Čudni su putovi hrvatske politike, neosporno je to zapažanje do kojeg čovjek dođe samo jednim pogledom na strukture koje u ovom trenutku upravljaju državom. Malo je tko do prije koju godinu mogao vjerovati da će Hrvatskom vladati HDZ u koaliciji s HNS-om, no upravo ta neprincipijelna, trgovinska koalicija privodi svoj mandat kraju, a u redovima premijera Andreja Plenkovića, pa i Ivana Vrdoljaka kreće se u pripreme za parlamentarne izbore.
To što su liberali i HDZ-ovci korektno surađivali na izborima bi im moglo doći na naplatu jer birači i jedne i druge stranke tom suradnjom, najblaže rečeno, nisu zadovoljni. Vrdoljak je već najavio kako njegova strančica na izbore izlazi samostalno, baš kao što su se samostalno borili na izborima za europski parlament, ostajući daleko ispod izbornog praga.
Plenkovićev koalicijski partner nema, dakle, na duge staze nikakav koalicijski potencijal, štoviše, suradnja s HNS-om na izborima bi mogla rezultirati porazom. No, da prvi čovjek vladajuće stranke liste zna sastavljati, potvrdili su unutarstranački izbori na kojima je nadmoćnu pobjedu odnijela njegova lista koja se na meti kritičara iz konzervativnog HDZ-ova bloka našla i zbog suradnje s Vrdoljakom, ali i zbog koalicije s Pupovcem te zato što je navodno Hrvatsku demokratsku zajednicu odmaknula od demokršćanskih vrijednosti i temelja na koje ju je postavio prvi predsjednik, pokojni Tuđman.
Zbog tih kritika Plenković je članstvu na listi servirao Tuđmanove suradnike i umjerene konzervativce, a sada kada je uvidio da je to imalo učinka, u istom će se smjeru krenuti i na parlamentarne izbore.
Istarski poluotok
Plenković se na udaru kritika u HDZ-u često nalazio i zbog koalicijskog potencijala koji je stranka s njime na čelu izgubila pa su alternativci Mira Kovača članstvo upozoravali na veliku koaliciju u slučaju premijerova opstanka, međutim, izvori bliski premijeru kažu kako od velike koalicije nema ništa. Plenković se ne namjerava vraćati Domoljubnoj koaliciji, kakvu je svojedobno formirao njegov prethodnik Tomislav Karamarko koji je u tom spoju pobjeđivao na izborima, već će svoju stranku za početak samostalno izvesti na izbore, a tek onda vidjeti s kime i kako može surađivati.
Među vladajućima se uvelike prate zbivanja u dvorištu Miroslava Škore, no ondje su sve uvjereniji kako se Škorina popularnost topi te da bi se do izbora (kada god da se oni održali) mogla svesti na samo nekoliko mandata, što je miljama daleko od najavljivanih 25, pa i Škorine ambicije da bude premijer. Kada mu utjecaj oslabi, sa Škorom će, smatraju u vladajućem bloku, biti lako pregovarati, ali isto tako, kada mu utjecaj oslabi, to ponovno dovodi u pitanje HDZ-ov potencijal i formiranje stabilne vladajuće većine. O tom koraku Plenković i njegovi suradnici već razmišljaju.
Premda premijer neprestano ponavlja kako mu izbori nisu u fokusu, u to možete povjerovati samo ako ste naivni, ako i o čemu Plenković intenzivno razmišlja i duboko promišlja sa svojim savjetnicima, to je opstanak na vlasti. Nije mu namjera ulaziti u suradnju s Berinim SDP-om jer smatra da hrvatsko društvo nije spremno za veliku koaliciju, ali ako zagusti i ako zatreba, i taj bi se dogovor mogao postići. Dogovara se zato već u Istri, županiji u kojoj HDZ posljednja tri desetljeća gubi izbore.
Ne treba biti nikakav politički ekspert da bi se zaključilo kako je na istarskom poluotoku posljednja tri desetljeća dominantna stranka IDS, koji na temelju te dominacije ulazi i u Sabor, i to s tri do četiri osvojena mandata. No, IDS nikada s HDZ-om nije uspijevao pronaći zajednički jezik, uglavnom zbog svjetonazorskih razlika koje su stranku Borisa Miletića i Ivana Nina Jakovčića vodile u SDP-ovo krilo, a i sam je SDP u Istri mnogo stabilnija i popularnija stranka nego što je to ikada bio HDZ.
Izglađivanje nesuglasica
Plenković, kojemu je krajnji cilj pomladiti i restrukturirati svoju stranku, sa svjetonazorima nema problema niti za to mari jer inače ne bi koalirao ni s HNS-om, i baš se zbog toga u HDZ-ovim redovima sve otvorenije razmatra mogućnost postizborne suradnje s IDS-om. Diskretni pregovori na tu temu navodno su se već poveli u obje stranke, no s time, naravno, nemaju namjeru istrčavati u javnost.
Osim IDS-a, Plenkoviću se kao atraktivan koalicijski partner čini i HSS kojim ravna Krešo Beljak, a ulazeći u suradnju s tim dvjema strankama, on bi zapravo umanjio SDP-ov koalicijski potencijal, time i njihove šanse za formiranje Vlade. HSS je stari HDZ-ov koalicijski partner, a premda Beljak nerijetko iskače iz tračnica i kritizira vladajuću stranku, izvori bliski Plenkoviću smatraju da će se s njim lako pregovarati, ako ne s njim, onda s onim HSS-ovcima koji se uspiju domoći sabornice. Vjetar u leđa HDZ-u daju nesuglasice koje je Beljak nedavno imao s Bernardićem jer njegovom ponudom nije bio zadovoljan pa je u pitanje doveden i njihov ranije potpisan koalicijski sporazum. S druge pak strane, suradnju s IDS-om otežavaju prozivke HDZ-ovaca koje su se na njihovu adresu slile nakon kraha Uljanika, što je u Istri izazvalo ozbiljne sukobe između lokalnog HDZ-a i IDS-ovaca, no šef Vlade na korak je do izglađivanja tih nesuglasica, što se moglo naslutiti i iz nedavnih aktivnosti u sabornici.
Naime, Vladin predstavnik prihvatio je prije desetak dana u Saboru amandman Kluba zastupnika IDS-a, PGS-a i RI-a na zakon o zaraznim bolestima kojim se daju veće ovlasti sanitarnim inspektorima. To možda i ne bi bila značajna vijest, da IDS-ov amandman nije jedini amandman oporbe koji su vladajući prihvatili. Kako u politici ništa nije slučajno, tako upućeni tvrde da ni taj saborski manevar nije slučajnost, već za svrhu ima zatopljavanje odnosa između Plenkovića i Miletićeve stranke, što bi moglo biti uvertira u novu i nadasve neočekivanu koaliciju.
Sumnjaju u Beru
Da se doista nešto šuruje, svjedoči IDS-ova neodlučnost u pogledu suradnje sa SDP-om. Naime, premda su podržali SDP-ova kandidata na predsjedničkim izborima Zorana Milanovića, pa i sudjelovali na prvom skupu u Tvornici kulture, IDS-ovci se nisu našli na popisu potpisnika Bernardićeva antikorupcijskog saveza kojemu su potporu dali HSS, HSU i Snaga. IDS je tu Bernardićevu deklaraciju zaprimio tri dana prije potpisa, ali Miletićev potpis na njoj se nije našao. IDS je i na posljednje parlamentarne izbore u osmoj izbornoj jedinici, koja pokriva Primorsko-goransku županju i Istru, izašao samostalno te osvojio tri mandata, a na ranijim izborima bio je dio Kukuriku koalicije. O skorašnjim parlamentarnim izborima finalnu odluku još nisu donijeli jer smatraju da im Bernardić ne može ponuditi previše.
Među Istranima prevladava mišljenje kako im suradnja sa SDP-om ne može osigurati ulazak u Vladu jer su skeptični prema tome da Bero može dobiti izbore i postati premijerom, osobito u sparingu s Plenkovićem koji se na unutarstranačkim izborima riješio krajnjih konzervativaca pa im se ne čini kao partner s kojim se ideološki ne bi mogli pronaći. U jednom dijelu IDS-a smatraju da i sami uvijek mogu osvojiti tri mandata u osmoj izbornoj jedinici pa im suradnja sa SDP-om ne znači previše jer i bez njih u idućem mandatu mogu formirati svoj zastupnički klub, kao uostalom i uvijek dosad, dok bi suradnja s Plenkovićevim HDZ-om Istranima otvorila mogućnost dolaska na vlast i preuzimanja Ministarstva turizma, ali i pojedinih državnih poduzeća, što je za njih prilično primamljiv kolač.
S druge strane, u SDP-u očekuju da se IDS na idućim izborima za Sabor pridruži njihovoj velikoj koaliciji, ali u istarskom SDP-u tom idejom nisu oduševljeni jer se u tom slučaju od njih očekuje suzbijanje ambicija u Istri na lokalnim izborima koji slijede odmah potom.
Tu pak HDZ nema što izgubiti jer ionako nikada u Istri nije osvajao lokalne izbore, pa je i u tom pogledu prostor za suradnju među ovim dvjema strankama nešto povoljniji. Odnos IDS-a i SDP-a godinama oscilira, a obično se vezao za suradnju u samoj Istri – kada bi zajedno surađivali lokalno, tada bi zajedno surađivali i nacionalno, no pokušaj SDP-a da osvoji lokalnu vlast u toj regiji doveo je do sukoba pa tako i danas u IDS-u ima ljudi koji se protive suradnji s Partijom. Dio njih nije bio ni za potporu koju su dali Milanoviću, ali tu je Miletić prelomio jer je osobno u korektnim odnosima s novoizabranim predsjednikom.
SDP-ova računica
Inače, samom Plenkoviću i njegovim najprisnijim suradnicima pregovori s IDS-om, pa i s Beljakovim HSS-om, nisu strani. Štoviše, za zajednički stol sjeli su i tijekom tajnih pregovora o pregrupiranju i prikupljanju parlamentarne većine u Saboru prije nego što je Plenković naložio razrješenje Mostovih ministara.
U ta, ne tako davna vremena, predsjednik Vlade odvojeno je pregovarao i s Miletićem i s Beljakom, a prvom čovjeku HSS-a ponudio je mjesto dožupana u svim županijama u kojima bi HSS pristao na predizbornu suradnju s njegovom strankom, što je Beljak odbio premda mu je Plenković jamčio da će time “očvrsnuti” poziciju HSS-a.
Kada je stigla odbijenica, nakon sastanka HSS-ove vrhuške, Plenković im je ponudio da biraju koja ministarstva žele. Beljak je navodno zahtijevao Ministarstvo poljoprivrede i zaštite okoliša, ali u konačnici zbog nesuglasja u HSS-u kompromis ipak nije postignut. Dan prije raskida koalicije s Mostom Plenković je kavu popio i s Miletićem, no pregovori su se, dobrim dijelom i zbog nedostatka vremena, izjalovili, a Plenković, koji posljednjih dana partnere traži na sve strane, ne želi još jednom propustiti priliku pa je u dogovore krenuo pravodobno.
Istovremeno, ni u SDP-u ništa ne misle prepustiti slučaju pa su odlučili promijeniti strategiju, svjesni okolnosti u kojima smo se svi skupa našli usred pandemije koronavirusa. Naime, SDP je donedavno bio stranka koja često poziva Plenkovića da što prije raspiše parlamentarne izbore te riješi problem legitimiteta vlasti koju je sklopio s otpadnicima s konkurentske liste sa zadnjih parlamentarnih izbora, no odnedavno SDP hitno raspisivanje izbora više ne spominje, što i nije čudno.
Promijenjene okolnosti i korona koja je onemogućila normalan život i SDP-u je otežala političko djelovanje, ali i onemogućila vođenje kvalitetne predizborne kampanje koja bi, između ostalog, uključivala predizborne skupove, a u takvoj poziciji izlazak na izbore za SDP nema smisla. Ako pandemijske mjere potraju do posljednjeg roka za raspisivanje izbora nakon isteka mandata aktualnog saziva Sabora, što bi se trebalo dogoditi 14. prosinca, postoji ustavni manevar, odnosno proglašenje izvanrednog stanja, a time i produljenje trajanja mandata. U tim produžecima svoj bi udio u vlasti trebala dobiti i oporba.
Jesen pak vladajućima donosi ozbiljne probleme, dubok ekonomski pad, izostanak turističke sezone, kao i recesiju, što je paket s kojim se na izborima pobjeda teško može očekivati, premda realno Vlada s time nema pretjerane veze jer je korona-kriza vanjski faktor na koji nitko nije mogao utjecati, a ni očekivati ga. Međutim, u to uvjeriti birače nije lako, niti se čini realnim, zato bi bilo razumljivo da HDZ što prije pokuša izazvati izbore, kako bi izvukao korist iz još relativno korektnog upravljanja krizom.
Ipak, za raspuštanje Sabora HDZ u sabornici nema većinu, točnije do 76 zastupnika koji mu za takvu odluku trebaju potrebna mu je potpora Bandićevih žetončića, manjinaca i HNS-a, a veliko je pitanje koliko su ti zastupnici spremni odreći se posljednjih mandata u sabornici kako bi HDZ iz toga izvukao korist. I baš su tu nezavidnu Plenkovićevu poziciju SDP-ovci odlučili okrenuti u svoju korist pa su naprosto zašutjeli o izborima jer bi, da su ih nastavili zazivati, morali ići na ruku HDZ-u, kojemu ne ostaje previše prostora za manevre. Plenković sada može pritisnuti koalicijske partnere da izazove izbore ili na jesen ići na birališta s recesijskim utegom na plećima.