GLAVAŠ NAJAVIO POTRESNE DOKAZE! Pupovca je trebalo uhititi! ‘Šokirat će se mnoge teršeličke, pupovci, lukićke i jakovčići’: Dobit ću svoju pravosudnu bitku!

Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL

Branimir Glavaš ponovno je podigao buru u javnosti. Ovaj put zato što mu je predsjednik Zoran Milanović, pozivajući se na Glavaševu molbu i zakonske propise, vratio odlikovanja kojima je nagrađen u svojoj vojnoj karijeri. O odlikovanjima, onima koji ga prozivaju zbog toga, kao i o aktualnoj pravosudno-političkoj sceni bivši šef HDSSB-a progovara u životnom intervjuu za 7dnevno.

* Nedavno ste se opet našli u medijima jer vam je predsjednik Milanović vratio odlikovanja. On tvrdi da ste sami zatražili njihov povrat. Neki tvrde kako ste odlikovanja prodali. Kako komentirate te tvrdnje? Jeste li i zbog čega zatražili povrat odlikovanja?

Prije više od dvije godine moj odvjetnik Veljko Miljević podnio je zahtjev gospođi Kolindi Grabar-Kitarović tražeći da postupi u skladu s Ustavom i zakonima te mi čin i odličja koja mi je dao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, a oduzeo Ivo Josipović 2010. godine, vrati, nakon činjenice da tada već više od tri godine nije egzistirala nikakva osuđujuća presuda protiv mene. Naime, poznato je da je Ustavni sud RH još 12. siječnja 2015. godine ukinuo drugostupanjsku osuđujuću presudu protiv mene, a Vrhovni sud RH u lipnju 2016. godine ukinuo je i prvostupanjsku osuđujuću presudu i suđenje vratio na početak. Tako da sam ja već više od pet godina neosuđena osoba i ima me se zakonski i ustavno tretirati kao potpuno nevinu osobu jer nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom osuđujućom presudom ne dokaže suprotno. Sin mi je, kao moj odvjetnik, mjesec dana prije povratka čina i odličja uputio predsjedniku požurnicu, što je nakon zakonski provedene procedure predsjednik prihvatio i javno objavio u Narodnim novinama.


Odlikovanja nikada nisam prodao, već sam u toj medijskoj histeriji koja se godinama vodila protiv mene tim spinom o prodaji odličja malo zasolio medije i javnost, kako bi svakodnevna medijska trakavica protiv mene imala materijala za serijal, što me je u tom trenutku, iako sam bio u iznimno teškoj životnoj situaciji, jako zabavljalo. Prošli tjedan sam odličja iz svoje kuće u Hercegovini vratio u Osijek i ona su sada tu, u stanu u Osijeku.

* Ne krijete zadovoljstvo predsjednikom Milanovićem, usporedili ste ga s njegovom prethodnicom Grabar-Kitarović. Možete li među njima povući paralelu nevezano uz vaš slučaj. Po čemu je Milanović veći državnik od bivše predsjednice?



Za mene u trenutku predsjedničke izborne kampanje krajem 2019. ni jednog trenutka nije bilo dvojbe tko je moj izborni favorit. Iako su to neki tada tumačili na različite načine – od kalkulacija da sam nečije kukavičje jaje kako bih naštetio kandidatu Milanoviću u kampanji do toga da mu se dodvoravam, moj odabir je bio osoban i nije bio ni u čijoj funkciji. Jednostavno, politički stil rada Milanovića kao političara, a sada i kao predsjednika Republike mi je puno, puno prihvatljiviji jer mi djeluje iskreno i neprijetvorno, za razliku od njegove tadašnje protukandidatkinje Grabar-Kitarović.

Ljudima s malo većim iskustvom u politici od prosječnih običnih glasača to je bilo vidljivo i prepoznatljivo i u trenutku kada je Grabar-Kitarović bila prvi put izabrana za predsjednicu Republike, u srazu s Josipovićem. Naglašavam da je Josipović sve suprotno od predsjednika Republike kakvog želim imati i nikada mu ne bih dao glas. Grabar-Kitarović je bila mačka u vreći HDZ-a, koju je HDZ uspio prodati biračima u srazu s Josipovićem iako je i HDZ tada bio svjestan da je njihova kandidatkinja bila potkapacitirana, ali su je gurali i njezine mane i nedostatke skrivali od birača, držeći se pravila “birajmo od dva zla manje”. To im je uspjelo proći prvi put, ali drugi ne.

Naime, tijekom mandata Kolinde Grabar-Kitarović ta se njezina prijetvornost, neiskrenost i druge mane nisu više mogle skrivati i javnost je to prepoznala u srazu Grabar-Kitarović s Milanovićem, na zadnjim predsjedničkim izborima. Cijela hrvatska javnost mogla se uvjeriti tijekom mandata Grabar-Kitarović da ona ipak nije politički ni intelektualno dorasla obnašati dužnost predsjednice Republike Hrvatske. Njezin mandat bio je čisti cirkus i bilo me kao građanina sram što Hrvatska ima takvu predsjednicu.

Kraljica Hrvata, kako su je mnogi tada euforično nazivali, pa i moj rođeni brat s kojim bih često porječkao, ubrzo se sama razotkrila i javnosti pokazala tko je i što je ustvari. Jedino što mi se ne sviđa jest činjenica da je i sam HDZ bio svjestan svih mana i nedostataka Grabar-Kitarović kao ponovnog kandidata za predsjednicu, ali su ipak ustrajali na njoj. Valjda zato što su bili svjesni da bi njezinim ponovnim izborom imali poslušnicu, a ne predsjednicu. Za Hrvatsku je ipak bolje da na funkciji državnog poglavara imamo predsjednika, a ne stranačku poslušnicu.

* Nedavno ste bivšu predsjednicu nazvali “kokoškom”. Niste li malo pretjerali u toj kvalifikaciji?

 

Možda nije bilo pristojno s moje strane, ali baš me briga. Rekao sam ono što mislim kao hrvatski birač jer nisam nikomu ništa dužan ni u političkom ni u materijalnom smislu i prestao sam se baviti politikom. Nikomu se ne moram dodvoravati – zapravo, nikada se nikomu nisam ni dodvoravao – ili opterećivati tko će što misliti o meni. Baš me briga tko što misli o meni i mom načinu komunikacije.

* Kako gledate na učestale sukobe između premijera i predsjednika?

Mislim da su i predsjednik RH i premijer državni dužnosnici od kalibra i formata, kakve Hrvatska dugo nije imala. I jedan i drugi imaju svoje prednosti i mane, ali u cjelini gledajući, Hrvatskoj trebaju upravo takvi kakvi jesu, sa svim svojim prednostima i nedostacima. I jedan i drugi imaju više dobrih strana nego mana. Mislim da je dobro što su po temperamentu različiti, što dolazi do različitih razmišljanja i kod jednog i kod drugog, jer smatram da takvim njihovim sličnostima i različitostima obojica mogu samo koristiti ostvarivanju hrvatskih nacionalnih interesa. Vjerujem da će tzv. sukobi između njih s vremenom popuštati i u konačnici potpuno nestati jer obojica moraju biti odgovorna prema Ustavu za sadašnjost i budućnost države, kao i za normalno funkcioniranje i stabilnost sva tri stupa državne vlasti. Možda samo malo da i jedan i drugi prema javnosti stave svoj ego pod veću samokontrolu.

* Otvoreno i bez zadrške nakon kritika na vaš račun obračunali ste se s Miloradom Pupovcem. Kako gledate na to da SDSS kao predstavnik srpske nacionalne manjine danas zbog suradnje s Plenkovićem zapravo donosi sve odluke koje se tiču većine?

 

Ne bih se složio s vašom konstatacijom da sam se obračunavao s Miloradom Pupovcem, već se Milorad Pupovac preko mojih leđa pokušava obračunavati s predsjednikom Zoranom Milanovićem, dakako i sa mnom. Naime, Milorad Pupovac je pokvareni političar koji već trideset godina trguje svojim srpstvom. Iako je Pupovac tijekom Domovinskog rata, za razliku od braće, većinu vremena proveo u Zagrebu, a ne u Kninu, smatram da to nije bilo slučajno, već je Pupovac za vrijeme Domovinskog rata obnašao dužnost nikada imenovanog službenog veleposlanika u Zagrebu nikada priznate tzv. Republike Srpske Krajine, a što mu je Franjo Tuđman tada tolerirao. Koliko je laži taj čovjek iznosio o Hrvatskoj u ono najteže vrijeme velikosrpske pobune i velikosrpske agresije, npr. o prisilnom pokrštavanju Srba itd., smatram da je tada trebao biti uhićen i suđen u Zagrebu. Takvim ili sličnim lažima Pupovac se služi i dandanas i svojim podmuklim političkim djelovanjem zagađuje političku scenu u Hrvatskoj, s koje treba nestati radi interesa Srba u Hrvatskoj.

Nemam ništa protiv da SDSS bude dio vladajuće većine, bilo HDZ-a bilo sutra neke druge parlamentarne većine, ali ne može biti jezičac na vagi te parlamentarne većine i non-stop ucjenjivati Vladu RH. Vrijeme je da se Plenković riješi Milorada Pupovca ili će ga on uskoro politički doći glave. No to je problem HDZ-a, a ne moj. Mislim da Plenković treba ojačati parlamentarnu većinu i time marginalizirati utjecaj Milorada Pupovca koji ga non-stop ucjenjuje.

* Ivan Anušić nedavno je izjavio kako bi HDZ trebao razmisliti o suradnji sa SDSS-om, kako komentirate te njegove sugestije i kako općenito gledate na Anušićev nagli politički uzlet? Mnogi ga zbog uspjeha u Slavoniji uspoređuju s vama i vašim neupitnim utjecajem u Slavoniji.

Gospodin Anušić je stranački vojnik HDZ-a i to će i ostati ili ga neće biti u politici. Mislim da su neusporediva vremena moga političkog djelovanja devedesetih i ovoga danas. Tada se stvarala država i mi smo, odnosno ona generacija političara, ušli u politiku iz samo jednoga cilja, a to je hrvatska neovisnost pod bilo koju cijenu. Danas se politikom može baviti svatko. Ljudi s ideologijom i bez nje. Obrazovani i neobrazovani. Ljudi s nekim konkretnim radnim i životnim iskustvom ili bez njega. Mnogi su današnji političari, za razliku od političara onih povijesnih vremena devedesetih, bez okusa, boje i mirisa. Nisu opterećeni time da mijenjaju stranačke “kabanice” od izbora do izbora, što je za mene neprihvatljivo i dovoljno govori o njihovoj vjerodostojnosti. Mislim da tu nije uopće moguće povlačiti paralele.

Anušićev, kako vi kažete, nagli politički uzlet pokazatelj je stvarnog stanja u HDZ-u, najveća politička stranka u Hrvatskoj samo pokazuje kadrovsku deficitarnost kvalitetnim ljudima u vlastitom članstvu. Uspjeh HDZ-a u Slavoniji nije zasluga Ivana Anušića, već niza faktora koji su na to utjecali. Od potpuno razbijene i razmrvljene političke scene u Slavoniji, masovnog iseljavanja iz Slavonije do korona uvjeta koji su vladali u Hrvatskoj u vrijeme proteklih dvaju izbornih ciklusa, što je rezultiralo najmanjom izlaznošću glasača na izbore u Hrvatskoj. Morate znati da među više stotina tisuća iseljenih građana iz Hrvatske nema puno članova HDZ-a. HDZ-ovci su uglavnom riješili svoju životnu egzistenciju i zato disciplinirano izlaze na izbore, a vjerojatno još imaju članova obitelji koje bez HDZ-a na vlasti ne bi mogli “uhljebiti”. U tome je tajna Anušićeva uspjeha i nije moguće danas povlačiti paralele između njega i mene.

* U vašem Osijeku gradonačelnik je postao mladi Ivan Radić, to je ujedno povijesni uspjeh HDZ-a na osječkim lokalnim izborima. U čemu je, po vašem mišljenju, tajna toga uspjeha?

To je povijesni uspjeh samo za one koji su kratkog pamćenja ili o povijesti HDZ-a ništa ne znaju i misle da povijest počinje i završava s njima. Uporno se tvrdi kako HDZ nije nikada bio na vlasti u Osijeku, što jednostavno nije istina. HDZ je na prvim demokratskim izborima u svibnju 1990. pobijedio na izborima u Osijeku i imao 46% mandata u tadašnjoj Skupštini općine Osijek, od oko 150 vijećnika podijeljenih u tri vijeća Skupštine općine Osijek. Uz HDZ, u vijeću je bilo i nekoliko mandata tzv. Kramarićeve liste za Osijek, više mandata tzv. Socijalističkog saveza i SKH. Zbog specifične situacije iz taktičkih razloga HDZ se tada odlučio podržati Zlatka Kramarića za predsjednika Skupštine općine Osijek, što bi, preslikano na današnji model lokalne samouprave, bilo usporedivo s dužnošću predsjednika Gradskog vijeća. Naime, tadašnje Izvršno vijeće Skupštine općine Osijek bilo je potpuno i suvereno u rukama HDZ-a.

Sjećam se dobro kako se Kramarić često znao šaliti na svoj račun da je kao engleska kraljica, bez ikakve vlasti. Zar mislite da bismo se mi uspjeli obraniti od velikosrpske agresije da HDZ nije bio na vlasti? HDZ je bio na vlasti u Osijeku do novog teritorijalnog ustroja 1993. godine, kada je profunkcionirao novi teritorijalni ustroj u Hrvatskoj, s općinama, gradovima i županijama. Tada Kramarić i ja u idućim izbornim ciklusima pobjeđujemo, Kramarić u gradu, a ja u županiji. Sve do 2005. godine, kada se ja razilazim s HDZ-om i tada pobjeđujem u gradu Osijeku Kramarića, a na tim sam izborima HDZ potukao do nogu. Isto tako, govoreći o uspjehu mladog Radića, mogu ponoviti sve ono što sam rekao u prethodnom pitanju koje se odnosilo na Anušića.

Najveći doprinos Radićevoj pobjedi potpuno je rasulo u redovima SDP-a, a za što isključivu odgovornost snosi dugogodišnja perjanica i europarlamentarka Biljana Borzan, kojoj je osobna ambicija uvijek bila ispred interesa SDP-a. Naime, moja sugrađanka, gospođa Borzan, već dva desetljeća svojim lošim kadroviranjem unutar lokalnog SDP-a, najodgovornija je za totalno rasulo u SDP-u danas u Osijeku i Slavoniji. Nekontrolirana osobna ambicija u politici vrlo je opasna i pogubna stvar u svim političkim strankama.

* Kako komentirate novog zagrebačkog gradonačelnika, gospodina Tomaševića?

Novog zagrebačkog gradonačelnika poznajem samo prateći medije, tako da ništa konkretnije ne mogu komentirati. Smatram da je za građane dobro da se vlast mijenja i mislim da se zakonski treba ograničiti da nitko ne može biti na funkciji načelnika, gradonačelnika ili župana dulje od dva mandata. Ako se netko dokaže uspješnim i kvalitetnim u lokalnoj samoupravi u ta dva mandata, za obrazovane i sposobne ima prostora za nastavak političke karijere i rada na općem dobru na nacionalnoj razini, djelovanjem kroz parlament, državne javne sustave ili Vladu RH. Zaključno, nikomu ne treba dopustiti da dulje od dva mandata obnaša bilo kakvu dužnost na lokalnoj razini, pa i na većini dužnosti na nacionalnoj razini jer vlast kvari ljude.

* Koju biste ocjenu načelno dali Vladi premijera Andreja Plenkovića? Što mislite, tko je njegova najjača, a tko najslabija karika?

Premijer vodi Vladu u drugom mandatu, ali mu sve ovo vrijeme nije bilo lako. Bio je suočen s nizom problema za koje osobno nije bio odgovoran, ili problema na koje nije mogao utjecati. Počelo je dobro i neupitno su krenuli pozitivni trendovi na svim poljima, a onda su mu na naplatu došli dugogodišnji problemi, od brodogradilišta, Agrokora do koronavirusa i serije potresa u Hrvatskoj. Dugogodišnji nagomilani problemi u zdravstvu, zahvaljujući sada već predugim epidemiološkim mjerama, doveli su zdravstvo do kolapsa. Plenković je sidro hrvatske Vlade, a ostali su samo zamjenjive karike u lancu do tog sidra. Za neke od tih karika u Vladi od početka sam mislio da su promašaji, ali razumijem Plenkovića jer je morao ravnomjerno zadovoljiti apetite lokalnih moćnika radi mira u stranci. Mislim da je došlo vrijeme da barem polovicu tih nedoraslih ili potrošenih karika u Vladi počne mijenjati, i to hitno.

* Premda više niste politički aktivni, politiku zasigurno pratite. Kako komentirate nabavu francuskih borbenih aviona?

Teško mi je to komentirati jer nisam stručan za te poslove i nemam dovoljno informacija. Ali onako na prvu rekao bih da je Hrvatska trebala uzeti američke F-16, nove borbene zrakoplove, bez obzira na to što su skuplji. SAD je naš strateški partner, a tako treba i ostati. Siromašna smo zemlja, ali smo ih trebali uzimati sukcesivno svakih tri-pet godina po dva nova. Dakle u 20-30 godina imati 12 borbenih aviona i istim tim laganim tempom ih nabavljati u budućnosti. Priče o Hrvatskoj kao o nekakvoj regionalnoj sili najobičnije su gluposti. Hrvatska treba više ulagati u protuzračnu obranu i kopnenu vojsku nego u zrakoplovstvo. Dakle, ja bih krenuo od nabavke minimuma samo radi potrebe kontrole hrvatskog zračnog prostora, a ne nabavljati avione koje će nam NATO upućivati u strane misije i “habati” ih za tuđe interese. No, dopuštam da nisam dovoljno informiran da bi moje kritike bile utemeljene.

* Kako komentirate nove opcije koje stasaju na političkoj sceni poput, primjerice, Domovinskog pokreta i Miroslava Škore? Imaju li takve snage, koje za sebe ističu da su konzervativne, mogućnosti ugroziti HDZ i premijera Plenkovića?

Domovinski pokret doživio je svoj vrhunac, a sada slijedi slobodan pad. Nikada više Domovinski pokret neće postići rezultat koji su postigli na proteklim parlamentarnim i lokalnim izborima. Utemeljitelji Domovinskog pokreta pretenciozno su si odabrali ime “pokreta”. Precijenili su se i krenuli u bitku kojoj nisu dorasli, nerealni su, preambiciozni, zagrizli u veliki kolač, a ne shvaćaju da će u konačnici morati progutati gorku pilulu poraza. Novac je nužan za bavljenje politikom, ali nije dovoljan samo novac. Oni novca imaju, ali nemaju ono drugo što je potrebno za uspješno bavljenje politikom, a to je taj liderski ili politički eros koji im svima skupa nedostaje. Ne mogu uspješno voditi nazovipokret bivši kaplari, odnosno desetar i vodnik bivše JNA. Toga moraju biti svjesni. S druge strane i razumijem njihove ambicije. U trideset godina su se dobro oparili, a sada bi malo vlasti i časti. Međutim, ne ide uvijek u politici i životu kako netko zamisli. Ostale, tzv. suvereniste ne bih uopće komentirao.

* Kako danas stoji vaš HDSSB? Ima li potencijala vratiti se na staze stare političke slave i postati vodeća stranka u Slavoniji i Baranji?

Kao prvo, ja sam se povukao iz vodstva HDSSB-a, što ne znači da sam ih napustio. HDSSB sam ja stvorio, a drugi su ga godinama iskorištavali i zloupotrebljavali u osobnu korist dok sam ja bio u zatvoru. Dosta su ga kompromitirali radi osobne grabeži, a sve pod krinkom ” Glavaš je naredio”. Pa je li Glavaš naredio da se kradu poticaji i nekritički zapošljava bliža i daljnja rodbina i ljubavnice? Sada HDSSB trenutno ne stoji politički dobro, ali smo živi. Pred HDSSB-om je razdoblje od tri godine kada nema nikakvih izbora. Financijski je HDSSB stabilan i nije nikomu ništa dužan.

Do sljedećih izbora HDSSB će imati vlastita financijska sredstva i ići će na parlamentarne izbore, financijski ne oviseći ni o kome. Uvjeren sam da će HDSSB i nakon predstojećih parlamentarnih izbora ostati parlamentarna stranka. Stranku i program treba redizajnirati i prilagoditi novim političkim okolnostima u vremenu pred nama. Ove jeseni HDSSB će održati izborni sabor stranke i izabrati novo vodstvo. Ako ljudi koji budu organizirali sabor misle da im treba moja pomoć, stojim im na raspolaganju. Ako ne, želim im svu sreću u daljnjem radu. Kao što rekoh, ja sam član stranke koju sam osnovao i ne mislim je napuštati.

* Godinama muku mučite s hrvatskim pravosuđem. Posljednjih tjedana reformu pravosuđa iz Međugorja provodi gospodin Mamić, uhićena je nekolicina sudaca baš iz vašeg kraja. Kako na to gledate? Jeste li iznenađeni?

Ako itko zna što je i kakvo hrvatsko pravosuđe, onda sam to ja jer sam to osjetio na vlastitoj koži. Protiv mene se već punih šesnaest godina vodi montirani političko-pravosudni progon zbog nečega što nisam učinio, ali se i dandanas vučem po sudu i zasigurno još nekoliko idućih godina moj pravosudni progon neće biti okončan. Prema tome, ništa me ne iznenađuje. Proces protiv mene, Đure Brodarca i još nekih pokrenut je po diktatu međunarodne zajednice i samo pokretanje bilo je uvjet za ispunjenje poglavlja 23. u predpristupnim pregovorima radi ulaska Hrvatske u EU. Pravosuđe koje se nije u stanju oduprijeti pritiscima, kako domaće politike, tako i svjetskih centara moći, nije pravosuđe, već izvršni servis nečijih političkih želja i interesa.

Tako da me ne čudi ni uhićenje skupine sudaca u Osijeku. Samo da podsjetim da je upravo uhićeni sudac Zvonko Vekić bio predsjednik Vijeća i sudio u procesu Đuri Brodarcu, kojeg je samo smrt u zatvoru spasila od trajne stigme ratnog zločinca. Tko može reći da je sudac koji je mogao uletjeti u korupcijsku mrežu u slučaju Zdravka Mamića pošteno presudio u slučaju “Sisak 91.”? Nitko! Tada zasigurno nije za taj slučaj primio novac, ali je nepošteno sudio po narudžbi politike. U suprotno me ne može nitko uvjeriti. Osim toga, ima još meni znanih slučajeva pravosudne korupcije u Osijeku, ali o tome sada ne želim govoriti. Samo ću vam reći kako sam prije izvjesnog vremena bio na USKOK-u, na njihov poziv, a vezano uz jedan slučaj na osječkom području, i nakon obavljenog službenog dijela razgovora istražitelju USKOK-a sam u neformalnom razgovoru rekao da im je sve uzaludno raditi i baviti se kokošarskim stvarima dok ne očiste pravosuđe od korupcije. Rekoh – dok ne pohapsite na području svakog Županijskog suda barem po tri suca zbog korupcije, pravosuđe neće funkcionirati. Da se ne zavaravamo, ni u DORH-u stanje nije bolje, samo što vrana vrani oči ne kopa i djelatnici DORH-a nikomu ne odgovaraju. Zaštićeni su kao lički medvjedi i mogu raditi što im se prohtije. Korupcije ima i u DORH-u, ali i policiji, identično onom postotku na sudovima.

Bolje bi bilo da je za vrijeme predpristupnih pregovora za ulazak u EU Hrvatskoj bio postavljen uvjet da treba očistiti pravosuđe od korupcije i time dokazati snagu Europi kako se može obračunati s time sama, nego što joj je postavljen uvjet da dokazuje svoju moć i trenira strogoću diktiranjem imena i prezimena osoba koje se moraju osuditi kao odgovorne za neke ratne zločine, koji su se, činjenica, dijelom i dogodili.

* U kojoj je fazi vaš proces nakon što ste se nedavno obratili glavnoj državnoj odvjetnici? Što očekujete od nastavka procesa i kako procjenjujete da će ponovljeni postupak završiti?

Moj postupak kreće iz početka jer je bivša predsjednica Vijeća od 1. siječnja ove godine prešla na Visoki kazneni sud pa je predmet presigniran i dostavljen novom predsjedniku sudskog vijeća. Spis ima više od 13.000 stranica i razumljivo mi je da novom sucu treba barem šest mjeseci da se upozna sa sadržajem sudskog spisa. No iako je to sve skupa neshvatljivo i predugo traje, ipak sam u ove zadnje dvije godine uspio mnoge stvari rekonstruirati, prikupiti još dosta materijalnih i personalnih dokaza, što mi je tijekom prvog suđenja bilo onemogućeno, pa s razlogom i punim optimizmom očekujem povoljan ishod i okončanje ove pravosudne trakavice oko mene. Iako sam u jednom trenutku, nakon što je Željko Horvatović, koji me je prvi put osudio, izabran za predsjednika VKS-a, rekao da me Županijski sud u Zagrebu više neće vidjeti, svoju pravosudnu bitku ipak ću nastaviti i u njoj pobijediti. Zapamtite što sam rekao, pobijedit ću!

Kada postupak ponovno krene, a ja očekujem ove jeseni, pripremam završni set novih dokaznih prijedloga koji će postupak usmjeriti u potpuno drugom, za mnoge neočekujućem smjeru. Mnoge teršeličke, pupovci, lukićke i jakovčići će se tada šokirati!

* Mislite li da je gospodin Malenica kao ministar pravosuđa spreman i sposoban provesti reformu pravosuđa? Što je, po vašem mišljenju, potrebno reformirati, otkud s tim krenuti?

Mislim da ministar Malenica može provesti reformu pravosuđa. Mlad je, nije dio nikakvih pravosudnih i interesnih lobija, samo treba dobiti nalog Vlade, treba mu zadati rokove, dati odriješene ruke od politike i pustiti ga da samostalno radi. Smatram da se s ovim uhićenjima već krenulo s tom reformom, ali treba nastaviti. Nadam se da se na ovome neće stati, već da će javnost dobiti odgovore na pitanja, primjerice, što je istina u slučaju predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse, odmah nakon što mu u srpnju istekne mandat. Predsjednik Vrhovnog suda jedan je vrlo zanimljiv lik kojim se DORH obavezno treba pozabaviti. Javnost očekuje i odgovore na inkriminacije upućene na adresu predsjednika Županijskog suda u Osijeku. Uglavnom, na brojku od 1700 sudaca u Hrvatskoj i više stotina zaposlenika DORH-a pohapsiti tridesetak do pedesetak korumpiranih sudaca i državnih odvjetnika i nije tako puno, a time bi se povratilo povjerenje u pravosuđe. Osim toga, smatram da za zemlju sa samo tridesetak godina državne neovisnosti i demokracije nije dobro birati sudce doživotno, već ih je potrebno ograničiti s obveznim reizborom. Kako? To neka kažu stručnjaci, koristeći najbolja svjetska iskustva i rješenja.

* Čime se bavite danas kada više niste u politici? Kako provodite slobodno vrijeme?

Nisam se opustio iako sam umirovljenik već gotovo godinu dana. Najviše se bavim svojim sudskim predmetom, non-stop iščitavajući spis i mogu vam reći da uvijek pronađem neki novi detalj i odgovor na određene nepoznanice koje ranije nisam uočavao i iz toga crpim optimizam u povoljno okončanje moga predmeta. Politiku pratim istim intenzitetom kao kada sam bio aktivno uključen. Samo sada imam osjećaj da sve to doživljavam, barem mislim, mnogo realnije i objektivnije nego dok sam bio izravno inkorporiran.

Ne mogu reći da imam puno slobodnog vremena jer mi je dan praktično popunjen kao i kada sam aktivno radio. U skoroj budućnosti mislim se baviti nekim društveno korisnim radom u području nevladinih udruga jer želim dati doprinos ispravljanju anomalija u društvu. Kakvi su mi daljnji planovi, znat će se ove jeseni.

* Nedostaje li vam sabornica? Kako gledate na aktualni saziv Sabora? Čini se da Plenković zapravo tamo i nema oporbu.

Ne nedostaje mi Sabor. U njemu sam, uz obnašanje dva županska mandata bio, ili bio biran u sedam mandata u Zastupnički dom Sabora i u dva u Županijski dom Sabora RH. U prošlom sazivu Sabora Željko Jovanović i ja bili smo jedini zastupnici koji smo bili birani i u prvi višestranački Sabor RH 1990. godine. Ne bih se složio da Plenković u Saboru nema oporbu. Plenković u Saboru ima tijesnu većinu, ali je problem u oporbi što ne nastupa jedinstveno i što su oporbeni zastupnici i njihovi klubovi nedisciplinirani i raštrkani kao rakova djeca pa se stječe taj dojam. Da su redovito svi na sjednicama i na glasanju kao vladajuća većina, bila bi u Saboru puno napetija atmosfera. U aktualnom sazivu Sabora, naročito u oporbi, ima dosta kvalitetnih zastupnika za razliku od prošlog saziva. Neki od njih su vrlo dobra osvježenja koja podižu uobičajenu kvalitetu saborskih rasprava.

* Jeste li danas u kontaktu s nekim kolegama iz HDZ-a i HDSSB-a poput Šeksa ili Šišljagića?

U kontaktu sam s nekim osobama iz vrha HDZ-a na nacionalnoj razini zato što smo korektno surađivali u proteklom mandatu kada sam i ja bio dio parlamentarne većine. Sa Šeksom se povremeno čujem, ali su se kontakti prorijedili kako prolaze godine jer sam veći dio vremena u Osijeku. S lokalnim HDZ-om nisam ni u kakvim kontaktima niti mi je namjera uspostavljati ih.

Kad je riječ o Šišljagiću i drugim pučistima, nekadašnjim stranačkim ulizicama i prebjezima, potpuno sam raskrstio s njima i oni su izbrisani iz mog telefonskog imenika i iz života, zauvijek. Nemam ih želju ni sresti, a kamoli s njima kontaktirati nikada više u svom životu. Brzo se zaboravilo da je Šišljagić i dalje osoba pod optužbom za korupciju iako je nepravomoćno oslobođen, te da je “najzaslužniji” za urušavanje ugleda HDSSB-a zbog percepcije o korupciji stranke dok ju je vodio, zbog čega je bio i prisiljen odstupiti kao predsjednik stranke.

U kontekstu aktualnih zbivanja na Županijskom sudu u Osijeku, Vrhovni sud treba samo pogledati tko je sjedio u vijeću kada je nepravomoćno oslobođen i bit će mu sve jasno. Čovjek je bogat ako ima samo tri iskrena prijatelja u životu, a ja mislim da ih imam desetak i to mi je, uz moga sina i njegovu obitelj, sasvim dovoljno.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI