U njegovoj stranci problema nema, barem ne onih koji bi se mogli okarakterizirati kao unutarstranačke hijerarhijske borbe. Takvo što i ne čudi, jer HDSSB-om ravna jedan od najdugovječnijih, a ujedno i najiskusnijih hrvatskih političara, osebujni Branimir Glavaš, koji unatoč sudskoj trakavici, i dandanas svakom svojom pojavom u javnom prostoru izaziva žestoke reakcije. Mišljenja su oko njega podijeljena, no on ne mari previše za to, svoj smjer i cilj vrlo dobro zna, a godine koje su za njim u politici pokazuju da je njegova strategija postojana. Ipak, u razgovoru za naš tjednik otkriva kako od politike jednim dijelom diže ruke, no to ne znači da će otići naprasno – svoju stranku i njezinu poziciju nastojat će dobro pripremiti za onoga koji će ga naslijediti.
Ultimatum HDZ-u
“Stojim na raspolaganju za razgovor svim eventualnim koalicijskim partnerima, pripremamo se za parlamentarne izbore, a HDZ-u za razgovore u tome smjeru dajem rok od dva tjedna. To je moj gornji limit, do tada ću čekati i do tada očekujem razgovore”, oštro poručuje naš sugovornik, koji će vrlo rado sjesti za pregovarački stol s premijerom Andrejem Plenkovićem, s kojim, uostalom, i sada surađuje dajući potporu njegovoj Vladi. Ne tiču se Glavaša previše unutarstranački izbori u HDZ-u, pa ni mogućnost da umjesto Plenkovića kormilo vladajuće stranke preuzme alternativa Mira Kovača, koji se udružio s Davorom Ivom Stierom, ali i vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom, za kojega je upravo Glavaš svojedobno tvrdio da je kadar drugoga čovjeka HDZ-a, Milijana Brkića.
“Nas se njihovi unutarstranački izbori uopće ne tiču, neka se oni konsolidiraju, nemamo se namjeru u to miješati. Penava je u međuvremenu politički sazrijevao, a nama je svejedno tko će biti na čelu HDZ-a”, kaže sada Glavaš koji je, podsjetimo, javnost uzburkao i u kampanji za predsjedničke izbore. Tada je, naime, dao svoj potpis kandidaturi Zorana Milanovića.
“Ne samo da sam Zoranu Milanoviću dao svoj potpis, ja sam mu dao i svoj glas jer sam smatrao da je bio bolji od svega što je bilo ponuđeno. Čujte, svi znamo kakva je funkcija predsjednika, znamo da su njegove ovlasti ograničene Ustavom, te su time i relativno male, ali smatram da će Milanović dobro raditi svoj posao i voditi se Ustavom. Glasao sam za njega zato što vjerujem da je on svoj, da nije ničiji pijun – ni Zagreba, ni Bruxellesa, pa ni stranih sila. Uvjeren sam i nadam se da će on svoj posao kao predsjednik obavljati savjesno i odgovorno, u skladu s ovlastima, da će poštovati hrvatski Ustav”, objašnjava Glavaš, kojega smo pitali zašto nije glasao za svog sugrađanina iz Osijeka, doktora Miroslava Škoru. “Ne bih sada govorio konkretno o imenima, ali kao što sam rekao, smatrao sam da je Milanović najkompetentniji od svih koji su se natjecali za funkciju predsjednika, koja je ustavo ograničena, ali to što sam glasao za Milanovića nipošto ne znači da mi razmišljamo o koaliciji sa SDP-om”, kaže ovaj bivši HDZ-ovac, tvrdeći da ga nisu impresionirali oni koji se pod kapom Hrvatskih suverenista okupljaju oko Škore te kao takvi nastoje prezentirati hrvatsku desnicu i takozvani treći put.
Otvoreni za suradnju
“Mene ti Suverenisti, ni konzervativci, kako li se već zovu ti koji su se okupili oko Ruže Tomašić, ne fasciniraju. Ako bi se pojavio netko treći koji bi donio nešto novo, mi bismo bili za njih, ali smatram da se tu radi o osobnim taštinama čelnih ljudi toga gemišta koji se okupio oko Miroslava Škore na predsjedničkim izborima i stao pod njegov kišobran. Nisam siguran da će ti ljudi biti u stanju prihvatiti koncepciju kakvu im Škoro nudi. On, naime, predlaže da svi stanu uz njega za parlamentarne izbore, a to bi značilo gašenje svih njihovih političkih opcija i uključivanje pod jedan kišobran, ne vjerujem da će njihove taštine to prihvatiti”, ističe naš sugovornik, skeptičan prema opstanku Škorine ekipe do parlamentarnih izbora, na koje se sprema i njegov HDSSB, nekoć jedna od najuspješnijih regionalnih stranaka, čiji su saborski zastupnici svojedobno bili glas Slavonije i Slavonaca u saborskim klupama. “Otvoreni smo za pregovore s HDZ-om, ali ako oni na to ne pristanu, mi na izbore idemo s bilo kime s kime postignemo dogovore, pa i samostalno. Mi nećemo umrijeti bez borbe”, odvažan je Branimir Glavaš, koji dijelom zbog svojih godina, a dijelom i zbog svoje životne situacije stranku namjerava prepustiti mlađih generacijama.
“Imam namjeru HDSSB prepustiti drugoj osobi, mislim da bi se situacija trebala rasvijetliti najkasnije do kraja ožujka”, najavljuje nadalje Branimir Glavaš, a kako zasad stvari stoje, stranačko čelo mogao bi preuzeti mladi Josip Salapić, koji uživa simpatije aktualnog predsjednika stranke, međutim, ta je odluka na članstvu HDSSB-a koje će uskoro birati svojeg predsjednika te se pokušati oporaviti i vratiti na staze stare slave.
Još jedan apsurd
Dok je situacija sa strankom, pa i politikom, manje-više jasna, kada je riječ o Glavaševu sudskom procesu, tu priča postaje nešto zamršenija.
“Ja 15 godina čekam da se završi moj sudski proces, za to vrijeme meni su vezane i ruke i jezik, čekam proces, a imam osjećaj da se cijeli mehanizam udružio da se moj spor ne okonča, smeta mi što za to vrijeme ne mogu politički djelovati – kažem, vezane su mi i ruke i jezik, a to nekome očigledno odgovara, imam dojam da su instrukcije takve da se moj spor razvuče. Znate, ja sada imam 64 godine, ako se taj proces razvuče na još deset godina, ja sam potpuno out iz politike”, žali se Glavaš, te ujedno otkriva još jedan apsurd hrvatskog pravosuđa, s obzirom na to da na ročišta i njihovo zakazivanje čeka i po nekoliko mjeseci. Nije mu, naglašava, nakon toliko godina pravne borbe više važno kako će se priča rasplesti, sve i da situacija ne ide u njegovu korist, on želi da se pravna trakavica s kojom se bori što prije privede kraju, a to nije najizgledniji scenarij. On osobno ne zna komu takva situacija odgovara, komu ide u korist.
“Nemam pojma tko stoji iza toga, je li to Bruxelles, Zagreb, ili Washington”, sarkastično zaključuje čovjek koji tri desetljeća ne silazi s hrvatske političke pozornice, a čiju su životnu, pa i političku priču obilježili upravo sporovi kojima se ne nazire kraj.