Za pandemiju koronavirusa kriva je Kina i zato je treba kazniti i natjerati da plati, stvarajući međunarodnu koaliciju, rečeno je prošloga tjedna u emisiji voditelja američke televizije Fox News (bliske Republikanskoj stranci) Tuckera Carlsona. On je tada izjavio: “U početnim fazama Kina je lagala o bolesti, uvjeravajući nas kako se ona ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
Oni su lagali koliko imaju zaraženih, koliko je ljudi umrlo. I prinudili su Svjetsku zdravstvenu organizaciju da podrži tu laž. Zbog svega toga ostali svijet je imao netočnu informaciju o užasnom koronavirusu i nije bio spreman te su mnoge tisuće umrle. Svatko tko vam govori suprotno laže ili radi za užasni režim. Sada svijet snosi gospodarske štete na desetke trilijuna dolara i, naravno, te račune trebala bi platiti Kina”. Na raspravu o toj temi Carlson je pozvao Amerikanca kineskog porijekla Gordona Changa, autora knjige “Nadolazeći krah Kine”. Na Carlsonovo pitanje je li SAD sposoban natjerati Kinu da to plati, Chang je odgovorio: “Naravno, postoje načini, Tucker. Jedan od njih je taj da Kina ima puno likvidnih aktiva diljem svijeta. Ima npr. obveznica više od trilijun dolara. Ima novac i u eurima i u funtama i u jenima i u švicarskim francima, vjerojatno i u kanadskim dolarima. I ako bismo mi djelovali zajedno s emitentima tih valuta, mogli bismo konfiscirati značajnu količinu novca. To ni u kojem slučaju ne bi svijetu kompenziralo štete jer izgubljene živote jednostavno ne možete kompenzirati. Čak i s novčanog gledišta to je nedostatna kompenzacija za štete koje ste spomenuli od trilijuna dolara. Ali mi moramo stvoriti sredstvo straha, kako u budućnosti šefovi režima ne bi mislili da mogu nekažnjeno činiti nešto slično”.
Šokantne izjave
Pa iako je u ovim šokantnim izjavama, koje gotovo pozivaju na javnu pljačku tuđeg novca pod, blago rečeno, vrlo sumnjivim i nategnutim tezama, bez utemeljenja na ikakvim konkretnim dokazima, bila riječ isključivo o stavu voditelja jedne televizije, a ne službenoj američkoj politici, oni koji dobro poznaju funkcioniranje i zadaće medija koji su pod (ne)posrednim utjecajem određenih političkih silnica vrlo dobro znaju kako se ovako složene, ozbiljne i opasne teze rijetko kada iznose proizvoljno. Zato je teško vjerovati da se Carlson u ovom slučaju samo zaigrao s teorijama zavjere, vjerojatnije je da je ipak morao izvršiti “delegiranu” zadaću. O tome svjedoči i sljedeće: vrlo brzo uslijedili su konkretni potezi u vezi s COVID-om-19 u smjeru Carlsonovih teza i na političkoj razini: predsjednik Donald Trump obustavio je daljnje američko financiranje Svjetske zdravstvene organizacije, a Senat pokreće službenu istragu protiv Kine zbog globalne pandemije koronavirusa COVID-19. Kako takve odluke ne mogu ostati bez reakcije “ostatka svijeta” (jer Kina nije Jemen ili Libija), u zaštitu Pekinga odmah je stao ruski šef diplomacije Sergej Lavrov, rekavši kako su takve američke optužbe potpuno “neutemeljene i neprihvatljive”, a osudio je i američke “humanitarne” sankcije protiv Kube (kojoj američka tvrtka Vyaire Medical Inc. nedavno odbila isporučiti respiratore) i Irana. S druge strane, francuski predsjednik Emmanuel Macron priklonio se pozivu Antonija Guterresa, glavnog tajnika UN-a, upućenog svim svjetskim vođama za uspostavu globalnog primirja zbog pandemije COVID-a-19, rekavši kako su ga već podržali Trump, Xi Jinping i Boris Johnson i da će on za to isto pokušati privoljeti i ruskog predsjednika Putina koji sada razmatra taj poziv (info: britanski medij The Times). Očito je, dakle, kako “velika igra” s COVID-om-19 u glavnoj ulozi tek počinje, i da aktualna pandemija postaje moćno političko oružje u rukama velikih.
Bijes cijeloga svijeta
A sve navedeno ide u smjeru moje ranije prosudbe iz analize od 19. ožujka, objavljene na portalu Geopolitika News, iz koje izdvajam: “… virusi ne gledaju u putovnice niti pitaju za nacionalnost ili spol, što znači da slobodno prelaze državne granice. To je dosad redovito rezultiralo potpunom međunarodnom solidarnošću i zajedničkom borbom u svladavanju opasnih pandemija. Međutim, ovaj put događa se nešto suprotno – solidarnost se svela na lokalnu razinu i unutardržavne granice, a što je još zanimljivije, umjesto nje, pršte međusobne optužbe o tome tko je kriv za ovo stanje. Najjače optužbe (koje ovih dana stižu i s razine političkih vodstava) jesu one između SAD-a i Kine. I dok Trump u javnosti postojano govori o ‘kineskom virusu’ i ‘opasnosti koja za SAD i njezino gospodarstvo dolazi od Kine, koju treba kazniti’ (njegove riječi uoči pokretanja američkog trgovinskog rata protiv Pekinga), a američka javnost na društvenim mrežama sve češće i otvorenije iskazuje gotovo rasističke parole o ‘žutoj opasnosti’ koja je za sve kriva, prošlog tjedna iz kineskog Ministarstva vanjskih poslova došla je prva optužba protiv SAD-a, koja ide u smjeru da je upravo u Americi zabilježen prvi slučaj koronavirusa i da su ga možda američki vojnici donijeli u Wuhan nakon održavanja američko-kineskih vojnih igara u tome gradu, a što sve ‘SAD mora objasniti’. Vrlo je razumljivo, ali i indikativno da ove optužbe i protuoptužbe sve više jačaju. Jer ako se dokaže da je COVID-19 namjerni proizvod neke od tih zemalja, bijes cijeloga svijeta i traženje golemih financijskih odšteta za sve stradale, kao i za gospodarske gubitke država, s pravom bi pale upravo na njihova pleća”.
Ova moja teza izrečena je dok još nije bilo ni najmanjih naznaka o traženju nekakvih financijskih kompenzacija stradalima u svijetu od aktualne pandemije, ono je uslijedilo tek posljednjih desetak dana, najprije u američkim medijima, a onda i od tamošnjih političkih dužnosnika i institucija. I to onima koji pozorno prate ukupnost sadašnje geopolitičke zbilje nije trebalo biti nepoznanica.
Poništeni uspjesi
Globalna pandemija COVID-a-19, od koje je teško stradao i SAD – prije svega u sferi ekonomije, u političkom je smislu preko noći poništila sve pozitivne učinke Trumpove politike “America First”, koji su se ogledali u američkom snažnom gospodarskom rastu, što sada prijeti njegovoj, još donedavno neupitnoj i očekivanoj lakoj pobjedi na jesenskim predsjedničkim izborima. Ovakvo stanje obilato koriste demokrati, optužujući predsjednika za loše vođenje krizne zdravstvene politike i sl., što se već vidi i u Trumpovu padu popularnosti među američkim građanima. U toj i takvoj situaciji Trumpu ne preostaje ništa drugo nego pronaći “pravog krivca” za nastalo stanje. I našao ga je, naravno – u Kini, koja mu je ionako na tapetu od samog dolaska na vlast jer ta zemlja ima jasne i vrlo realne ambicije smijeniti SAD s položaja glavne gospodarske sile svijeta već do 2030. godine. A Trumpova nova “prepucavanja” s Pekingom oko krivnje za pandemiju dovest će do eskalacije ukupnih američko-kineskih odnosa koji su i bez toga bili vrlo loši. Pa tko danas više uopće spominje američko-kineski trgovinski sporazum, od ključne važnosti i za globalne gospodarske tokove i procese (poglavito u sadašnjim uvjetima sveopće svjetske paralize), čije je potpisivanje druge faze već tijekom ove godine Trump slavodobitno najavljivao još prije samo par mjeseci – u siječnju! A od tada pa do danas, svijet se okrenuo naglavačke.
Senatska istraga
U SAD-u i Velikoj Britaniji počinje prevladavati teza o prirodnom porijeklu COVID-a-19, međutim, istodobno jačaju i politički stavovi o kineskom namjernom zataškavanju prikazivanja stvarnog stanja u vezi s epidemijom, navodnim lažnim izvješćima kineske vlade i neupozoravanju ostatka svijeta o stvarnim razmjerima opasnosti od novog virusa.
Intencija tih i takvih stavova nedvojbeno je usmjeravanje bijesa cijeloga svijeta na Peking, ali i prikrivanje pojedinih vlastitih slabosti u suprotstavljanju epidemiji koronavirusa.
Tako je američki Senat (u kojemu većinu imaju republikanci) odlučio pokrenuti službenu istragu o pojavi koronavirusa i njegova širenja. Sumnja se da su ulogu u tome imale Kina i Svjetska zdravstvena organizacija, priopćio je u utorak, 14. travnja, predsjednik Odbora za unutarnju sigurnost i vladina pitanja Ron Johnson za medij Politico.
Istraga će biti fokusirana na razloge pojave koronavirusa u Kini i na to jesu li Peking i WHO uložili dovoljno napora kako bi spriječili njegovo širenje. Johnson se, tako, pita gdje je sve počelo, je li virus prešao sa životinje na čovjeka, je li pobjegao iz laboratorija u Kini itd. Senatori također žele istražiti razloge nedostatnih pričuva sredstava za osobnu zaštitu i medikamenata za borbu s koronavirusom u SAD-u, nepostojanje proizvodnje niza nužnih lijekova za borbu s infekcijom itd. Jedan od sudionika u istrazi, senator Rick Scott, izjavio je: “Mi ne možemo vjerovati komunističkoj Kini, a spoznali smo i da ne možemo vjerovati ni WHO-u jer su nam lagali”.
Neočekivan (za Washington i nepoželjan) odgovor na ova pitanja Senata stigao je 17. travnja iz Francuske kroz znanstveno dokumentiranu vijest koja potvrđuje tezu, prema kojoj COVID-19 nije prenesen na čovjeka konzumacijom zaraženih šišmiša i ljuskavaca, nego nespretnom i nesretnom laboratorijskom manipulacijom. “Profesor Luc Montagnier, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu kao jedan od znanstvenika koji su otkrili virus AIDS-a, tvrdi da je novi koronavirus posljedica laboratorijske nezgode i da je virus SARS-CoV-2 zapravo rezultat pokušaja proizvodnje cjepiva protiv virusa AIDS-a. Njegovu tezu potvrđuje prisutnost elemenata virusa HIV-a u genomu novog virusa, pa čak i elemenata ‘klice malarije’, kako je ustvrdio u intervjuima na medicinskim portalima frequencemedicale i pourquoidocteur. Na kanalu CNews nobelovac je dodao kako te karakteristike novog koronavirusa nisu mogle nastati prirodnim putem, čime odbacuje mogućnost prijenosa tog virusa sa životinje na čovjeka. Vjeruje da se nezgoda dogodila u laboratoriju P4, smještenom blizu tržnice u Wuhanu (čijem je osnivanju kumovao francuski Institut Pasteur).”
A ovdje bih dodao: bio francuski nobelovac u pravu ili ne, sve više dolazi na vidjelo nešto drugo – toliko osporavani kineski laboratorij u Wuhanu bio je pod svojevrsnim “patronatom” pojedinih zapadnih znanstvenih instituta (o čemu svjedoči i ova vijest) i farmaceutskih mogula pa je teško vjerovati da bi u njemu Kinezi ipak tek tako mogli raditi nešto “na svoju ruku” a da se to ne bi znalo tamo gdje se obično “sve zna”.
Lov na vještice
Iz svega navedenog mogu se uočiti dva bitna elementa: prvo, istraga o krivnji Kine u američkom Senatu gotovo da i nije potrebna jer je presuda, vjerojatno, već unaprijed donesena, a krivac utvrđen. Pritom nije jasno kako će to američki političari utvrditi je li virus pobjegao iz nekog kineskog labosa, je li on životinjskog ili umjetnog porijekla jer to može samo znanost, i to u međusobnoj suradnji na međunarodnoj razini, a ne njezinom politizacijom kao posljednjih tjedana i mjeseci; i drugo, izjave tipa kako se a priori ne može vjerovati kineskom komunističkom režimu zapravo zatvaraju vrata bilo kakvom daljnjem dijalogu i suradnji u pogledu pandemije COVID-a-19, što je vrlo opasno jer se individualno države s tom krizom ne mogu uspješno nositi. Osim toga, u sve se unosi i već pomalo zaboravljeni element ideologije (najpouzdaniji za homogeniziranje masa) pa takve teze, prema kojima se nekome nikada ne smije vjerovati, automatski impliciraju njegovu krivnju i ne dopuštaju pravilno sagledavanje njegovih argumenata ako su protivni vašim, unaprijed zadanim sudovima. Zato se ovakvi i slični politički procesi prije mogu usporediti sa srednjovjekovnim sudskim procesima “lova na vještice” ili njihovom novijom inačicom paranoičnog lova na američke komuniste, koji je pokrenuo senator McCarthy i u kojemu je stradalo puno nedužnih ljudi koji s komunizmom i SSSR-om nisu imali nikakve veze, a kasnije su im isprike države, nakon već uništenih života, značile vrlo malo ili nimalo.
Čini se da Sjedinjene Države neprestano staju na jedne te iste grablje i da ih povijest malo čemu uči. Oslanjanje na vlastitu golemu vojnu silu i financijsku moć odavno zamagljuje mogućnost pravilne spoznaje i objektivne prosudbe uzroka, činjenica i posljedica pojedinih pojavnosti, kako u svojoj kući, tako i na globalnoj razini, što je puno opasnije. Istina, ono je redovito donosilo kratkoročne i srednjoročne “plodove” za američke interese, ali je na duge staze, zapravo, najštetnije djelovalo upravo na SAD, o čemu svjedoči i sadašnje stanje globalnih geopolitičkih odnosa, vjerojatno nikada nepovoljnije za Washington, uključujući i doba Hladnoga rata, i koje sada ide u smjeru stvaranja “globalne trilaterale”, tj. osovine SAD-Rusija-Kina koja će “vladati” svijetom (o tome ću više reći u idućoj analizi). Jer što se to, u konačnici, nakon pretpostavljenog američkog službenog utvrđivanja kineske krivnje za pandemiju koronavirusa može dogoditi? Ništa dobroga, osim zakopavanja u neke nove rovove i stvaranja nove podjele svijeta na njegov “dobri” i “zli” dio, iako nas povijesno iskustvo uči kako u tom istom svijetu ništa nije “crno-bijelo” i kako se ništa ne smije generalizirati. Jer dobrih i zlih ljudi ima svagdje i ni jedna država ili narod na njih nema “privilegij”.
Zacrtani put
Zaključio bih sa sljedećim: nisam nikakav ljubitelj kineskih proizvoda niti sam lobist kineskog nekontroliranog gospodarskog širenja svijetom, bio bih puno sretniji kada bismo proizvodnju mnogo toga ili barem onoga strateškoga vratili doma. Ali isto sam tako protivnik uvlačenja cijeloga svijeta u američko-kinesku borbu za globalno tržište. Jer ne bi li bilo poštenije da SAD, jednostavno, bez pompoznih i prozirnih političkih igrokaza, kaže kako prekida sve svoje (ili većinu) odnose s Kinom i da svaka od te dvije zemlje od sada kreće svojim zacrtanim putom razvoja, pa koja bude uspješnija. Ali Washington se, očito, boji scenarija “jedan na jedan” i zato nastoji u ovu bitku titana postupno uvući ne samo svoje saveznike i partnere nego i mnoge druge zemlje, ukazujući im od koga im to “prijeti” stvarna opasnost i nudeći im navodne mogućnosti “naplate” šteta nakon ove pandemije – upiranjem prsta krivnje prema Kini. Opasna je to igra i nadasve nepoštena. Ako se ostatak svijeta u nju svjesno da uvući, onda i kao zemlje i kao ljudi nismo ništa bolji od licemjera i pokvarenjaka koji su za svoje sebične interese uvijek spremni žrtvovati – ne sebe i svoje bližnje, nego neke druge, nepoznate, za njih sasvim nebitne ljude neovisno o tome odakle dolaze.