Poznati pravaš Anto Đapić u svojem posljednjem obraćanju javnosti dotakao se Zakona o civilnim žrtvama Domovinskog rata napominjući kako je on s jedne strane izraz duboke odgovornosti i senzibiliteta ministra branitelja Tome Medveda, i aktualne Vlade, dok je s druge strane silno opterećen nesretnom, rizičnom, ali i teškom koalicijom sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem.
”Među prvima sam u Budnici upozorio na opasnosti koje se mogu izroditi, ili trasirati tim zakonskim rješenjem, ako se u samome Zakonu ne uspostave neupitni osigurači, a poučen teškim iskustvima s političkim srpstvom u Hrvatskoj, koje samo po sebi ne bi zavrijeđivalo osvrta ni pozornosti kad ne bi bilo saveznika u komunističko- jugoslavenskom sentimentu, koji iz neobjašnjivih razloga trideset godina nakon uspostave samostalne Hrvatske i dalje ima golemu institucionalnu i političku moć.
Na žalost i u ovome slučaju jedan dio navodne desnice, pri čemu mislim ponajprije na već notorne Škorine kompanjone, više vodi računa o tome kako javno nauditi Medvedu i HDZ-u, nego kako učiniti iskorak i postići bolje i kvalitetnije zakonsko rješenje”, klaže Đapić koji se na tome nije zaustavio.
”Svojim netočnim, optužujućim i izmišljenim konstrukcijama, za koje nemaju nikakvo uporište u prijedlogu Zakona, isto kao i uoči parlamentarnih izbora širom otvaraju vrata upravo Pupovcu, slabeći ljude u HDZ-u koji bi htjeli, znali i željeli prihvatiti kvalitetne nadopune Zakona, dajući svojom histeričnom kampanjom samo veću moć i bolju pregovaračku poziciju srpskim zahtjevima.
Tragikomično je gledati i slušati nesretnog Ćipu Mlinarića kako bez znanja i obraza kompromitira i u ovom slučaju vukovarsku epopeju, nastavljajući svoj put započet za vrijeme pogubnog mandata Freda Matića, kao što je tragično gledati Antu Prkačina, koji svoj kakav-takav ugled među tom skupinom ni ne pokušava iskoristiti za stvaranje kvalitete oko ovoga Zakona, svodeći svoj saborski mandat na primitivnu komediju natjecanja s raznim goldsteinima”, poručje poznati pravaš koji smatra kako je ovaj Zakon pitanje na kojem se moraju suspregnuti strasti te zanemariti politička natjecanja i nesuglasice. ”Zato očekujem prije svih od sudionika osloboditeljskog rata u svim strankama, a posebno u vladajućem HDZ-u da pažljivo i znalački, s minimumom međusobnog povjerenja pronađu najbolje rješenje, kako ne bi na kraju plemenita namjera ispala put u pakao.
Teza koju Škoro pokušava nametnuti s nužnim registrom neprijatelja, zbog čijeg nepostojanja je navodno Zakon širom otvoren za Pupovčeve srpske apetite je jednostavno preusmjeravanje pozornosti s daleko važnijih stvari i duboko je netočna. Registar srpskih neprijatelja nije relevantan kod ovog Zakona. U dobroj vjeri polazim da je to Škorino i Mlinarićevo neznanje, iako se slično neznanje prečesto događa da bi bilo slučajno”, navodi nadalje pravaš koji je pobrojao i ključne osigurače u Zakonu.
”Prvo, Zakonu u normativnom dijelu dati puni naziv te pojam Domovinski rat sadržajno dopuniti u ”žrtve srpsko-crnogorske agresije i okupacijske paradržave na okupiranim teritorijima u razdoblju od 17. kolovoza 1990. godine do 15. siječnja 1998. godine”.
Naglašavam značaj navođenja pojma “djelovanja okupacijske paradržave”, jer je jedan broj ljudi stradavao pod okupacijom tijekom cijelog toga razdoblja u statusu seksualnog, radnog i svakog drugog roblja bez ikakvih prava, a stradavali su ne samo od vojnih i paravojnih skupina koje se navode u prijedlogu Zakona, nego pod ukupnim djelovanjem institucija i pojedinaca pod okupacijom.
Drugo, Zakonu treba dodati u članku u kome se navode vojne i paravojne neprijateljske postrojbe i “ostali koji su sudjelovali i pomagali u agresiji” kao oni koji nemaju prava iz ovoga Zakona sljedeće:
– Prava po ovom Zakonu ne mogu imati pripadnici političkih, javnih, pravosudnih, kulturnih, obrazovnih, medijskih institucija i organizacija RSK, te gospodarskih i vjerskih organizacija jer su sve te institucije i organizacije bile u službi agresije i okupacije
– Prava po ovom Zakonu ne mogu ostvariti niti kolateralne civilne žrtve oslobodilačkih borbenih akcija HV i hrvatskih redarstvenih snaga
– Prava po ovom Zakonu ne mogu ostvariti pojedinci koji su na slobodnom teritoriju RH bili podvrgnuti djelovanju hrvatskih državnih institucija, čak i primjenom prisilnog privremenog oduzimanja građanskih prava i sloboda, a zbog sigurnosnih i kontraobavještajnih interesa Republike Hrvatske
S ovih nekoliko nadopuna ovaj Zakon bi iskazivao jasno polazište o karakteru rata, statusu zaraćenih strana, spriječile bi se dvojne interpretacije i izbjeglo dodatno unošenje razdora u hrvatsko većinsko nacionalno tijelo, a sve žrtve bi, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost imale poštenu satisfakciju.
Iskreno se nadam da će u pripremi saborske rasprave prevladati razum i odgovornost, da će se svi razumni i odgovorni ljudi okupiti oko ovih prijedloga čime bi se izolirale eventualne podmukle srpsko-političke namjere, ali i destruktivci s hrvatske strane”, zaključuje Đapić.