Tjedan dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, norveški proizvođač umjetnih gnojiva Yara International upozorio je kako ovaj rat prijeti globalnoj opskrbi hranom. Problem nisu samo pšenica i suncokretovo ulje, kao što se često može čuti, nego i plin koji je ključan za proizvodnju gnojiva na bazi dušika, a koji u Europu dolazi iz Rusije.
Osim plina, Europa u Rusiji nabavlja četvrtinu dušika, potaše i fosfata, a ta norveška tvornica, čije proizvode u velikim količinama koriste i hrvatski poljoprivrednici, veliki je kupac upravo tih ruskih sirovina. Iz norveške tvrtke upozorili su kako bi posljedica svega toga mogla biti da samo oni najbogatiji imaju pristup dovoljnoj količini hrane, što bi na dulji rok moglo dovesti do gladi i sukoba diljem svijeta. Iako se čini da je riječ o scenariju koji je došao iz pera nekog holivudskog scenarista, prvi put od Drugoga svjetskog rata svijet brzim koracima ide prema društvu o kojemu smo dosad samo čitali u knjigama, barem kad je riječ o stanovništvu na zapadu.
Većina ljudi će na ove riječi odmahnuti rukom. Trgovine su još pune. Možda na nekoj polici ima manje ulja, manje pelata, cijene su skočile, ali hrane ima. Pritom zaboravljaju kako je hrana koju sada jedemo na poljima bila prošlog ljeta, kada o ratu u Ukrajini još nitko nije razmišljao. Pšenica od koje je nastao kruh koji jedemo za doručak na poljima je bila prošlog srpnja. Isto je i s voćem i povrćem. Postavlja se pitanje što će biti ove godine. Do žetve pšenice ostala su još dva mjeseca. Hrvatski poljoprivrednici mjesecima se žale kako su cijene gnojiva naglo porasle, prateći rast cijena prirodnog plina. Visoke cijene gnojiva znače više cijene hrane, a građani koje ionako muku muče s visokom inflacijom nisu sigurni koliko će još moći izdržati.
Promijenjena retorika
Ministar financija Zdravko Marić je, nakon što je mjesecima govorio kako je inflacija pod kontrolom i da se nemamo čega bojati, napokon priznao kako će gospodarski trendovi biti nešto niži, a stopa inflacije puno viša od planirane. “Hrana je ono što nas najviše brine i na tome treba raditi. Mi ćemo pratiti razvoj događaja i u skladu s razvojem situacije po potrebi pooštravati neke stvari, uvoditi eventualno nove mjere, to ćemo sve vidjeti kako se stvari budu razvijale”, rekao je.
Velike riječi za nekoga tko je do prije nekoliko mjeseci govorio kako nas povećanje cijena ne treba brinuti i kako je situacija pod kontrolom. Nakon što je cijena velikom broju proizvoda skočila 50, pa čak i 100 posto, izgleda da je čak i ministar shvatio da ima razloga za zabrinutost.
Građani Hrvatske su mu to već odavno mogli reći. Poljoprivrednici, čiji su troškovi od lani skočili barem dvostruko, svjesni su da kupci imaju ograničenu kupovnu moć i da mogu dizati cijene samo do određene točke, nakon koje više nitko neće moći kupiti njihove proizvode. “Vrlo je vjerojatno da će povrćari koristiti manje umjetnih gnojiva i da će prinosi stoga biti manji, pogotovo kad je riječ o dušičnim gnojivima jer je njima cijena otišla gore i 300 posto. Koliko će se to pak odraziti na prinose, tek ćemo vidjeti. Povrćari trenutačno kalkuliraju jer cijene povrća nisu išle toliko gore koliko je išlo gnojivo”, ističe Vjekoslav Budanec, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara.
Objašnjava kako se suočavaju s velikim problemom jer ne mogu toliko dignuti cijene povrća koliko je zapravo poskupio repromaterijal. “Ljudi će svašta kombinirati. Neki će se okrenuti organskim alternativnim gorivima, iako je i njima porasla cijena. S obzirom na poskupljenje umjetnih gnojiva, ne očekujem ništa dobro”, kaže Budanec.
Alternativno gnojivo
Na pitanje odakle dolazi gnojivo koje koristi na svojim usjevima, iz kutinske Petrokemije ili iz inozemstva, Budanec odgovara kako njihova zadruga uglavnom kupuje Yarino gnojivo. “Nije to zbog cijene jer i oni su poskupjeli pa je cijena ista, nego zbog kvalitete. Yarino gnojivo je puno kvalitetnije od našega”, objašnjava Budenec.
Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara objašnjava kako usprkos rastu cijena gnojiva hrvatski povrćari neće ići na znatna poskupljenja jer je onda pitanje tko će to kupovati. “Povrće sigurno neće poskupjeti koliko i gnojivo, to bi bilo nemoguće. Nitko ga po toj cijeni ne bi kupovao. Moramo gledati kako da što više uštedimo na proizvodnji, što nije lako. Nije poskupjelo samo gnojivo, poskupio je i prijevoz”, objašnjava Budanec.
Kaže kako su ova zadnja poskupljenja bila kap koja je prelila čašu i kako sve više povrćara napušta proizvodnju. “Izgleda da će od poljoprivrednika u Hrvatskoj ostati jedino ratar. Oni su i više nego zadovoljni cijenama pšenice pa nemaju takve brige kakve imamo mi ostali”, zaključuje Budanec.
Problem maslinara
Probleme nemaju samo u sjevernom dijelu Hrvatske. Imaju ih i maslinari koji s očajem gledaju kako svaka nova kupnja znači više cijene. Jedan od njih je i maslinar Tome Vidović iz Zasela kraj Rogoznice u Šibensko-kninskoj županiji koji kaže kako je cijena gnojiva narasla između 50 i 300 posto, ali ni cijena drugog nije daleko.
“Prošle godine smo tonu plaćali 3000 kuna, ali ove godine je cijena već 8000. Ne bi me čudilo da do jeseni bude i više od 10.000. Ovo je prestrašno”, očajan je Tome.
Puno ih je u njihovu kraju koji ove godine neće uopće kupovati gnojivo, nego će preskočiti sezonu, ali to znači još manje prinose, a cijena maslinova ulja već je tolika da si ga rijetko tko može priuštiti.
“Prošle godine je bila osrednja berba, ali opet nismo dizali cijene iako je i gorivu i svemu drugome cijena snažno otišla gore. Ove godine maslina ima dosta pupa i ako se nastave povoljne vremenske prilike, berba bi trebala biti dobra”, kaže Vidović.
‘Nije pitanje kolika će biti cijena gnojiva, pitanje je hoće li ga uopće biti’
Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) objašnjava kako ovogodišnja žetva nije toliko problematična jer su poljoprivrednici dobrim dijelom kupili gnojivo prije ovog zadnjeg poskupljenja. “S tim nižim cijenama oni će odraditi i jesensku i proljetnu proizvodnju. Problem je ono što dolazi nakon toga jer ako cijene mineralnog goriva i drugog materijala ostanu ovakve kakve su sada, nije pitanje kolika će biti cijena, pitanje je hoće li ga uopće biti. Isto vrijedi i za gorivo”, zabrinut je Brlošić.
Napominje kako je hrvatski poljoprivrednik nakon ulaska u EU hektar zemlje mogao zasijati za 2000 kuna.
“Za taj novac poljoprivrednici su mogli kupiti sjeme, gnojivo i zaštitno sredstvo. Toliki mu je bio iznos potpora. Taj isti poljoprivrednik ove jeseni pšenicu neće moći zasijati za manje od 10.000 kuna, a potpora je u međuvremenu ostala ista. Postavlja se pitanje gdje će poljoprivrednici naći 8000 kuna po hektaru da zasiju pšenicu. Kako sada stvari stoje, trošit će manje umjetnog gnojiva, što za krajnjeg potrošača znači manje hrane i više cijene”, uvjeren je Brlošić koji napominje kako svi trebamo biti zabrinuti zbog gnojiva koja smo dosad dobivali iz Rusije.
“Neće biti važno koliko netko ima novca ako ne bude goriva i gnojiva da poljoprivrednici zasiju svoje usjeve”.
Brlošić kaže da građani još nisu svjesni onoga što ih čeka. “Ovu žetvu ćemo odraditi, ma odradit ćemo i jesensku, ali stvarni problemi nas čekaju tek nakon toga. Nijemci već plaćaju suncokretovo ulje 5-6 eura po litri, priča se kako će im i kilogram kruha otići na 13 eura. Ono što je dosad bilo prihvatljivo svim društvenim slojevima, kruh, mlijeko, ulje, krumpir i brašno, svemu tome će cijena i nekoliko puta ići gore”, smatra Brlošić.
Pa koliko ćemo onda na zimu plaćati kilogram kruha, pitamo. “Neće biti 13 eura kao u Njemačkoj, ali ako bude tri puta manje, a moglo bi biti, biti će gladi. Teško će koji naš umirovljenik to sebi moći priuštiti. Onaj kruh koji je sada 70 dekagrama, brzo će pasti na 50, a možda i manje”, zaključuje.