Europska unija suočava se s krizom bez presedana. Granice među zemljama članicama su zatvorene, solidarnosti je malo ili je uopće nema… Italija koja je postala europsko žarište pandemije koronavirusa ostala je bez pomoći Europske komisije, a bilo kakav odgovor na zajedničku prijetnju i ugrozu koja je odnijela nekoliko desetaka tisuća života u EU i koja globalno gospodarstvo baca u veću recesiju od one iz 2008. godine za sad je izostao.
A Bruxelles je neobično tih. Jesu li šarene fasade EU pale i otkrile kako iza velikih riječi i glomazne birokracije u biti doslovno nema ništa razgovarali smo s geopolitičkim analitičarem Davorom Dijanovićem koji je podsjetio kako je prije nego što je Italija dobila bilo kakvu pomoć od bilo koje države članice EU-a, u Italiju stigla pomoć od strane Kine, Rusije i Kube.
“Na stranu što je pristigla pomoć od strane ovih država, kako izvještavaju mediji, često obuhvaćala nepouzdane testove, neispravne uređaje ili nekvalitetne maske. Bitna je percepcija: u vremenu dok je u Njemačkoj ili Francuskoj bilo zabranjeno isporučiti pomoć drugim EU državama, pa i Italiji u kojoj je tada stanje bilo najkritičnije, Rusija i Kina su poslale pomoć”, kaže Dijanović.
U kriznoj situaciji unutar EU ‘svaka ptica svome jatu leti’
Dodaje kako te države nisu pritekle u pomoć primarno zbog humanizma.
“I u toj vrsti pomoći treba tražiti geopolitičke motive i konstruiranje vlastite bolje slike. No efekt je postignut: svi se slažu da će Rim u budućnosti osjećati veću povezanost s Moskvom i Pekingom. Spontano micanje EU zastava i zamjena zastavama Rusije i Kine ponajbolji je dokaz da se Italija osjeća izdanom od strane Bruxellesa”.
Naš sugovornik podsjetio je kako se kao i za vrijeme ekonomske krize 2008. i migrantske krize 2015. pokazalo se da u kriznoj situaciji unutar EU “svaka ptica svome jatu leti”.
“Još se jednom pokazalo da u krizi nema dovoljno solidarnosti i koordinacije. U tom smislu signifikantan je govor njemačke kancelarke Angele Merkel povodom izbijanja pandemije. U dvanaest minuta obraćanja njemačkoj naciji Merkel baš niti jednom nije spomenula EU. Pametnome dosta”, kaže geopolitički analitičar.
Na komentar da su zemlje članice morale bilateralno rješavati stvari poput prekograničnog prijevoza roba umjesto da se to rješava na razini EU, Dijanović je rekao kako čovjeku ne treba kišobran kad je sunčano, nego kada pada kiša.
“Ako EU u kriznim vremenima ne pokazuje djelotvornost i solidarnost, onda se zaista postavlja pitanje njezina smisla. Ako je EU samo jedna velika trgovačka organizacija, onda sve to sve skupa nema smisla. Trgovati se može i bez okvira kakav je EU unifikacijski okvir”, kaže Dijanović
Dodaje kako je sve ovo logična posljedica izokretanja vrijednosti na današnjem Zapadu.
“Poredak vrijednosti kultura (duhovnost) – politika – ekonomija danas je izokrenut u ekonomija – politika – kultura (duhovnost). Naravno da je ekonomija iznimno bitna komponenta ljudske stvarnosti i naravno da ekonomija i trgovanje – kao što ističe liberalna paradigma međunarodnih odnosa – povećava međuovisnost država i time smanjuje mogućnost ratova. No ekonomija i politika su, budući da pripadaju tvarnome svijetu, uvijek i područje sukoba i ratova”.
“Kad je novac u pitanju, prestaju velike pripovijesti o ‘europskoj obitelji’”
“Kao što u poznatoj knjizi Novo srednjovjekovlje primjećuje Nikolaj Berdjajev, dopustite malo ‘filozofiranja’ u ovome kriznom razdoblju: ‘Sloboda je duh i duh je sloboda, pa se zbog toga sloboda umanjuje i ograničava u mjeri u kojoj se spušta na materijalnu dimenziju života. Maksimalna sloboda postoji za duhovni život, za ljudsku misao i savjest, za intimni život osobe. Već u političkom životu sloboda je umanjena i ograničena. A minimalna je sloboda u ekonomskom životu, jer je on najbliže materiji i najdalje od duha’.”, objašnjava Dijanović.
Geopolitičkog analitičara upitali smo kako je moguće da neki čelnici EU, pogotovo oni unutar eurozone pozivaju na snažnu europsku solidarnost, a ipak svaka zemlja nastupa po svom što se najbolje vidi po prijeporima po pitanju tzv. korona-obveznica.
“Uvođenje korona-obveznica, kojima bi članice eurozone mogle zajedno posuđivati novac na tržištima kapitala i zajedno jamčiti za svoje dugove, predlaže ponajprije Italija, a uz nju i Francuska i Španjolska. Tome se snažno protive Njemačka, Austrija i Nizozemska. Naime, samo bi Njemačku, govore procjene, uvođenje euro-obveznica stajalo najmanje 20 milijardi eura. Njemačka bi imala odgovornost i za tuđe dugove, a imala bi relativno slabe instrumente utjecaja na financijsku politiku drugih država”, objašnjava.
“Sebastijan Kurz ističe da ne nema ‘pozajedničenja dugova’. Talijanski premijer Giuseppe Conte smatra da na aktualni simetrični šok treba reagirati inovativnim i primjerenim financijskim instrumentima. Za njego to su euro-obveznica. A k tome Conte se protivi i dodjeli sredstava iz Europskoga stabilizacijskog mehanizma uz nametanja uvjeta koji bi se odnosili na strukturne reforme i pakete štednje”, nabraja Dijanović i dodaje kako se radi o starim prijeporima koje smo mogli detektirati još i za vrijeme prošle gospodarske krize.
“Kad je novac u pitanju, prestaju velike pripovijesti o ‘europskoj obitelji’ i solidarnosti. Ti se narativi ostavljaju za neka vremena kada će sijati više sunca”, kaže Dijanović i dodaje kako se sve vraća na realističku paradigmu međunarodnih odnosa.
Objasnio je kako je proračun Europske unije ograničen i teret krize svaka će država morati primarno sama iznijeti u skladu s preporukama i uvjetima Europske komisije.
“U ovoj situaciji nije na teret činjenica što je Hrvatska dio EU-a. Određena pomoć od strane Bruxellesa će doći (doduše smanjena jer nismo dio eurozone), no treba se okaniti bajki o tome da će Unija rješavati naše probleme. Ne će. Odgovornost je primarno na svakoj državi članici”, kaže naš sugovornik.
Našeg sugovornika pitali smo hoće li ova situacija voditi ka nekakvom raspadu EU ili snažnijoj federalizaciji kakvu žele Macron, Merkel i neki drugi europski čelnici?
“Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednica Europske središnje banke Christina Lagarde snažno su kritizirale reakciju EU-a u aktualnoj krizi, a francuski predsjednik Emmanuel Macron i austrijski kancelar Sebastijan Kurz otvoreno su upozorili da dolaze u pitanje sami temelji Europske unije. EU mainstream mediji govore o kraju ovakve Europske unije, o nacionalnim egoizmima i nedostatku solidarnosti”, kaže Dijanović i naglašava kako je EU u ovoj krizi pokazala nedjelotvornost i ‘kasno paljenje’.
Dodaje kako nema nikakve dvojbe da će eurofederalistička struja upravo lošu reakciju Bruxellesa u ovoj situaciji uzeti kao argument za još snažniju federalizaciju.
Korona kriza predstavlja snažan udarac globalizaciji i EU projektu
“‘Još više Europe’, bit će agenda eurofederalista. Baš zato što EU nije reagirala pravovremeno i djelotvorno isticat će se kao argument da se bruxelleskom Molohu trebaju dati još veća ovlaštenja”, smatra naš sugovornik.
Dodaje kako korona-kriza predstavlja snažan udarac globalizaciji i EU projektu, no i to do klasične disolucije EU-a u nekom kraćem razdoblju ne će doći, kao što ne će doći niti do smrti globalizacije.
“Svijet je nepovratno globaliziran i u budućnosti će međuovisnost između država i dalje biti velika. Možda će, međutim, ističe dio analitičara, doći do restrukturiranja međunarodne ekonomije i opskrbnoga lanca jer ovo nije prva epidemija koja je došla iz Kine koja danas u gotovo svim granama predstavlja početka toga lanca. Drugo je mišljenje da će ova kriza dodatno ubrzati transfer svjetske moći od Zapada prema azijsko-pacifičkoj regiji i prema sinocentričnoj organizaciji svjetskoga poretka”, objašnjava Dijanović.
Kaže i kako aktualna kriza, kako god, predstavlja veliki povratak nacionalne države.
“Nacionalne države su danas akteri najvažniji rješavanja krize, a ne bilo kakve nadnacionalne organizacije. I bivši britanski premijer Tony Blair, kojega bi teško bilo proglasiti nekakvim opskurnim desničarom, pred koju je godinu rekao da je fundamentalna pogrješka EU-a ta što je izbrisala pojam o nacionalnoj državi”, podsjeća naš sugovornik.
Napominje i kako će budućnost, to je jedino sigurno, i dalje biti obilježena sukobom eurofederalisitčke i suverenističke struje.
“A svaka od tih struja će aktualnu krizu nastojati prikazati kao argument za svoje planove”, ističe Davor Dijanović za Otvoreno.