GDJE JE NESTAO BIVŠI TUĐMANOV MINISTAR? U hrvatsku politiku ga je uveo Gojko Šušak, njegova plaća uvijek je bila tema rasprava!

Photo: Igor Soban/PIXSELL

Rusi će imati većinu svojih ljudi u Upravnom odboru Fortenova grupe, a u istom tom upravnom odboru Ivica Mudrinić štitit će interese radnika, jedna je to od posljednjih vijesti u kojoj se spominje ovaj poznati menadžer koji je potpuno nestao iz javnosti. O tome kako se u Fortenovi štite interesi radnika možda ponajbolje govori prodaja Leda, nekadašnje žile kucavice hrvatskog gospodarstva i tvornice na čijim su sladoledima odrasle generacije. Gdje je u svemu tome Mudrinić i zašto ga se sve rjeđe viđa po medijima, nije poznato, iz medija je nestao nakon što je prošlog ljeta uhvaćen u šetnji zadarskom Kalelargom u društvu osjetno mlađe djevojke koju je držao za ruku.

Ekološka proizvodnja

Mudrinić je široj javnosti dobro poznat, možda ponajviše kao dugogodišnji gospodar Telekoma, a njegova biografija ranijih se godina naširoko raspisivala po domaćim medijima iz kojih je moguće saznati kako je riječ o ocu četiriju kćeri koje ima iz braka s bivšom suprugom Božicom. Spominjalo se Mudrinića i zbog bespravne, a zatim i legalizirane gradnje na kornatskom otoku Žutu, gdje je prije nekoliko godina osnovao tvrtku za ekološku proizvodnju, trgovinu i usluge nazvavši je Maslinovica. Tvrtku je potom proširio i na Zagreb, osnivajući njezinu podružnicu na adresi svoje kuće u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni.


Tvrtka danas posluje relativno stabilno, no nije uvijek s Maslinovicom i Mudrinićem baš sve teklo glatko. Naime, posjed na tom kornatskom otoku kupio je još 2004. godine, atraktivno zemljište prostire se na 160 tisuća četvornih metara na kojem se nalaze maslinici, vinograd i voćnjak. Na tom prostoru Mudrinića je svojedobno posjetila inspekcija, zaradio je i prijavu zbog ilegalne gradnje te je slijedom toga bio prisiljen srušiti dio spornih građevina koje je podigao na svojoj parceli.

U međuvremenu je Mudrinić uputio zahtjev za legalizaciju dviju stambenih građevina koje se ondje nalaze, a daleko od očiju javnosti okrenuo se maslinarstvu te počeo s proizvodnjom Žuta, maslinova ulja koje se jedno vrijeme moglo nabaviti i preko internetskih oglasa. Time se ovaj povratnik iz Kanade po svemu sudeći odlučio smiriti i povući iz javnog prostora u koji ga je prije gotovo tri desetljeća uvukao pokojni Gojko Šušak.



U Toronto je zapravo prvi otišao Mudrinićev otac, koji je ubrzo iz rodnog Drniša “preko bare” povukao cijelu obitelj. Ondje Mudrinić upisuje redovnu školu, pohađa dodatne sate engleskog jezika te niže odlične ocjene iz matematike i fizike. Nakon toga upisuje klasičnu gimnaziju s intenzivnim glazbenim smjerom, njegujući pritom ljubav prema glazbi, no za fakultet je radije odabrao primjerenu znanost i inženjerstvo, pa je tako srednjoškolske poslove na građevini zamijenio poslovima u Motoroli, gdje je radio i dugo nakon studija, da bi se potom prebacio u tvrtku Viewstar koja je radila za Philips.

Peterosobni stan

Osnovao je Mudrinić 1985. i vlastitu tvrtku MX Engineering za razvoj kabelskih i satelitskih sustava, koju je podizao dijeleći život sa suprugom Božicom, medicinskom tehničarkom koja je radila u jednom laboratoriju. Njih su dvoje život u stanu po rođenju drugog djeteta zamijenili malom kućom nedaleko od Toronta. Kanadski biznis ratnih 90-ih Mudrinić zamjenjuje pozicijom pomoćnika ministra prometa u Hrvatskoj, da bi ubrzo i sam preuzeo ministarsku poziciju.

To ministarstvo 1992. je kupilo peterosobni stan na Zelengaju od tvrtke Tempo za više od pola milijuna ondašnjih maraka, a nakon što obitelj Mudrinić useljava u raskošnu nekretninu u središtu Zagreba, kupuju je pola godine kasnije za 40-ak tisuća njemačkih maraka. Kritike Mudrinić tada gasi pozivajući se na nekakve patente koje je besplatno stavio na raspolaganje državi, a koji na svjetskom tržištu koštaju milijun dolara.

Tim se argumentima gasi njegova prva ozbiljna afera, a on ubrzo dolazi na čelo Hrvatske radiotelevizije, da bi se potom prebacio na rukovodeću poziciju u tadašnjem HPT-u, odnosno Hrvatskoj pošti i telekomunikacijama koje se 1999. godine razdvajaju. Mudrinić tada postaje predsjednik Uprave Hrvatskih telekomunikacija, gdje je mjesečno zarađivao oko 89 tisuća kuna uz više od 600 tisuća kuna menadžerskog bonusa. U međuvremenu se odvila i ona famozna privatizacija Hrvatskog telekoma, nakon što je u dva navrata ukupno 50 posto dionica T-HT-a prodano Deutsche Telekomu, u koji Mudrinić prelazi kao savjetnik.

Oni koji Mudrinića pamte s HRT-a opisuju ga kao osobu koja se dodvoravala vladajućima tako što je s programa micala nepogodne emisije, uključujući i izravan prijenos saborskih sjednica, no u hrvatskoj javnosti prije svega ostat će upamćen baš po privatizaciji Hrvatskog telekoma, u koju je bio uključen, a nakon koje je otpušteno više od polovice radnika te tvrtke premda je obećano da će se radnici zaštititi. On je osobno iz te privatizacije izašao kao financijski pobjednik i savjetnik tvrtke koja je otkupila T-HT, pri čemu ga je pomazila i sreća jer ne treba zaboraviti da je iz Kanade u Hrvatsku stigao bez imovine. Imovinu je nanizao, no patenti na koje se pozivao u aferi sa stanom nikada nisu pronađeni, utvrdilo se da on jest koautor nekih patenata, ali ne i njihov vlasnik.

Kazneni progon

“Dok je Ivica Mudrinić bio ministar pomorstva, prometa i veza, to ministarstvo je na službenom memorandumu s grbom Republike Hrvatske, ovjereno službenim pečatom ministarstva, izda(va)lo dozvole za postavljanje radijskih postaja na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Dozvole su izdane javnom poduzeću iz Republike Hrvatske koje po zakonu radi na teritoriju Republike Hrvatske i čija je djelatnost po zakonu od državnog interesa.

Dozvole sadrže, među ostalim, podatke o nazivu lokacije radijske postaje, podatke o zemljopisnoj dužini i širini i podatke o nadmorskoj visini objekta. Da nema nikakve zabune da je ministarstvo jedne države izdavalo dozvole na teritoriju druge države, jasno je iz naziva radijskih postaja, kao i iz nadmorske visine objekta radijske postaje jer svima nam je poznato da u Hrvatskoj ne postoje planine više od 2000 metara.

Ovakvi postupci kojima se htjelo podilaziti mentoru na čiji se poziv potpisnik dozvola vratio iz Kanade, nažalost, mogu se i štetno protumačiti”, tvrdio je svojedobno Mislav Šutalo, a tvrdnje o Mudriniću iznosio je i Stipe Mesić koji je jednom rekao kako bi “u svakoj normalnoj zemlji sjedio u zatvoru”. Do zatvora Mudrinić nije stigao premda je dvijetisućitih krenuo prvi kazneni progon protiv njega, i to zbog toga što je, dok je bio na čelu javne televizije, njegov vozač Perica Madunić dobio povlaštetnu kamatu za kredit premda uopće nije bio zaposlenik HRT-a, već Mudrinićev vozač i djelatnik MORH-a. Mudrinić je u sukob s vlastima došao u Sanaderovu mandatu, kada je, želeći doći na Polančecovu poziciju, uputio niz kritika na račun tadašnjeg premijera.

Dvije milijarde

U to doba Državno odvjetništvo krenulo je i s predistražnim postupcima prema kaznenim prijavama Šutala kojemu je Mudrinić dao izvanredan otkaz ugovora o radu jer je upozorio resorno ministarstvo na to da HT ne poštuje koncesijski ugovor. Ubrzo i Vrhovni sud donosi presudu da je otkaz Šutalu nezakonit, on u međuvremenu podnosi niz kaznenih prijava u kojima je tvrdio da je Mudrinić oštetio HT za više od dvije milijarde kuna, no sve je to ostalo u ladicama, na marginama i daleko od očiju javnosti, koja je Mudrinića s vremenom i zaboravila.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI