Partnerstvo između hrvatskog i turskog investitora u projektu izgradnje prve hrvatske geotermalne elektrane u Cigleni nedaleko od Bjelovara teško više od 300 milijuna kuna, u sklopu kojega su u 12 godina trebali uprihoditi više milijardi kuna, u najmanju se ruku zakompliciralo.
Naime, manjinski vlasnik i poznati poduzetnik Dragan Jurilj uspio je iz igre izbaciti Turke pozivajući se na zakonske okvire dok, s druge strane, neumoljivi turski partneri navode kako im je investicija ukradena te prijete arbitražom koju bi prema njihovim tezama u konačnici trebali platiti hrvatski građani. Da na to turski ulagači ne misle gledati prekriženih ruku, vidljivo je i iz toga što se ovih dana u hrvatsko-tursku poduzetničku sagu uključio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je na red pozvao hrvatskog premijera Andreja Plenkovića s kojim se sastao na marginama summita u Antalyji.
Pravna zastupnica turskog BLT-a Ozlem Canbeldek Akin otvoreno je priznala kako im je Jurilj, njihov hrvatski partner, oteo projekt težak više od milijardu kuna. Predmet spora zapravo je geotermalno blago Hrvatske, koje se nalazi nekoliko tisuća metara ispod površine, a bivši partneri u sporu su oko vlasništva nad Velikom, geotermalnom elektranom u koju je turska strana navodno investirala 300 milijuna kuna i ostala “kratkih rukava”.
Prvotno je odnos vlasništva u Geonu kao nositelju projekta bio 80 posto za tursku kompaniju te 20 posto za Jurilja, a on pak sada tvrdi kako je društvu dao 157 milijuna kuna procijenjene imovine, odnosno četiri bušotine, dozvole, ugovor o otkupu električne energije, i koncesije, a turska strana trebala je dati tih spornih 300 milijuna, a ne se zadužiti na temelju njegove imovine. Oni su, prema Juriljevim tvrdnjama, dižući kredite, zadužili društvo.
Kako nadalje naglašava, on ni na što nije ni pristao, nego su oni nakon okončanja projekta trebali taj kredit pretvoriti u kapitalne rezerve, što nisu učinili, iako je prije dvije godine geotermalna elektrana svečano otvorena. Prema sporazumu, financiranje je na strani BLT-a koji je osigurao kapital i zajam, dok Jurilj smatra da je ispunio sve zahtjeve. Tvrdnje zagrebačkog poduzetnika nisu obeshrabrile tursku stranu pa njihova pravna zastupnica najavljuje arbitražni postupak i tužbu Europskom sudu za ljudska prava, a Plenković, kako zasad stvari stoje, na sve to gleda prekriženih ruku, za razliku od turskog predsjednika koji se ozbiljno angažirao oko ove kompleksne priče, s tim da treba imati na umu da turska strana veliku pljusku priprema i hrvatskom pravosuđu jer su na europskim sudovima spremni tvrditi kako u Lijepoj Našoj nisu imali pravedno suđenje.
Za to vrijeme, po poduzetničkim kuloarima šuška se kako je Jurilj svoje geotermalno poslovno carstvo ustupio dvojici moćnih zagrebačkih poduzetnika, mnogo moćnijih od njega, te da se nakon toga ovo ljeto zaputio na godišnji odmor izvan Hrvatske. Putujući svijetom, Jurilj je rasterećeno uživao u elitnim hotelima u društvu svoje bivše supruge Mije Franić, s kojom je ljetos obnovio odnos.
Splitska manekenka i nekadašnji olimpijac još od početka ljeta opet su zajedno, a među njima je ponovno kliknulo na jednom susretu koji se odvio dvije godine nakon raskida njihova jednogodišnjeg braka. Lijepu Miju koja je od Dragana mlađa 23 godine viđalo se i na druženjima po Hrvatskoj, a to da su se ponovno zbližili nije nimalo čudno jer su se razveli civilizirano, bez povišenih tonova i međusobnog blaćenja. U međuvremenu se ona iselila iz njihova zagrebačkog stana i vratila u rodni Split, posvetivši se studiju, dok se Jurilj zaručio s Michell Krenić, studenticom novinarstva s kojom ipak nije uspio zaploviti na duže staze.
I dok se u ljubavi donekle stabilizirao, na poslovnom planu Jurilju se situacija ozbiljno zakomplicirala jer se zamjerio ozbiljnoj turskoj investitorskoj grupi MB Holding, čiji je čelnik Muharrem Balat, koji je evidentno spreman na sve kako bi istjerao svoju verziju istine na vidjelo.
Na što je sve Balat spreman, Jurilj vrlo dobro zna i sam jer ovaj rat ne traje od jučer, a moć turskog ulagača potvrđuje se i time što se za njega založio jedan od najmoćnijih svjetskih vođa, sam turski predsjednik. Intervenirali su Turci i kod našeg premijera, posjećivali su hrvatskog predsjednika Milanovića, no hrvatska vladajuća dvojka o svemu tome šuti jer s time navodno ni jedan ni drugi ne žele imati posla.
Problem je, međutim, u tome što je s time posla imao i Hrvatski operator tržišta energije, HROTE, koji se obvezao svakog mjeseca u ovaj projekt uložiti 12 milijuna kuna i tako sve od ožujka 2019. do ožujka 2031. godine, do kada bi ova državna tvrtka za priču oko koje se dva investitora spore trebala iskeširati ogroman novac. Pompozno je Juriljev projekt u Velikoj Cigleni svojedobno predstavljen u hrvatskim medijima te se tvrdilo kako je on u tu priču ušao s bratom, a zatim im se pridružio turski ulagač.
Kada je elektrana pokrenuta, na račun su im svakog mjeseca počeli kapati prvi poticaji koji su, izgleda, i bili okidač sukoba. Treba također napomenuti kako je Geon zapravo tvrtka kojoj je INA ustupila izradu rješenja postrojenja na Velikoj Cigleni, dok je sporni projekt zagrebački Geon sredinom dvije tisućitih preuzeo od INA-e i HEP-a, državnih tvrtki koje su s Gradom Bjelovarom planirale pokretanje zajedničkog projekta koji je navodno stopiran zbog recesije. Turski MB Holding projektu se pridružio kao najbrže rastuća turska tvrtka koju čine brojne kompanije čije je poslovanje bazirano baš na prirodnim i obnovljivim izvorima energije.
Godinama je MB na glasu kao jedna od najboljih turskih tvrtki u vlasništvu Balata, etabliranog turskog biznismena, koji se s Juriljima povezao i tako što mu je Željko Jurilj prodao svoje udjele u Geonu, nakon čega je pokrenuo dva spora na Trgovačkom sudu zahtijevajući da se taj transfer proglasi ništetnim jer u trenutku prodaje nije bio poslovno sposoban. Sud Juriljeve tvrdnje nije uvažio, već je presuda donesena u korist turske strane, koja je i sada uvjerena da se Jurilji nisu držali dogovora te da su oni pokradeni, a za takvo što u nekim dijelovima njihove zemlje još “padaju glave”.
Inače je Balat poduzetnik u 80-im godinama života, a Turci ga nazivaju pionirom geotermalne energije na globalnoj razini. Inženjer, energetičar, ali i humanitarac nije sklon medijskom eksponiranju pa zato i sada u njegovo ime progovara pravna zastupnica, dok se on posljednja dva desetljeća bavi otvaranjem geotermalnih elektrana u svojoj državi – ondje ih, naime, ima čak pet.
O kakvom je profilu poduzetnika riječ, možda ponajbolje govori to što je nakon diplome na građevini na odsjeku za armirani beton osnovao svoju građevinsku tvrtku koja je uz ostalo sagradila stadion nogometnog klupa Gaziantepspor. Preko tvrtke Balba ulagao je u tekstilnu industriju, a dvije tisućitih pokazuje interes za geotermalnu energiju te nakon samo šest godina na jugozapadu Turske otvara prvo privatno geotermalno postrojenje.
Danas Balat raspolaže elektranama koje godišnje proizvode više od pola milijuna KWH energije, u biznis je uveo cijelu obitelj, razgranao svoju mrežu i utjecaj po cijelome svijetu, i među turskim političarima, stvarajući od sebe i svojih postrojenja svojevrsni brend u ovom i više nego unosnom energetskom sektoru koji se nerijetko financira preko državnih poticaja, što znači da i u Turskoj njegov biznis ima veliku potporu države i tamošnjih vlasti.
Nije bezazleno to što se Erdogan uključio u spor s kojim dva hrvatska najmoćnija političara ne žele imati nikakve veze. Tako Dragan Jurilj s jedne strane ima moćnog i beskompromisnog turskog poduzetnika, a s druge strane dvojicu ništa manje beskompromisnih zagrebačkih poduzetnika. Kako će se Jurilj iz svega toga izvući, nije poznato, ali je očito da se ovdje igra vodi oko milijardi, a takve igre nikada nisu benigne i tu nikada jedna strana ne popušta bez ozbiljnih posljedica, koje bi se u ovom slučaju mogle odraziti i na cijelu državu, na naše pravosuđe, poduzetništvo, ali i na energetski sektor koji u našoj zemlji ionako ostavlja dojam mutne branše u kojoj se poslovi odvijaju pod velom tajni.