Neophodno je Mustafi Ceriću, Hasanu Čengiću, Ismetu Spahiću, Huseinu Smajiću, Begi Selomoviću, Zijadu Ljevaković i ostalima iz Cerićeve grupe, onemogućiti bilo kakvo djelovanje u vezi s vjerskim životom, upravljanjem i djelovanjem u Islamskoj zajednici, jer su u proteklih 20 godina uništili ugled Islamske zajednice u BiH, a otimačinom vakufskih dobara, pretvarajući ih u privatnu imovinu, učinili neviđeni presedan i kriminal u povijesti muslimana u BiH.
Ovim obraćanjem, želim vam skrenuti pažnju na jedinstvenu pojavu, nezabilježenu u dosadašnjoj povijesti Islamske zajednice u BiH, od njenog uspostavljanja za vrijeme Austro-Ugarske monarhije 1882. godine, pa sve do danas. O čemu je, zapravo, riječ?
Opće je poznato, da je institucija vakufa u islamskoj vjeri, aksiom, dakle, nešto čije je postojanje neupitno i ne treba ga dokazivati. Smisao postojanja ove institucije jasno je definiran i kao takav inkorporiran u temelje same islamske vjere. Posebnu težinu institucija vakufa dobila je upravo na teritoriju BiH, sa svim antropološkim nanosima koji su tokom povijesti utjecali na razvoj osebujnog islama na ovim prostorima. Vakuf je, zahvaljujući čestitoj ulemi i obiteljskom ambijentu i formirao zdrav odnos bosanskohercegovačkog dijela svjetskog Ummeta prema smislu i svrsi postojanja vakufa. Dakle, prvotna želja i namjera vakufa ni u kom pogledu ne smije biti oskvrnavljena, a pogotovu privatizirana, što je naročito potencirano u svakoj vakufnami, te kvalificirano kao protivljenje Božjoj volji, s posljedicama prokletstva na počinitelja i njegove suučesnike – kolaborante, sve do sedmog koljena.
Odgovornost uleme u ovome smislu je posebno apostrofirana, kada je riječ o njenom djelovanju u njihovim odnosima sa džematlijama i njihovom predstavljanju prema institucijama države, kao i samom bivstvovanju na ovom prolaznom svijetu. Znači vakuf, eo ipso, vremenom je genetski kodiran u bošnjačkom čovjeku, tako da je Bosna postala nalik ćilimu protkanom šarama najplemenitijih tkanja naših predaka.
Preuzimanje posjeda u ratnom Sarajevu
No, čak i ovakva precizno određena konstitucija vakufa nije izdržala pod pritiskom i naletom pohlepe, primitivne bahatosti pod egidom novih struja unutar Islamske zajednice, tj. uleme, predvođene dr. Mustafom Cerićem i Ismetom ef. Spahićem, obojica porijeklom iz visočkog kraja, te Huseinom Smajićem i još nekim pojedincima. Ova grupacija iz reda uleme, potpomognuta je svojim svjetovnim političkim suradnicima – Hasanom Čengićem, Jusufom Zahiragićem i drugima. Na taj način, ova grupacija je ostvarila svoje jadne, ali krupne vlastite interese kroz bešćutnu pljačkašku privatizaciju uvakufljenih objekata, besprijekorno osmišljenu i projektiranu u vrijeme početka bosanske kataklizme.
Naime, u vrijeme kada su na bestijalan način uništavani svi simboli duhovnosti bosanskohercegovačkog čovjeka-građanina, kao i sam njegov opstanak (mnogi koncentracijski logori, poput Omarske, Trnopolja, Dretelja, porušena Ferhat pašina džamija u Banja Luci, Vlasenica, Semberija… logori u Hercegovini (Stolac, Počitelj, Heliodrom…) u Sarajevu, najviše pozicionirana ulema baca oko na vilu bivšeg političkog funkcionara Rate Dugonjića, koja je vlasništvo radnika Hidrogradnje. U tu svrhu je dopisom Naibskog vijeća tražio od direktora Hidrogradnje, Mehmeda Drine, suglasnost za privremeno korištenje namještene i opremljene zgrade (vile) radi smještaja naibu reisa Mustafe ef. Cerića, što mu je i udovoljeno za manje od mjesec dana.
U jeku agresije SR Jugoslavije i njenih surogata u BiH na Bosnu i Hercegovinu, uz planirani i izvršeni genocid nad bošnjačkim narodom, samom sebi prepuštenom, u to vrijeme Mustafa Cerić planira i osmišlja kako svoj boravak u Sarajevu učiniti što komfornijim. U tu svrhu postavlja cilj koji će se realizirati netom po njegovom dolasku u grad: zaposjedanje vile u vlasništvu radnika Hidrogradnje, pod izgovorom privremenog korištenja za smještaj novopostavljenog poglavara Islamske zajednice u BiH.
U manje od mjesec dana, ulazi u posjed u trenutku kada je Sarajevo već postalo koncentracijski logor u rangu najtragičnijih u povijesti čovječanstva. Ovakav solipsistički čin nezapamćene samodovoljnosti ostao je neprimijećen, jer se dogodio u apokaliptičnom povijesnom trenutku Sarajeva – kada su njegovi stanovnici bili preokupirani granatama, spašavajući svoje živite i živote svojih najmilijih.
Rasprodaja nacionalizirane vakufske imovine
Treba napomenuti i sljedeće: dok su ojađeni radnici Hidrogradnje nesebično darovali gradu Sarajevu novi restaurirani most Drvenija 1998. godine, čime se za to vrijeme bavio Mustafa Cerić?! Bez ikakvog zakonskog uporišta (bez i dana radnog staža ili bilo kakve druge veze s Hidrogradnjom), umjesto da opremljenu i namještenu vilu od 277 četvornih metara stambenog prostora s pripadajućim 1,5 dulumom zemlje, uvakufi kao službenu rezidenciju Reis Uleme Islamske zajednice u BiH, Mustafa Cerić je nesebično uknjižio vilu na svoje ime, a time i na svoje nasljednike Damira, Aljoša…
Također se pobrinuo, da preko svojih prijatelja u svjetovnoj vlasti krene u besprizornu i nezabilježenu pljačku putem rasprodaje nacionalizirane vakufske imovine (vakufa Gazi Husrevbega, Kaćeži Hasana i drugih), uz prešutnu ulogu uleme, koju je on instalirao i održavao na okupu raznim kompenzacijama (svi su oni tajkuni, koji su se preko noći obogatili, čiji se imetak mjeri milijunima eura što u nekretninama, što na inozemnim bankovnim računima), te koji su posljednju organizacijsku shemu i Ustav Islamske zajednice u BiH prilagodili samo sebi, priskrbljujući sebi zvučne titule. Dakle, na sceni je paralelni sistem vlasti čiji su autori Cerić i Čengić, koji nemaju nikakve veze s islamskom vjerom, kojoj bi trebali služiti. To su vam ti vjerski velikodostojnici, koji vlastiti narod eksploatiraju i manipuliraju s njime do besvijesti „u ime Boga“!
O tome je Omer Hajam davno pisao: “Daj prođi, hodža, uzalud ne gudi, prepusti nas Bogu, nek’ nas on sudi. Ti krivo gledaš, a ja pravo idem, idi vidaj oči, pa gledaj k’o ljudi, idi liječi se, hodža, kleptomane…!”
U vrijeme svekolike bijede, gladi i besperspektivnosti u BiH, Mustafa Cerić promijenio je samo formu stolovanja u zdanju Gazi Husrevbega (biblioteci), iz svog novog ureda na drugom katu, koji je “prištekan” na proračun haznu Bejtul mal Kasu Islamske zajednice, tj., Rijaseta, zatim vodi izmišljeni Centar za dijalog Vesatija. S kim i kakav dijalog Cerić vodi, osim sa ciljem govora mržnje, kaosa i nereda, skrećući tako pažnju s krčmljenja i rasprodaje vakufske imovine, gruntovnog privatiziranja vakufa i vakufske imovine. Ovaj gruntocid na sceni je, ne samo u RS-u, nego i u Federaciji već više od 17 godina: u Livnu, Sarajevu, Počitelju, Neumu…
Betonska nakaza nad Baščaršijom
Mustafa Cerić, koji se sam proglasio doživotnim reisom u javnim nastupima, nastavlja s uigranim shemama, koristeći ojađeni bošnjački narod za vlastite interese i interese svoje uže obitelji i ahbaba i njihovih obitelji. Sami sebi svrha, ukaljali su obraz čestite uleme. Najilustrativnija pljačka koju je Cerić izveo za vrijeme svoga rejsovanja je tzv. Islamski centar na Kovačima (staro greblje vakuf Kovači pretvoreno u stovarište u prethodnom sistemu), provincijalno megalomanski konstrukt u viziji Zlatka Ugljena, betonska nakaza koja se nadvila nad Baščaršijom, novi Skadar na Bojani u režiji Mustafe Cerića, kroz koji je oprao ogromna sredstva bez kolaudacije. Samo Božje određenje stavilo je točku na ovu vrhunsku farsičnu prijevaru iz radionice spin majstora Cerić Mustafe.
“Naš narod nije blećak” – riječi su rahmetli predsjednika Izetbegovića, a Mustafa Cerić će kad tad morati položiti račune za ovu i sve druge investicijske prijevare u njegovoj režiji.
Uvaženi Reis efendija Kavazoviću, je li prilikom primopredaje dužnosti, tj. menšure, Mustafa Cerić pismeno položio račune ulaza i izlaza svih sredstava, pa ako ne ništa drugo, barem račune od one investicije na greblju Kovači? Da je Cerić izašao iz ljudskog sureta, pokazuje i sama njegova fizička pojavnost – masonski prsten na lijevoj ruci (još u mektebu uči da muškarac musliman ni smije nositi bilo kakav prsten na lijevoj ruci, iz poznatih razloga), s brijačkim egzebicijama na bradi, gologlav. U svojim javnim nastupima izrazito je netolerantan s agresivnim vokabularom u razgovoru sa sugovornicima. Sve ovo jasno ukazuje na to, da je u njemu uvijek čučao nepatvoreni politički varalica, a ne vjerski službenik, što je i pokazao kandidirajući se 2014. za predsjednika BiH!
Na Islamsku zajednicu i BiH pod njegovim dvadesetogodišnjim vodstvom, mogla bi se primijeniti neka vrsta Arhimedovog zakona: prevelika uronjenost u društvene političke vode, Islamskoj zajednici u BiH oduzela je pravo na srazmjernu mjeru njene specifične duhovne težine. Do grla su se uvalili u tu vodu i bit će vrlo teško vratiti se izvornom i autentičnom islamijetu. Zahvaljujući Mustafi Ceriću, Islamska zajednica postala je ogledalo društva: opći trend pada kriterija učinili su da dužnost čestite uleme bude potisnuta i stavljena u autsajdersku poziciju, upravo zbog kancerogenog, amoralnog i destruktivnog djelovanja Mustafe Cerića i njegove svite, koji su novom organizacijskom shemom okupirali i preostale male dijelove slobodnog teritorija Islamske zajednice.
Vašom instrukcijom sa hudbe, odaslane po svim džematima 3. travnja 2015. godine, čestitim Bošnjacima preporučujete bavljenje poljoprivredom, kako bi sijanjem, teškim poljskim radovima natopljenim posljednjima kapima težačkog bošnjačkog znoja, stvarali nove vrijednosti, te sadakul vitru, zekajat, organizaciju hadža i dobrovoljnih priloga u Bejtul mal kasu Mustafe Cerića, na taj način mogli dostavljati haznu kasu Islamskom vijeću, koja je očito još uvijek pod kontrolom Mustafe Cerića, Hasana Čengića i njihovih odabranika.
Gdje su dobrovoljni prilozi?
Slobodni smo upitati Hasana Čengića, šta se dogodilo sa sadakul vitrama, zekajtom, dobrovoljnim prilozima, koje su muslimani iz cijeloga svijeta, od Mašrika do Magriba, usrdno slali po njemu i njegovim suradnicima muslimanima u BiH od 1992. do 1995. godine? Kao predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, zbog digniteta te funkcije, Hasan Čengić bi morao položiti račune pred vjernicima i pred umetom, kojima je i bilo namijenjeno. Također bi trebao vratiti vakuf oko 20 duluma greblja u okolini Visokog, koje već više od 10 godina koristi u svrhu privatne firme Bio Tours d.o.o i pogotovu, kao član NO Vakufske direkcije Islamske zajednice Sarajevo.
Nikad u povijesti nije zabilježena prodaja i prelazak u privatni grunt uvakufljene imovine, pa se ultimativno poziva Mustafa Cerić da vilu koju je na nepošten način i bez ikakvog prava, bez dana radnog staža u Hidrogradnji, ugruntio sa 1,5 dulumom zemlje (sve kupljeno za 18 tisuća certifikata), te da na adresi Meše Selimovića broj 4 u središtu Sarajeva, uzetih iz Hazne kase Rijaseta, odmah uvakufi kao službenu rezidenciju Vakufske direkcije IZ Sarajevo, kao vakufa radnika Hidrogradnje.
Mustafa Cerić je svojim dopisom broj: 124/93 od 25. 6. 1993. godine, je od tadašnjeg direktora Hidrogradnje Sarajevo, Muhmeda Drine, zatražio suglasnost za privremeno korištenje zgrade u vlasništvu Hidrogradnje, a za potrebe naibu reisa dr. Mustafe Cerića. Ugovorom od 20. 7. 1993. godine, zaključenim imeđu Hidrogradnje d. d. i Skupštine grada Sarajeva, predmetni stan je ustupljen Islamskoj zajednici i Gradskom sekretarijatu za stambene poslove na privremeno korištenje.
Dopisom od 22. 5. 1996. godine, Rijaset Islamske zajednice u BiH je zatražio da se izda trajno rješenje za taj stan, što je učinjeno odmah 1993. godine. Sasvim bespravno i na neuobičajen način, dana 3. 1. 1997. godine dr. Mustafa Cerić je zaključio ugovor o korištenju stana, ali ne s Hidrogradnjom, nego sa Hidrostanom Sarajevo. Za otkup stana, Cerić se nije obraćao Hidrogradnji od koje je dobio stan na privremeno korištenje. Dakle, dr. Mustafa Cerić je nezakonito i bespravno, bez znanja vlasnika, prepisao na sebe imovinu u vlasništvu Hidrogradnje.
Onemogućiti djelovanje u vjerskom životu
Bez znanja i suglasnosti Hidrogradnje, dr. Mustafa Cerić je navedeni stan uzurpirao, bespravno prisvojio i koristi ga besplatno i danas. Obzirom da je Hidrogradnja u stečaju, te je više od 650 radnika nedavno otpušteno, Sindikat želi stan želi prodati radi plaćanja više zaostalih i dužnih uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje radnika. Neslužbeno saznajem, da Mustafa Cerić želi vilu prepisati na svog zeta, Vedrana Mulabdića, ministra unutarnjih poslova KS-a iz reda SBB-a.
Neophodno je stoga da se Mustafi Ceriću, Hasanu Čengiću, Ismetu Spahiću, Huseinu Smajiću, Begi Selomoviću, Zijadu Ljevaković i ostalima iz Cerićeve grupe, onemogući bilo kakvo djelovanje u vezi s vjerskim životom, upravljanjem i djelovanjem u Islamskoj zajednici, jer su u proteklih 20 godina uništili ugled Islamske zajednice u BiH, a otimačinom vakufskih dobara, pretvarajući ih u privatnu imovinu, učinili neviđeni presedan i kriminal u povijesti muslimana u BiH.
Iz Gazi Husrev begove džamije su misteriozno nestali tanki bosanski ćilimi, koji su izvoženi preko Bio–tursa i prodavani...