DA SU NACISTI POBIJEDILI, NE BI BILO CRKVE I UBILI BI SVE ŽIDOVE: S vremenom bi se Reich urušio zbog loše genetike

Ilustracija / Wikimedia Commons

Rusko-ukrajinski sukob silno je zabrinuo svijet, kako zbog geopolitičkih previranja, tako i zbog zveckanja nuklearnim oružjem. Mnogi analitičari promišljaju o svim mogućim ishodima. Ruski predsjednik Vladimir Putin na udaru je zapadnih kritika, a mnogi ga uspoređuju i s nacističkim vođom. “Što bi se dogodilo da Velika Britanija i Francuska nisu objavile rat Hitleru pošto je Treći Reich napao Poljsku? Što bi se dogodilo da je Hitler pobijedio u Drugome svjetskom ratu?”, pitaju se mnogi.

I doista, što bi se dogodilo? Politolozi i politički analitičari obično govore o stanju ljudskih prava i podjeli interesnih zona između Njemačke, Italije i Japana, no postoje i planovi nacista za koje vjerojatno niste znali. Na temelju raznih povijesnih zapisa i svjedočanstava sastavili smo scenarij koji bi se odigrao da je Hitler doista pobijedio u ratu. Naravno, ne možemo pouzdano reći što bi se doista dogodilo. Nitko ne može. Ipak, ovo je jedna mogućnost, a ona ukazuje na to što bi uslijedilo kada bi svijetom zavladao neki opaki autokrat i diktator, da sad baš ne ulazimo u psihijatrijske dijagnoze.

Primjerice, malo je poznato da su nacisti ozbiljno planirali vratiti neke izumrle životinjske vrste. Namjeravali su “uskrisiti” divlje govedo koje je izumrlo još početkom 17. st., a nekoć je obitavalo i na našim područjima. Tur (Bos primigenius) bio je uistinu impozantna životinja, viša i teža od današnjega domaćeg goveda.

Nastavak holokausta

Mužjak je mogao narasti do 180 cm te imati masu do 1500 kg. Nacisti su, naime, smatrali da bi tur bio idealan izvor hrane za rastuće arijevsko stanovništvo.

Godine 1940. pobjeda se nacista činila sasvim realnom. Britanska je vlada čak promišljala o sklapanju mira s Hitlerom dok je nacistički ratni stroj harao Europom. No “Führer” je napravio niz pogrešaka. Odluka o invaziji na Sovjetski Savez i vođenje rata na više frontova na kraju su ga koštali glave. Nijemci su bili suviše raštrkani, a pošto su se u rat uključile i Sjedinjene Američke Države, saveznici su imali dovoljno ljudi i resursa da potisnu naciste. Drugim riječima, da je Hitler zadržao fokus na Europi i nagovorio Japance da ostave SAD na miru, Nijemcima bi se smiješila pobjeda.



Nakon osvajanja zapadne Europe i Ujedinjenog Kraljevstva, plan je bio da postave obrambenu granicu na istoku. Nacisti bi započeli s aneksijom zemalja u okolnom području. To bi se uglavnom sastojalo od nordijskih država, čije su narode nacisti smatrali prikladnima u svome arijevskom carstvu.

 

Ostatak svijeta potom bi se polako počeo dijeliti. Talijanskim fašistima vjerojatno bi bila pripala Afrika, dok bi si Njemačka priključila zapadnu polovicu Sovjetskog Saveza, ponajprije radi resursa i slanja zarobljenika na prisilni rad. Istočnu bi polovicu, pak, prepustili Japanu. Zapravo, Hitler je imao plan za cijeli svijet, što znači da bi se rat nastavio unedogled.

Cijeli je svijet znao da je, ako Njemačka pobijedi, samo pitanje vremena kada će krenuti u sljedeću kampanju. Nacisti ne bi bili zadovoljni samo osvajanjem Europe. Istočna Azija još nije bila posve pokorena pa bi Nijemci na koncu i sami morali onamo poslati snage, iako je za taj dio svijeta bio odgovoran Japan. Talijani i Nijemci iskoristili bi Afrikance kao robove za rad. Bijelci u Južnoj Africi sigurno bi se bili pridružili nacistima jer su i sami imali duboko usađena rasistička uvjerenja. Budući da bi u tom trenutku vojske Britanije i drugih kolonijalnih sila u Africi već bile poražene, sve što bi nacisti trebalo da učine bilo bi da pošalju vojnu silu da zgaze svaki preostali otpor i pokore cijeli kontinent. A tada bi uslijedio nastavak genocida. Kako se crnci nikako ne uklapaju u ideju arijevske rase, Hitler bi vjerojatno primijenio jezivu metodu istrebljivanja cijelih naroda.

Konačno istrebljenje

Potom bi na red došla i Amerika. Još tijekom rata Hitler je često govorio kako Sjedinjene Države ne mogu opstati kao nacija. Smatrao je da je ta zemlja “klackalica na rubu kaosa”. Zbog mješavine raznih etničkih skupina, Hitler je vjerovao da će se ona urušiti sama od sebe. Čvrsto je vjerovao da između različitih rasa ne može biti mira te da je njegova hijerarhija s arijevcima na vrhu jedini način na koji čovječanstvo može postojati. Stoga je planirao sklopiti mir sa Sjedinjenim Državama i samo strpljivo čekati da ta zemlja zapadne u kaos.

Ako se to pak ne bi dogodilo do trenutka kada bi nacisti osvojili ostatak svijeta, Hitler bi bio i više nego spreman da napadne Sjedinjene Države. To se ne bi moglo dogoditi dok ne bi imao cijelu Europu, Aziju i Afriku pod kontrolom, no za naciste bi to bilo samo pitanje vremena. Ipak, kako su Sjedinjene Države dotad već razvile moćne zrakoplove, kao i nuklearnu bombu, možda bi nacisti bili prisiljeni da se njima pozabave i prije nego što su planirali.

To nas dovodi do dijela poslijeratnog plana koji više ne bi bio nikakva tajna – nastavili bi s genocidom nad svima ostalima koji se nisu uklapali u arijevski kalup. Jedan od glavnih ciljeva poslijeratnog nacističkog carstva bio bi konačno istrebljenje svih Židova.

Međutim, ne bi oni stali samo na tome. Nacisti bi nastavili ubijati gotovo sve narode izvan Europe. Zbog toga su njihovi japanski saveznici vjerojatno bili pomalo oprezni. Bilo bi samo pitanje vremena kada bi se obrušili i na pripadnike azijske rase. A to nas dovodi do jednog od najluđih nacističkih tajnih poslijeratnih planova.

‘Izvor života’

Dana 12. prosinca 1935. nacisti su osnovali organizaciju “Lebensborn” (“Izvor života”) čiji je cilj bio podizanje stope rađanja “arijevaca”. To su u osnovi bili objekti u kojima su se rađale i odgajale bebe arijevskih roditelja. To je učinjeno kako bi se osiguralo da postoji stalni porast broja pripadnika “čiste rase” koja će osvojiti svijet.

U sklopu tog programa, nacisti su krali bebe iz drugih zemalja. Procjenjuje se da je tijekom rata iz poljskih obitelji oteto oko sto tisuća djece. Njemačke se vojnike također poticalo da pronađu europske žene koje su imale arijevske tjelesne osobine ta da s njima začnu djecu. Do toga bi moglo doći s pristankom žene, ali i bez njega. Naime, nacisti bi nakon rata morali pojačati program ponovnog naseljavanja svijeta jer bi druge narode potpuno istrijebili.

Naposljetku bi se na udaru našao možda i najveći neprijatelj nacizma – kršćanstvo.

Hitler je oduvijek htio uništiti kršćanstvo. Imao je više razloga, no jedan od glavnih bila je potreba da se brzo stvori velika arijevska populacija. U monogamnim odnosima, kakve prihvaćaju i katolicizam i protestantizam, ubrzanje rasta stanovništva bilo bi veoma teško. Hitler je poticao muškarce da budu poligamni. Zapravo, nakon rata, nacisti su planirali nametnuti državnu politiku koja je zahtijevala od nacističkih muškaraca da oplode što više žena kako bi potaknuli porast stanovništva.

Kako su tu poligamiju nacisti shvaćali ozbiljno, znali su da se moraju otarasiti kršćanskih crkava. Dakako, to nije bio jedini razlog zašto bi poslijeratna Njemačka htjela demontirati religiju. Crkveni poglavari dovodili su u pitanje moralnost nacizma. Ako ste sudjelovali u genocidu, nijedna vam crkva ne bi odobrila “kartu za raj”. Stoga bi sukob nacizma i kršćanstva bio neizbježan.

Mladi pripadnici organizacije “Hitlerjugend” bili su indoktrinirani da nacionalsocijalistički pokret i Crkva ne mogu koegzistirati pa je jedan od njih morao otići. Da su nacisti pobijedili u Drugome svjetskom ratu, oni bi vjerojatno iskorijenili kršćansku religiju.

Neumoljiva genetika

Taj je plan zapravo bio i ubrzan pošto je Vatikan 1943. progovorio protiv Hitlera i nacističkih zločina. Nijemci su se pokušali ušuljati u Vatikan kako bi ubili poglavara Katoličke crkve, ali nisu uspjeli. Netko je na vrijeme obavijestio vatikanske dužnosnike pa je papa Pio XII. bio spašen.

Zapravo je nacistički poslijeratni plan bio uništenje svih organiziranih religija. Učinili bi samu državu jedinim idealom u koji bi ljudi vjerovali. Hitler se sa svojim najbližim podanicima htio postaviti na pijedestal usporediv s Bogom. U tom novom arijevskom carstvu svi bi ih ljudi morali obožavati i posvetiti im svoje živote.

Da je Hitler uspio u svome naumu i stvorio svijet u kojem bi postojala samo “čista arijevska rasa” na koncu bi nju mogla uništiti jedna nevidljiva sila.

Razmnožavanje genetski sličnih ljudi kako bi se stvorila jednoobrazna populacija dovelo bi do brojnih problema. Osim poznatog primjera o žiteljima otoka, dobar je primjer upravo bjelačko stanovništvo Južne Afrike. U toj populaciji postoji visok postotak osoba s Huntingtonovom bolešću, mnogo viši nego u ostatku svijeta.

Do toga je došlo zbog relativno malog broja ljudi koji se međusobno razmnožavao bez uvođenja velikih varijacija u genski bazen. Slično bi se moglo dogoditi da su nacisti stvorili populaciju “arijevaca” koja bi se proširila po cijelome svijetu. Nedostatak genetske raznolikosti može dovesti do veće stope mutacija i bolesti. Stoga, možda bi se njihova “teško izvojevana pobjeda” pretvorila u vlastitu propast.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI