Pravosudnoj trakavici koja se splela oko bivšeg HDZ-ovca i saborskog zastupnika Branimira Glavaša ne nazire se kraj.
O kakvoj je apsurdnoj priči riječ možda ponajviše govori to što je njegov sin Filip u vrijeme početka procesa išao u osnovnu školu dok je danas očev odvjetnik.
Svjestan je Glavaš te problematike no unatoč tome na zagrebački Županijski sud, otkriva, dolazi spreman, iako su pred njim teške optužbe za ratni zločin.
Do ponovljenog suđenja u ovom slučaju dolazi nakon što je Vrhovni sud RH ukinuo presudu aktualnog predsjednika Visokog kaznenog suda Željka Horvatovića iz lipnja 2016. godine zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka propisanih ZKP-om.
”Nakon montiranog procesa i politički izrečene presude zatvora u trajanju od 10 godina, od strane tadašnjeg suca i političkog slugančića Željka Horvatovića, 8. svibnja 2009. godine, koncem rujna 2010. završio sam u zatvoru u Sarajevu gdje sam proveo 3 mjeseca, nakon čega sam prebačen u KPD-Zenicu, a zatim sam, nakon 6 mjeseci Zenice, prebačen u zatvor u Mostaru. Vrhovni je sud 7. lipnja 2016. ukinuo Horvatovićevu presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz ZKP-a, te naložio ponovljeno suđenje gdje će se izvesti svi izvedeni dokazi, a po potrebi i drugi dokazi te otkloniti nedostatke iz ukinute prvostupanjske presude”, kaže Glavaš koji ne štedi suca Horvatovića, a posebno problematizira njegov razgovor za Večernji iz travnja ove godine.
”Tamo je sam priznao da je sudio po nalogu DORH-a i međunarodnih sila, rekavši, citiram: “Bio je to vrlo delikatan i u tom trenutku testni predmet koji je trebao dokazati da je hrvatsko pravosuđe sposobno i neovisno u procesuiranju ratnih zločina. Sve se to događalo 2009. godine, u vrijeme pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.”
Dakle, potpuno je jasno kako sam ja u Horvatovićevom testnom predmetu bio najobičniji testni “kunić”, kojeg je trebalo osuditi da bi Hrvatska ispunila uvjete za zatvaranje pretpristupnih pregovora u, poglavlju 23, radi ulaska Hrvatske u EU. E, pa neće to ići baš tako kako si je Horvatović zamislio i pokušao provesti”, oštar je naš sugovornik koji napominje da je Horvatović nedugo nakon njegove presude unaprijeđen u šefa Kaznenog odjela Županijskog suda da bi danas dosegao pravosudne svemirske visine, odnosno ustoličen za predsjednika VKS-a koji je jedno vrijeme nosio stigmu Turudićeva suda.
”Danas VKS više nije „Turudićev sud“ i više nitko ne govori da je taj sud nepotreban. Valjda zato što je VKS, danas „Horvatovićev sud“, a sam Horvatović ima sve „moralno-političke“ podobnosti, kao što ih je kao sudac imao i osamdesetih godina za vrijeme Yugo komunizma.
Kakav je to moralan lik, govore i njegove laži kada je odgovarao na pitanja članova DSV-a 31.3.2021., prilikom svog predstavljanja DSV-u.
Sudac koji negira obrambeni Domovinski rat i u svojim presudama tvrdi da je u Hrvatskoj vođen građanski rat do 15. siječnja 1992., u normalnim državama svijeta ne bi niti mogao biti sudac! Međutim, u „slučajnoj državi“ kao što je Hrvatska takvi likovi, ne samo da su suci, već su za njih rezervirane i najveće predsjedničke sudačke dužnosti na VKS-u, odnosno tzv. „Horvatovićevom sudu“.
Horvatović nije instaliran za predsjednika tadašnjeg tzv. „Turudićevog suda“ zbog svoje stručnosti i profesionalnosti, već je proizvod „duboke države“ – paralelnog sustava, koji svoje partikularne interese i interese svojih gospodara, nama – hrvatskom narodu, nameće i podmeće kao opće! Horvatović je osoba koja se nada da će me dočekati na VKS-u kad-tad i da će me svojim utjecajem i zloporabom položaja pravomoćno osuditi na II. stupnju, a time i zadovoljiti ambicije i želje onih koji su ga izabrali, a koji iz sjene utječu na cjelokupni hrvatski pravosudni sustav.
Nećeš uspjeti Horvatoviću, pred nama je “rat” do istrebljenja. Za početak te upozoravam, makni prste od mog sudskog predmeta. Ne možeš se u njega uopće miješati, čak ni određivati elektronsku dodjelu predmeta drugim sucima u mom slučaju jer mi je poznato kako to namještate”, bez dlake na jeziku konstatira bivši saborski zastupnik najavljujući da će javnost brzo saznati tko je i što je sudac Horvatović jer on se po svemu sudeći nema namjeru predati. ”Ja sam spreman i za ovu završnu bitku, kako bi konačno uspješno dobio i okončao ovaj “pravosudni rat”, koji se vodi od 2005. g., a sada je ušao u 17. godinu”, zaključuje Glavaš.