Formacije savezničkih zrakopolova uzlijetale su iz baze u Fogii, sjeverno od Napulja, a prema Splitu su dolazili iz pravca Brača
Veliki dio Splita je razrušen, a 227 osoba izgubilo je život, tijekom savezničkog bombardiranja grada 3. lipnja 1944. godine u vrijeme Drugog svjetskog rata. Saveznički zrakoplovi Split su tukli u četiri vala, a udari su najviše bili usredotočeni na Gradsku luku. Napomenimo, Split se tada, nakon kapitulacije Italije (1943.), i kratkotrajne partizanske vlasti, nalazio u rukama Njemačkih snaga.
Više od 600 bombi palo je na Split na pravcu od Gradske luke Firula, Pojišana i Poljičke ceste sve do Meja i visova Marjana. Prema službenim povijesnim izvorima, tada je potpuno srušena 121 kuća. Nebrojeno drugih kuća bilo je oštećeno, a stradale su i mnoge crkve, pogotovo Svetog Petra na Pazaru i Svetog Ante Tolomaša na Soluratu.
Bio je to napad koji se poklapao s završnim pripremama velike savezničke invazije u Normandiji. Formacije zrakopolova, britanskih spitfirea, američkih mustanga i teških bombardera, uzlijetale su iz baze u Fogii, sjeverno od Napulja, a prema Splitu dolazili iz pravca Brača.
Bivši ravnatelj splitskoga Vojnopomorskog muzeja Kažimir Pribilović kaže kako napad na Split treba gledati u kontekstu početka savezničke invazije i njemačkog desanta na Drvar. „Bilo je to vrijeme njemačkog desanta na Drvar kada su htjeli uhvatiti Tita. Kako bi se olakšala situacija u Drvaru, Zajednički štab na Visu donio je odluku da se izvrši desant na Brač s 26. dalmatinskom divizijom, jednom američkom planinskom satnijom i engleskim komandosima. Kako je postojala opasnost da njemačke snage preko splitske luke napadnu Brač, poslan je zahtjev prema Savezničkom štabu za Sredozemlje u Napulju da se bombardira splitska luka.“, objasnio je prije nekoliko godina Pribilović. Dodao je da ne stoje teze da je bombardiranje Splita zapovijedio Tito, „U to vrijeme Tito je bježao po šumama oko Drvara i nije znao što se događa na terenu jer nije imao radiovezu s Visom.“
Pored Rijeke, Split je, što se tiče protuzrakoplovnih topova, bio najbolje branjen grad na istočnom Jadranu POD njemačkom okupacijom. Raspolagali su s topovima od 88 mm, tada najboljim na svijetu, te 20-milimetarskim topovima. Teškim američkim bombarderima je bilo teško precizno gađati jer su se bojali njemačkih topova, pa su bombe ispuštali s osam tisuća metara.