 400.000 potpisa koji bi se u godini pred nama mogli pretvoriti u noćnu moru premijera Plenkovića koji je uvjeren kako su se Most i Milanović urotili protiv njega i njegove Vlade koja se bori za očuvanje zdravstvenog sustava.
No, zdravstveni sustav, toj njihovoj borbi unatoč odavno je na koljenima, građani imaju sve manje povjerenja u Stožer i njihove predstavnike, Capak, dr. Markotić, Beroš i Božinović širem građanstvu nisu slušljivi, mjere koje su donosili nerijetko su se uspostavljale kao nedosljedne pa je samim time nestalo i prvotno povjerenje koje su nedvojbeno od strane građana imali. I baš zato, u izazovnom periodu koji je pred Hrvatskom, ali i pred predsjednikom Vlade Plenković bi morao ako ništa drugo barem promisliti o tome da u Nacionalni stožer uvede neka nova lica, kako bi građanima vratio povjerenje, jer s obzirom na to da je i njegov Znanstveni savjet pukao od podjela i sukoba, ništa manje od toga ne može se očekivati. Građane i građansku skepsu nakon svega viđenoga naprosto treba razumijeti.