GODINU DANA JE PROŠLO, A OPTUŽNICE NEMA: Afera JANAF sve se više čini kao izmišljena priča! ‘Ljude se zatvaralo po starom, prokušanom receptu’

Photo: Josip Regovic/PIXSELL

Prošlo je više od godinu dana otkako je prvi put priveden bivši prvi čovjek JANAF-a, poznati menadžer Dragan Kovačević. No unatoč tome što je Kovačević, za razliku od niza drugih, u razne afere umočenih državnih kadrova, ubrzo nakon privođenja ostao bez svoje pozicije u toj državnoj tvrtki koju je godinama uspješno vodio, optužnica protiv njega do danas nije podignuta, a upitno je hoće li do podizanja optužnice uopće i doći. Naime, Kovačevićeva obrana oborila je sve USKOK-ove teze pa sada ispada da USKOK nema stvarnih elemenata za podizanje optužnice, nego je cijela priča bazirana uglavnom na izmišljenim tezama.

Ponovno je dokazano kako se afera JANAF zasad doima kao izmišljena priča potpomognuta medijskom hajkom iza koje su stajale izrežirane insinuacije za koje čvrsti dokazi nisu pronađeni. Kako vrijeme odmiče, tako se tom dojmu sve teže oteti.

Tjednima nakon Kovačevićeva zatvaranja mediji su izvještavali o njemu i njegovim navodnim suspektnim aktivnostima u JANAF-u, a sve to sada se doima kao predstava za javnost u kojoj su sudjelovali predstavnici medija bliski Državnom odvjetništvu i USKOK-u iz kojeg su u javni prostor dolazile neprovjerene informacije, za koje se među Kovačeviću bliskim osobama tvrdi da su zlonamjerno plasirane, a onda usput popraćene lošim fotomontažama. Uhićenja su se ponavljala bez dokaza, a sve to za potrebe peglanja imidža dviju pravosudnih institucija. A svima je poznato da je to ustaljeni obrazac rada sive eminencije DORH-a Mladena Bajića.

Ustaljena praksa

Činilo se jedno vrijeme kako takva praksa ne predstavlja problem nikomu osim osumnjičenicima i njihovim braniteljima te predsjedniku Zoranu Milanoviću koji od početka mandata ukazuje na probleme u funkcioniranju USKOK-a i Državnog odvjetništva koji bi na taj način i nastavili funkcionirati da DORH nije počeo zatvarati HDZ-ove ministre bez znanja premijera Andreja Plenkovića, što je prvi čovjek Vlade shvatio kao rušenje Vlade, a što je ujedno i bila kap koja je prelila čašu njegova strpljenja. Iznenada je Plenković potporu za rješavanje te kompleksne situacije u Odvjetništvu potporu dobio i od Milanovića koji se žestoko obrušio i na DORH i na USKOK, prozivajući ih za preuzimanje političke uloge i uplitanje u rušenje Vlade.



“Ima li logike u tome da se ministra može pokupiti iz kreveta, a saborskog zastupnika ne može? Govorim sad pro Plenković, pro HDZ. Po meni to onda treba jasno propisati – da DORH može što hoće, DORH može srušiti Vladu. E, imam problem s tim. Čak i ako se radi o ovakvoj vladi. Kad DORH daje nalog policiji da uhapsi ministra, reći ću ovim riječima – Plenković je sljedeći. I to sam mu rekao prije tjedan dana. To znači da DORH može uhititi premijera, razmislite malo o tome”, izjavio je Milanović, naglašavajući da se po postojećem modelu funkcioniranja Odvjetništva naprasno može uhititi i premijera. U tom kontekstu predsjednik je spomenuo da postaje očito kako je i afera JANAF izmišljena te da postaje farsa jer gotovo dvije godine nije podignuta optužnica, a ljude se zatvaralo po starom, prokušanom receptu – hapsi pa traži dokaze.

Nesamostalno djelovanje

Svjestan je toga očito i Milanović, koji je javno pozvao na prestanak takvog djelovanja koje se može usporediti s tiranijom, dajući potporu izmjeni zakonske regulative kojom bi se uredilo to područje. Da Milanović doista nije daleko od istine, jasno je iz iznošenja aktivne obrane Dragana Kovačevića kojom su u cijelosti srušene sve USKOK-ove teze. Kovačević ih je okarakterizirao kao neistine koje su u cijelosti iskonstruirane i kojima je cilj bio njegova potpuna diskreditacija u javnom prostoru, čime je on postao društveni izopćenik, što mu je onemogućilo angažman kojim bi mogao pridonijeti društvenom i ekonomskom boljitku.

U svojoj obrani sustavno i argumentirano Kovačević je u pitanje doveo sve teze iz USKOK-ova rješenja o istrazi i proširenju istrage, što je u pitanje dovelo podizanje optužnice. Ako USKOK bez obzira na to i podigne optužnicu, veliko je pitanje može li je sud potvrditi.

U svojem uvodnom izlaganju bivši šef JANAF-a priložio je Statut Društva JANAF d.d. kao i interni pravilnik o nabavi roba i usluga i izvođenje radova. Nakon što je USKOK Kovačevića teretio zbog pogodovanja u javnoj nabavi, na temelju čega mu i jest određen istražni zatvor, ispostavilo se da JANAF d.d. nije u sustavu javne nabave još od 2008. godine odlukom Vlade.

Podsjetimo, Kovačević je predsjednik Uprave JANAF d.d. bio od 2012. do 2020. godine pa se postavlja pitanje je li moguće da USKOK nije znao za taj podatak i je li Kovačević uhićen iz nekih drugih pobuda. Druga teza je da je Kovačević samostalno donosio investicijski plan te da je na taj način pogodovao poduzeću ECP, što je također demantirano na temelju JANAF-ova statuta, prema kojemu investicijski plan donosi NO društva.

Kovačević se, govoreći o tome, pozvao na članak 26. Statuta koji je donijela Skupština trgovačkog društva. “Uprava Društva vodi poslove Društva na vlastitu odgovornost. Pritom je dužna i ovlaštena poduzeti sve radnje i donositi odluke koje smatra potrebnim za uspješno vođenje poslova Društva”, stoji u navedenom članku.

Kako je u Kovačevićevu predsjedničkom mandatu u Upravi JANAF-a ta tvrtka prihod povećala za dva i pol puta, a dobit za četiri i pol puta, rezultat donesenih odluka proisteklih iz ovlasti propisanih Statutom zapravo je uspješno vođenje društva. Treća USKOK-ova upitna teza je ona da je Kovačević odobravao internu nabavu, što nije bilo moguće. Naime, Kovačević uopće nije bio odgovorna osoba za nabavu, nego je taj posao obavljao direktor Sektora komercijale i nabave, a za početak nabave treba imati šest potpisa bez kojih nabavu nije moguće pokrenuti.

Neodrživa tvrdnja

Pri potpisivanju ugovora, prije samog predsjednika Uprave, potrebno je sedam i više parafa, a svakim parafom potvrđuje se komercijalna isplativost ugovorenog posla koji treba biti financijski zadovoljavajući, neizostavan dio je i pravna usklađenost ugovora, a potvrđuje se da on nije štetan za JANAF. Iza svakog parafa stoji stručna osoba koja je zadužena za to područje i tek nakon toga potpisuje ga predsjednik Uprave.

Sve to Kovačević je potanko objasnio iznoseći obranu, a svoje teze potkrijepio je i dokumentima. Najzanimljivija je ona teza koja se odnosi na to da je Kovačević dobio mito za pogodovanje u javnoj nabavi, a koja je nakon njegova obrazloženja postala neodrživa, čime je ujedno otkrivena i prava narav rješenja o istrazi.

U proširenoj istrazi kao krunski dokaz navedene su bilješke iz rokovnika u vlasništvu poduzetnika Kreše Peteka u kojima se navodno navodi niz brojeva, to je predstavljeno kao dokaz da je Petek na “martinjski” ručak prije više od tri godine donio mito u vrećici. Međutim, kako u postupku nema ni vrećice ni novca ni fotografije niti snimke unosa fantomske vrećice, tužitelj se držao bilješke iz rokovnika kao temeljnog dokaza, ali u obrani Kovačević prilaže kopiju iz spisa, odnosno rokovnika iz koje proizlazi da u njemu ne piše šef, nego sef.

Sef je, kao što je poznato, metalna kutija u kojoj se pohranjuju novac i vrijednosni papiri te razne dragocjenosti pa je jasno da ta riječ nema nikakve dodirne točke s riječju šef. Dakle, Petek podiže vlastiti novac od dividende i stavlja ga u sef, osobna bilješka jednom kvačicom za javnost je predstavljena kao vrhunski skandal, a uvidom u spis to se vrlo jednostavno demantira. U drugom i trećem slučaju, u kojima USKOK Kovačevića sumnjiči za primanje mita, ispostavilo se da onog dana koji je USKOK naveo kao sporan Kovačević nije ni vidio Peteka, a osim toga, ni za taj navod USKOK nije predočio nikakve dokaze, dok je s druge strane Kovačević u sklopu svoje obrane naglasio da on nije ni Petekov revizor ni njegov kontrolor pa da nadgleda kada on podiže svoj novac i što sa svojim novcem radi. Petek, razumljivo, kao vlasnik tvrtke ima pravo podizati vlastiti novac kao dividendu.

Kobna bela

I bezazleni posjet zagorskoj kleti, baš kao i razgledavanje vinskog podruma u sklopu čega je dogovaran revanš partije bele koja na kraju nikada nije odigrana pretvorio se u još jednu nevjerojatnu optužbu. USKOK je smatrao da je riječ o sastanku na kojem je dogovoren mito, pozivajući se na poruke koje je ovaj poduzetnik razmijenio s vlastitom tajnicom i Draganom Kovačevićem.

Međutim, Petek je toga dana na pola sata doista navratio do Kovačevićeve kleti, gdje su dogovarali uzvratnu partiju bele jer je u onoj prethodnoj Petek bio poražen, na to se ujedno i odnose poruke: HR poeni su zapravo izgubljeni bodovi u partiji, a 350 kuna je iznos koji je Petek izgubio na kartama. Pojednostavljeno rečeno, društvo s kartanja zbrajalo je poene koje je zatim pretvaralo u iznos kojim ih gubitnik časti pićem ili ručkom, ništa od navedenog nije vezano uz razgovor Peteka i njegove tajnice niti tu ima bilo kakvog skrivenog značenja, riječ je o bezazlenom i uobičajenom kartaškom zadirkivanju, što je Kovačević potvrdio u svojoj obrani, demantirajući sve što mu se stavljalo na teret.

Svoju obranu potkrijepio je kako pisanim dokumentima, tako i dokazima, no treba napomenuti kako većina navedenog spada u ovlasti predsjednika Uprave koje su određene Statutom društva, iz čega proizlazi da se USKOK grubo umiješao u način poslovanja i vođenje poslovanja te državne tvrtke.

Kako tvrde upućeni, trenutak u kojem istražitelj konstatira da su javna nabava i nabava jedno te isto, nakon čega se obraća Kovačeviću postavljajući mu pitanje je li u pravu, bila bi zgodna anegdota da se ne radi o ljudskom životu kojim se poigravaju stručnjaci upitnih kvalifikacija. Izgledno je da je baš to razlog zbog kojega je Kovačević završio u tromjesečnom pritvoru uz tvrdnju o pogodovanju u javnoj nabavi, iako JANAF nije u sustavu javne nabave.

Iz svega toga mogao bi se izvući zaključak kako ne postoje elementi za podizanje optužnice u takozvanoj aferi JANAF, no iz svega čemu je hrvatska javnost dosad svjedočila ne treba se iznenaditi ako USKOK nastavi inzistirati na montiranoj optužnici. Međutim, upućeni svjedoče da se Kovačević s time ne planira pomiriti, on očekuje da sud odbaci optužnicu, što nije nemoguć scenarij. Kako god da se ovaj slučaj okončao, gorak okus ostaje, uništeni ljudski životi ne mogu se vratiti, ugled i dostojanstvo nakon medijske hajke gotovo je nemoguće ponovno steći, i baš zato treba reći da Milanović nije daleko od istine kada govori da i kontrole netko treba kontrolirati.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI