”Za ovaj Uljanik je gotovo. Nedopustivo, ali predvidivo. Nema budućnosti, ali zato ima za njegove hijene koji i dalje dobivaju novce i nagrade, kao i za neodgovorne političke oce iz Istre koji su ga doveli do propasti i sada uživaju pravosudnu zaštitu, te jedu i piju na račun poreznih obveznika. Ali bitno da se hrvatski mediji bave ministrovom kućom koja ne košta milijun, nego 2.5 milijuna kuna, a ne istarskim dužnosnicima koji ulaskom u politiku nisu imali ništa, a danas njih 50-70 teže je od 3, 4 mil. eura. Jedan istarski načelnik sada npr. istovremeno gradi 4 vile i svaka košta min 300.000 E.
Rastureno, pokradeno i pozamašan broj propalih istarskih tvrtki. Puno mladih bez posla, droge posvuda, premreženost i hobotnica. Lokalna vlast koja za Uljanik nije učinila baš ništa, umjesto da pokaže spremnost da se solidarizira sa uništenim društvom, sada polemizira i moralizira.
Bila je šansa 2018. kada je Vlada usmjerila cca 900 mil. kn pulskom brodogradilištu, ali ni uprava, ni NO, ni sindikati ni lokalna samouprava nisu imalu hrabrosti reći da je nužno restrukturiranje po cijeni da se cijelu nadgradnju pošalje kući kako bi jezgra istarske industrije preživjela.
Što radi lokalna vlast? Mijenja prostorne planove i otvoreno sudjeljuje u izboru strateškog partnera. Umjesto Debeljaka biraju Končara kojemu je u to vrijeme Jakovčić bio na čelu NO Afaraka, nepravomoćno kažnjenog sa 150 mil. €. dovlače u V. Lenac Palumbo grupu čiji su vlasnici pred godinu dana nepravomoćno kažnjeni sa 6 god. zatvora. Grad Pula mijenja prostorne planove u dosluhu sa upravom, a 2017. pojavljuje se program “diverzifikacije”, u kojem se na otoku planira gradnja 2 hotela, marina, itd. Župan Flego, kada sam mu spomenuo tu namjeru u emisiji Otvoreno, na to se osvrnuo riječima: “Mi govorimo o konju, a ne muhi ispod konjskog repa”. Tako je naša svetinja Uljanik “puštena” niz vodu.
Što će se dogodit? Obveze društva ostavit na postojećem društvu kojem slijedi likvidacija, te će se pokrenuti osnivanje novog društva koje bi si moglo iz imovine jaružara osigurat neki inicijalni start ako prethodno ne ustupe pomorsko dobro nekom špekulantu, te ako ne rasprodaju svu imovinu.
Sve je moglo biti i drugačije, ali pod vodstvom lokalne vlasti, koja je sve znala, te uprave moralo je biti upravo tako. Ono najtragičnije jest da su se brodovi ugovarali sa programiranim gubitkom pri sklapanju ugovora, (2011-15), a na što bi se redovito kalemio i stvarni gubitak pri gradnji. Sve je to rezultiralo 2018/19 naplatom 4.5 mlrd. kn jamstava i odlaskom na zavod 2800 pulskih radnika. Radnici na zavodu ili u inozemstvu, uprave u vilama, a samouprava u foteljama.”, osvrnuo se bivši saborski zastupnik Damir Kajin na današnju odluku o likvidaciji Uljanika d.d.