Hrvatske političke predstave ne staju i gotovo je cijela javna scena zasuta retoričkim zahvatima vezanima uz potpuno marginalne teme vladanja, govorenje, pozicijske uvrede, negiranje važnosti, mjesta stajanja na pozornici, ugrožene taštine i niz sličnih “nacionalnih strateških ugroza” kojima novinski uslužni ideologizirani nasljedni pregaoci uredno izvještavaju i zabavljaju ukupno pučanstvo.
Red je veličine važnosti pozicijskih uvreda i povreda pozicijske ustaljenosti takve veličine i mjerljivosti da se uopće ne može uspoređivati s reformskim potrebama, strateškim odlukama, racionalnim procjenama, nužnim rješenjima i političkim pomacima iz retoričkih predstava tako ustaljenih i dragih političko-diplomatskom ansamblu na pozornici.
Važnost govora i učestalost pojavljivanja postaju ključne pretpostavke formalnog značenja, dok sve ostale svakodnevne složenosti oko nas kojima je silno opterećen hrvatski puk u takvim okolnostima razumijevanja, prihvaćanja i provođenja vladavine nad Hrvatskom jednostavno postaju političke nebitnosti.
Retorička utakmica u funkciji dokazivanja snage i pozicijske moći ne trpi neplanirana i mimo dogovora stručna novinarska pitanja ni znanstvene opservacije o razvojnom putu, demografskom potopu i slična niti je više moguće u strogo kontroliranim medijima uopće ozbiljno i odgovorno razgovarati o njima, osim, naravno, u selektiranom apologetskom sastavu i u formi tumačenja nemjerljivih postignuća recentne izvršne vladavine. Takav obrazac vladanja upotpunjen dodatno i trgovinskim “koalicionim” partnerstvom s političkim, osobnim i grupnim interesom, već petu godinu praktički u istom sastavu levitira iznad ključnih problema suvremene Hrvatske i zadržava političku moć zahvaljujući tehničkoj i interesnoj povezanosti uspostavljenog postizbornog političkog saveza.
Pritom je nametanje njihovih istina, temeljenih uglavnom na političkom doživljaju i osjećaju s vrha, primarna zakonitost ukupnog postupanja unutar trgovinskog saveza, a zaštita istih u svim saveznim redovima osnova unutarnjeg i vanjskog javnog djelovanja. Brojne negativnosti koje doživljava obični puk izvan interesnog trgovinskog saveza nisu uglavnom nikad tema niti ih se smije postavljati kao primarnost prosuđivanja inače nemjerljivih uspješnosti i još manje mjerljivih postignuća. Politički osjećaji s vrha su poput nameta koji plaćaju stranački/partijski pripadnici u zadržavanju pozicija, neovisno o tome gube li osobnost, prepoznatljivost, pa i dostojanstvo.
Zapravo, najveće je moguće postignuće stranačko/partijski ustroj unutar kojeg nema drugih istina, pokušaja i postupanja, prema kojima bi se barem zabunom poneki put u javnosti zapitalo: Kojim putem i kamo mi to Hrvatsku vodimo? Neumoljivost podizanja ruku “za” bez ikakvih pitanja i promišljanja postao je automatizam kojeg više nije moguće ni potrebno objašnjavati, braniti, ali ni u postojećim okolnostima izvana razumjeti. Sve je ostalo postalo manje važno ili čak nevažno, pogotovo kad se apologijskom podrškom apsolutno kontroliranog javnog servisa sve nacionalne važnosti mogu pospremiti iza zavjese.
Tko uopće danas s hrvatskog političkog vrha želi progovoriti o silini demografske destrukcije, prirodnog nestanka ili udaljenosti hrvatskog iseljeništva? Oni pozicijski niži to niti smiju niti se usude, a prepirke npr. kao ove oko pozicijskih govora itekako bi dobrodošle, a možda bi (ponavljamo možda bi) učinile i pomak prema odlučivanju u hrvatskim nacionalnim i demografskim interesima.
Dugo je demografska problematika javno tematizirana iz znanstvenih krugova i predugo se iz istih upozorava na izravne razvojne posljedice, tako da se ipak nedavno napokon shvatilo kako bi je trebalo postaviti i na primjerenu razinu u izvršnoj vlasti. Politički čak to nije bilo ni sporno s obzirom na učestalost njezina razmatranja u javnosti i njezina značenja za sve djelatnosti oko nas, no pojavio se problem već na samom početku kako uskladiti stručnu potrebu pozicijskog postavljanja na resornu razinu i političku kontroliranu podaničku formu koja se polako i sigurno uvodila u način stranačko/partijskog pa potom i izvršnog djelovanja.
Posredno rješenje u političkoj nadređenosti mediokritetske političke razine znanstvenoj dokazanosti nije uspjelo, odnosno uspjelo je samo za kratko ili tek do spoznaje kako misaona, obrazovna i svaka druga osrednjost ne mogu usmjeravati znanstvenu spoznaju, a u konačnici i negirati znanstveno dostojanstvo. Nakon tog politički planskog početka uspostave političkog diktata nad znanošću počeo je i stvarni odmak od toliko potrebne demografske racionalnosti pa su se demografske negativnosti nastavljale gotovo u programiranoj pokroviteljskoj formi. Forma su bili slučajni akteri na izvršnim pozicijama bez snage, znanja, mogućnosti i elementarne hrabrosti ukazivanja na demografski potop, slom, destrukciju i slično. Programirano pokroviteljstvo nad demografskim potopom počelo je odmah na startu formiranja novog ministarstva s neprimjerenim imenom, s isto takvom čelnom osobom i pozicijom praktički samo u okvirima obiteljske i socijalne politike. Niti je ministarstvo trebalo nositi ime po znanstvenom polju u društvenom znanstvenom području niti ga je trebalo vezati za socijalni okvir, niti ga je smjela voditi osoba slučajnih mogućnosti razumijevanja i provođenja. Ipak, nisu to bile slučajnosti pri odlučivanju, već promišljenosti s političkog vrha koje su već na samom početku potvrdile odnos prema najvažnijoj problematici hrvatske sadašnjosti i budućnosti.
- Postavljanje prve ministrice Ministarstva za demografiju i još nešto već je na samom startu pokazalo potpuno izdizanje političke osrednjosti iznad znanosti i bila je to prava uvreda za sve prethodno učinjeno, za sve znanstvenike koji su pripremali program i za sve koji su očekivali konačni pomak prema demografskoj revitalizaciji.
- Dovođenjem državnog tajnika za demografiju u Ministarstvo logično je bilo očekivati i njegovo vođenje te prevažne problematike u ime struke i nacionalne razvojne potrebe, ali to se nije dogodilo zbog političkog diktata osrednjosti i podrške istoj s političkog Vladina vrha. Rezultat je političke prevlasti po osjećaju nad znanstvenom logikom javna ostavka pred kamerama kakva nije zabilježena u Hrvatskoj, potpuni programski zastoj i nastavak siline demografske destrukcije.
- Pozicija demografske problematike u Ministarstvu, Vladi i među ostalim ministrima nije bila prihvaćena u skladu sa značenjem, nego je tretirana kao usputna, socijalna i relativno nebitna u Vladinu tzv. gospodarskom timu. Ništa u tim odnosima nije bilo slučajno niti su oni formirani bez znanja s izvršnog i stranačko/partijskog vrha.
Svakom je racionalnom bilo jasno kako s čelnom osobom u Ministarstvu neće biti moguć apsolutno nikakav pomak nakon odlaska državnog tajnika, a s njim i kakve–takve nade u postavljanje demografske problematike u temelje gospodarskog i ukupnog razvoja Hrvatske. Promjene koje su uslijedile ponovno su bile samo formalne, ali ovaj je put na čelo Ministarstva ustoličena znanstvenica s doktoratom znanosti kako bi se barem ispunila forma, dok su područne, granske i predmetne udaljenosti bile i dalje jako izražene. Pomak u zastoju s demografskom revitalizacijom ponovno nije napravljen, a političko-diplomatska futuristička najavljivanja dosega, postignuća i ozbiljnosti pristupa poprimila su isključivo PR formu.
Vrijeme nije stalo, a s njim nisu stale ni demografske negativnosti, iako su očekivanja s umišljenog političkog vrha bila vezana barem za javno ispuhivanje demografskih negativnosti. Ništa se od toga nije dogodilo, osim što su negativni pokazatelji i trendovi postali još negativniji i što su počeli ozbiljno zabrinjavati i ostalu stručnu populaciju izvan demografskog znanstvenog polja. Počela su također i izravna ugrožavanja sustava radne snage, ali i ostalih na kojima počiva država, što također nije ništa posebno zabrinulo vladajući izvršni savez. Potez koji je uslijedio nakon novih nacionalnih izbora prilikom formiranja nove trgovinske savezne hrvatske vlade bio je konačna potvrda potpuno ignorirajućeg odnosa prema demografskoj problematici, a time i hrvatskoj budućnosti.
Kako ne bi bili u izvršnoj vlasti usamljeni u tim postupcima, na sličan su način prema demografskoj problematici postupili nakon zagrebačkih lokalnih izbora i njihovi osvajači. Nasljedna ideologijska osnova i/ili anacionalni zanos nisu mogli ni na jednoj političkoj razini demografskoj problematici dati značenje koje joj objektivno i pripada prema znanstvenoj logici i ukupnoj uvjetovanosti.
Ozbiljno je zaključeno u političkim redovima i trgovinskim pregovorima nakon izbora kako Ministarstvo za demografiju zapravo nije ni potrebno, ali bi ipak zbog javnosti bilo potrebno zadržati barem naziv na razini državnog ureda koji bi bio izravno pod premijerskom paskom. Ponovno je prevladala isključivo politička retorika s najavama o važnosti, postupanjima u budućnosti i oslanjanjem na znanstvenu logiku i znanstvene zakonitosti. Naravno, ništa se od tih najava nije dogodilo, paska je s vrha izostala, a imenovanja su po istom principu udaljenosti od problematike nastavljena iz političkih redova. Razlika se pojavila samo u novoj umišljenoj važnosti s državno-tajničke pozicije pa su čak i neizostavni govori na skupovima postali ogledalo davanja značenja samom sebi i zahvale izvršnom sustavu zbog postavljanja.
Rezultat su novi odlasci stručnosti iz državnog ureda najavljivanog kao poseban premijerski izazov po praćenju i provođenju i, nažalost, novo intenziviranje sad već i prave demografske destrukcije. Ponoviti valja kako je u ovih pet godina izvršne trgovinske, “koalicione” savezne vladavine nad Hrvatskom samo prirodni pad iznosio više od nevjerojatnih 95.000 osoba, dok je ukupno iseljeno, samo prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, gotovo 200.000 osoba. I sve se to događalo uz postojanje prvo Ministarstva za demografiju i ostalo nešto, a potom i ni manje ni više nego Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade i ostalo ništa. Ostale procese poput starenja, silnog nestanka učenika osnovnih i srednjih škola, početka zamjene stanovništva, nedostatka radne snage, izumiranja, nestanka, sloma i slično nećemo ni spominjati. Kad već nad svime bdije sam izvršni Vladin vrh pažnjom pravog pokrovitelja.