DOK JE ORBAN NA VLASTI, TEŠKO ĆEMO SE DOMOĆI INE: Ni u Titova vremena nisu bili oduševljeni što se vodeća kompanija razvija u Zagrebu! Što nije uspjelo Beogradu, uspjelo je MOL-u

screenshot

Jedno od glavnih obećanja premijera Andreja Plenkovića iz njegove prethodne Vlade odnosilo se na otkup INA-inih dionica od mađarskog MOL-a. Ideja je bila da se u zamjenu za INA-ine dionice u prodaju puste dionice HEP-a, a nakon što se stručna javnost digla na noge, ta je priča naglo stala, a ni s preuzimanjem INA-e od tada do danas nisu se napravili nikakvi značajniji iskoraci. Važan iskorak u pogledu INA-e ovih je dana povukla Vlada donoseći odluku o poništenju ugovora s MOL-om koje je potpisivao bivši, osuđeni premijer Ivo Sanader. Njegov nasljednik Andrej Plenković sada, nakon nekoliko tjedana nećkanja, pokreće reviziju arbitražnog pravorijeka, za što mu vjetar u leđa daje nedavna pravomoćna presuda Vrhovnog suda protiv Sanadera i Zsolta Hernadija u aferi INA-MOL, kojom su i jedan i drugi osuđeni na zatvorske kazne zbog podmićivanja s ciljem da MOL u INA-i stekne dominantna upravljačka prava. U tu priču se, prema tvrdnjama upućenih, uplelo hrvatsko Državno odvjetništvo na čije je inzistiranje Plenković odlučio preispitati kompletan postupak. No samo po sebi nevjerojatno je to da je DORH koji bi trebao biti neovisno tijelo uopće čekao Plenkovićevu odluku i očitovanje na ovu temu s obzirom na to da jeuloga Državnog odvjetništva uz ostalo i zaštita imovine Republike Hrvatske. Slijedom toga, DORH je morao zatražiti povrat upravljačkih prava te samostalno zatražiti od Vlade da se poduzmu određeni koraci u tom smjeru.

Izgleda, međutim, da se i u ovom slučaju odigrao posve suprotan scenarij koji još jednom dovodi u pitanje neovisnost hrvatskog pravosuđa. Bilo kako bilo, govorimo o prvom konkretnom koraku koji hrvatska administracija poduzima nakon što je Vrhovni sud potvrdio da je Sanader od predsjednika Upravnog odbora mađarskog MOL-a Hernadija primio mito kako bi MOL-u prenio dominantna upravljačka prava nad INA-om. Ne misli, međutim, MOL na ovu odluku hrvatskih vlasti gledati prekriženih ruku, već nakon prvih najava iz Plenkovićevih redova oglasili su se za Hinu te poručili kako je dioničarski ugovor valjan te kako se može mijenjati isključivo na temelju sporazuma uključenih strana. U MOL-u također podsjećaju kako su lani u studenome već komentirali tu temu te da nemaju više ništa dodati, aludirajući na ondašnju izjavu glavnog izvršnog direktora MOL grupe Jozsefa Molnara na temelju koje su dioničarski sporazumi valjani i mogu se mijenjati isključivo zajednički, sporazumnim putem.

“Uzimajući u obzir da nisu otkriveni nikakvi novi dokazi niti je otkriven novi razvoj događaja u vezi s navodnom korupcijom od arbitražne presude 2016., sporazumi se mogu zakonito izmijeniti samo uz obostranu suglasnost obiju strana. Bilo koji drugi način za izmjenu sporazuma ili rješavanje spora bio bi protuzakonit i predstavljao bi kršenje međunarodnog prava”, oštro je reagirao MOL, pozivajući se na raniju Molnarovu izjavu. Iz hrvatske su Vlade, pak, objasnili da zasad odustaju od otkupa INA-e od MOL-a zbog novih pravnih okolnosti koje su uslijedile nakon presude Vrhovnog suda. Iako bi se ta najava mogla smatrati Plenkovićevom kapitulacijom, nije nevažno to što Plenkovićeva administracija pokreće reviziju arbitražnog pravorijeka UNCITRAL-a iz prosinca 2016. i nastavlja s aktivnostima sudjelovanja Hrvatske u arbitraži koju je MOL pokrenuo pred ICSID-jem.

Za taj posao Vlada je zadužila ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, kojega je svojedobno i sam predsjednik Zoran Milanović nazvao mađarskim potrčkom, te je teze Ćorić više puta osporavao, a sada pak ulazi u proces u kojem će se baš on baviti ovom složenom tematikom za koju se ozbiljno zainteresirao i Plenković koji se navodno prije objave ove odluke konzultirao sa stručnjacima s Katedre za međunarodno privatno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu, kao i s Vladinim pravnim zastupnicima u procesu protiv MOL-a. Dok se sudskim putem ne razriješe sve okolnosti vezane uz INA-u i MOL, Vlada neće razmatrati otkup dionica. Treba podsjetiti kako su predstavnici hrvatske Vlade i mađarski MOL prve izmjene i dopune ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-u i ugovor o plinskom poslovanju potpisali 30. siječnja 2009. Izmjenama ugovora o međusobnim odnosima dioničara broj članova NO-a INA-e porastao je sa sedam na devet, a pritom je MOL-u pripalo pet pozicija, Vladi tri, dok je jedna pozicija pripala predstavnicima radnika, s tim da predsjednika Nadzornog odbora imenuje Vlada. Na temelju tih izmjena u Upravi INA-e sjedi šest članova, od kojih troje predstavlja Vladu, a troje mađarsku stranu, odnosno MOL koji ujedno predlaže predsjednika Uprave koji ima i odlučujući glas. U upravljačku strukturu kao novost uveden je i izvršni direktor.

Vlada i MOL su na sve to potpisali i glavni ugovor o plinskom poslovanju kojim se detaljno razradila prodaja državnih skladišta plina u Okolima, kao i odvajanje u drugu tvrtku te naknadna od prodaje Vladi tvrtke za trgovanje plinom. Tijekom prosinca te iste 2009. tadašnja vlada i MOL sklopili su prvi dodatak glavnom ugovoru o plinskom poslovanju kojim se Vlada obvezala otkupiti plinski biznis od INA-e, što je odgođeno za početak prosinca iduće, 2010. godine. Sve to što se dogovaralo Plenković će sada preispitati, nastojeći raspetljati dugogodišnju sagu s INA-om oko koje se desetljećima vrte mutni poslovi.



INA je, reći će upućeni, metaforički gledano preslika poslovanja i nebrige države za nacionalne interese na svim razinama. Ne treba biti neki stručnjak da bi se znalo kako je ova domaća naftna kompanija u svojim najboljim godinama dominirala energetikom bivše Jugoslavije, šireći se na područje jugoistočne i srednje Europe. U tim vremenima, u usporedbi s MOL-om INA je bila ozbiljna grupacija, no ni u ona Titova vremena u bivšoj Jugoslaviji nisu baš svi bili oduševljeni time što se vodeća naftna kompanija u državi razvija baš u Zagrebu pa su i sredinom 80-ih Srbi svojim ekonomskim manevrima i političkim napadima koristili malverzacije u INA-i kako bi je potkopali, no ti napadi nisu im uspjeli. INA nije pala u ruke Beograda, ali je zato godinama nakon rata pala u ruke Mađarima. INA je danas praktički i formalno pod punom kontrolom mađarskog MOL-a koji joj je nekoć gledao u leđa, no Mađarska u svojim redovima nikada nije imala političare čudnih sklonosti niti je ikada ijedan mađarski državnik ušao u čudne dogovore sa šefovima velikih državnih tvrtki susjednih država.

Godinama Mađarskom upravlja prkosni Viktor Orban, koji i danas ispija kave s predstavnicima vlasti u Hrvatskoj, dok istovremeno njegovi saveznici sanjaju o velikoj Mađarskoj, razvijajući strelovito svoje gospodarstvo. Premda se Orban otima kontroli europskih vođa, koji ga nerijetko kritiziraju predvođeni Nijemcima, to njemačke proizvođače automobila ne sputava u tome da baš ondje imaju nekoliko tvornica. Hrvatska sada s tom istom mađarskom stranom ulazi u novu bitku, onu pred Visokim švicarskim sudom na kojem će se analizirati detalji poslovanja s MOL-om. Što se točno događalo s MOL-om, znat će se vjerojatno za nekoliko godina, upitno je gdje će tada biti Plenković, a upitno je i kakva je u tome hrvatska pozicija jer je ishod toga postupka neizvjestan. Stanje s INA-om i dalje ostaje neizvjesno iako je, prema tvrdnjama upućenih s hrvatske strane, ovdje situacija i više nego jasna. Postoji osnovana sumnja da je u MOL-ovu preuzimanju vlasničkih udjela u INA-i provedena planirana i teška krađa koja se provela uz pomoć korupcije.

MOL je u međuvremenu stasao u hobotnicu koja je pustila svoje krake po INA-i koja je danas praktički ugušena. Time se, prema nekim tezama, pravnim putem Plenković trebao baviti čim je preuzeo poziciju predsjednika Vlade, umjesto toga, svjesno ili ne, nekim svojim potezima Plenković je išao u prilog mađarskoj strani pa je tako primjerice rafinerija nafte u Sisku zatvorena dok je Vlada prešutno dopustila da se u Mađarsku i tijekom prošle, 2021. godine izveze milijun tona domaće nafte, cijenu i uvjete transporta nikada nisu otkrili, već je omogućeno da se nafta Janafovim naftovodom, umjesto u Rijeku, šalje na preradu u Mađarsku.

Saga s INA-om se u svakom slučaju nastavlja, oslikavajući dubinu korupcije kojom je premrežen hrvatski politički prostor, a nastavlja se i saga s Plenkovićem koji se prije pet godina na malim ekranima pojavio ozarena lica i pun entuzijazma, najavljujući da će on riješiti taj problem. Andrej Plenković i sada najavljuje isto, no dok se priča uistinu ne raspetlja, nakon svega što smo o INA-i vidjeli i čuli, u ta politička obećanja teško je povjerovati, posebice kada se zna da se i sam Plenković okružio ljudima koji baš poput nekadašnjih Sanaderovih suradnika nisu cijepljeni od korupcije i afera. U konačnici je INA za Plenkovića ovom posljednjom odlukom prerasla u još jedan ozbiljan test, na onom prvom u najavi o otkupu dionica već je pao, padali su na arbitraži i njegovi prethodnici poput, primjerice, Tomislava Karamarka, pa se stoga može očekivati da Plenković zna što čini i da svemu ovome ipak pristupa s određenom dozom opreza.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI