Zagrebački Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova izglasao je u ponedjeljak prijedlog za imenovanjem Parka Envera Čolakovića u Martićevoj ulici, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo gradske ljevice jer je spomenuti bio kulturni ataše tzv. Nezavisne Države Hrvatske u veleposlanstvu u Mađarskoj.
Predsjednik Odbora Zlatko Hasanbegović iz stranke Neovisni za Hrvatsku kazao je za Tportal da će park u Martićevoj ulici nositi ime Envera Čolakovića jer se radi o znamenitom hrvatskom književniku koji je najveći dio života proveo u Zagrebu i živio baš u Martićevoj ulici. Prijedlog za imenovanje pokrenulo je Društvo hrvatskih književnika, a predlagatelj je gradonačelnik Milan Bandić, ‘pa mu je drago što se on nije našao u središtu ovog nepostojećeg skandala’, naglasivši da je taj prijedlog u potpunosti u skladu s kulturno-nacionalnim koncepcijama njegove stranke.
“Majka mu je Mađarica iz velikaške obitelji Mednyanszki, a otac Bošnjak. Čolakovići su stara sarajevska loza” kazao je Hasanbegović. Čolaković je bio dvojezičan, bikulturalan i jedan je od najvažnijih prevoditelja s mađarskog i na mađarski, napominje predsjednik Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine.
Nakon rata uhićivan je upravo zbog toga što je nekoliko mjeseci bio kulturni ataše NDH u veleposlanstvu u Mađarskoj.
Hasanbegović je izdvojio i dijelove svoje knjige ‘Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.’, u kojoj navodi da je Čolaković primljen u svojstvu ugovornog činovnika u Ministarstvo vanjskih poslova NDH, a kao poznavatelj mađarskog postavljen je u svojstvu kulturnog izaslanika u poslanstvu u Budimpešti. Poslije kapitulacije Mađarske i ulaska Sovjeta u Budimpeštu, kako navodi Hasanbegović u svojoj knjizi, slomljen zbog pogibije roditelja pješice se vratio u Zagreb. Na raspolaganju Ministarstvu vanjskih poslova ostao je do kraja rata.
“Izveden je i pred sud koji je zvao Sud za zaštitu časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, pred kojim su značajnom broju intelektualaca sudili zbog kulturne suradnje s okupatorom. Pred istražiteljima se branio kako je u diplomatsku službu ušao protiv svoje volje. Nakon što je Titovom amnestijom obustavljen postupak on više nije ni suđen, ali je posljedica bila isključenost iz društva”, navodi Hasanbegović.
Nakon toga Čolakoviću je bilo zabranjeno pisati i objavljivati pa se počeo baviti prevođenjem.
“Nakon Drugog svjetskog rata, poput mnoštva intelektualaca koji su sudjelovali u kulturnom životu NDH, bio je podvrgnut tajnovitom lustracijskom i sudskom postupku, ali Čolaković nikad nije presuđen”, kazao je Hasanbegović Tportalu, dodajući da je prognan iz javnog života i marginaliziran. Teško je objavljivao knjige i nije bio u školskim lektirama. Za vrijeme Hrvatskog proljeća bio je pod nadzorom i prisluškivan mu je telefon, što se vidi iz njegova dosjea.
Hasanbegović kaže da je kasnije uživao svojevrsnu zaštitu Miroslava Krleže.
Prema Hasanbegovićevu mišljenju, Čolaković nije bio pripadnik ustaškog pokreta, već je djelovao kao i mnoštvo ljudi koji su sudjelovali u kulturnom životu, recimo kao Slavko Kolar, koji je bio službenik u jednom ministarstvu NDH i nakon Drugog svjetskog rata je radio i stvarao.
“To je jedna vrsta ideološkog sljepila Vilima Matule”, poručio je čovjeku koji je bio najglasniji u protivljenju odluci da se park nazove po Čolakoviću. Hasanbegović kaže da se polemika koja se sada vodi u Zagrebu vodila i u Sarajevu kada je po Čolakoviću imenovana škola, jer su Matulini ideološki blizanci potezali istu tu vrstu argumenata.
Navodi da se Čolaković u bošnjačkom kontekstu smatra književnim klasikom, a s obzirom na njegovu pripadnost i hrvatskoj kulturi, smatra se značajnim hrvatskim piscem.