HDZ-OVI KAPITALCI KUJU PLANOVE: Jedan Plenkovića krivo savjetuje, a drugi traži novog lidera desnice

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Ponekad se prosječnom promatraču hrvatske političke scene može učiniti da se u premijeru i predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću kriju dvije osobe.

Prvi je Plenković onaj koji u hrvatskim okvirima nerijetko nailazi na kritike javnosti, analitičara, ali i šačice oporbenih saborskih zastupnika koji ga nastoje destabilizirati, dok on stabilnim održava i vlastiti i stranački rejting.

Drugi je, pak, Plenković koji dovlači europske milijune i na europskoj političkoj sceni djeluje kao respektabilna i dominantna politička figura.


Razlika između europskog i hrvatskog Plenkovića jest u tome što onaj europski po bijelom svijetu predstavlja sam sebe, samostalno se tako Plenković prezentira kao državnik koji vješto barata stranim jezicima i razumije što je potrebno poduzeti kako bi se Hrvatska reformirala i revitalizirala, no čim se vrati u hrvatsku političku realnost, postaje jasno da to nema tko provesti.

Ovdje u Hrvatskoj Plenković je prepušten ne baš kvalitetnim kadrovima pa tako pojedine ministarske resore drže ljudi kojima je ministarska fotelja prvi ozbiljan posao. Oslonio je, recimo, Plenković pravosudnu reformu na Ivana Malenicu, dečka koji možda nema loše namjere, ali istovremeno ne pokazuje ni iskustvo kojim bi takvo što mogao provesti, resor poljoprivrede prepustio je Mariji Vučković koja se, najblaže rečeno, na tom polju ne snalazi, u Ministarstvo regionalnog razvoja HDZ-ov osječko-baranjski župan Ivan Anušić doveo mu je Natašu Tramišak kojoj je ministarska pozicija prvi ozbiljan posao, Ministarstvo zdravstva vodi pak Vili Beroš čiji se potencijal odavno ispuhao, i to do te mjere da HDZ-ovci po kuloarima žale za Darkom Milinovićem nazivajući ga svojim najvećim zdravstvenim adutom.



Ništa bolje stanje nije ni u Horvatovu Ministarstvu graditeljstva koje bi nakon razornih potresa u Zagrebu i u Banovini trebalo biti jedan od strateških resora, ali o Horvatovoj strategiji možda ponajbolje govori broj neobnovljenih objekata u područjima koje je poharao potres.

Ozbiljna je situacija i u Ministarstvu obrane u kojem je Plenković prigrlio favorita vinkovačkog HDZ-a Marija Banožića, a paralelno s time muku muči i s ministrom gospodarstva Tomislavom Ćorićem koji se ne uspijeva nametnuti kao vizionar, a upravo takav ministar potreban je Plenkoviću u kriznim vremenima koja su pred nama. Plenkoviću je, pak, Ćorića kao ministra gospodarstva nametnuo njegov specijalni savjetnik Mate Granić, najpoznatiji po rečenici “Pola meni, pola tebi, pola Bagi”, uz čiji je blagoslov na čelo Ministarstva vanjskih poslova stigao Goran Grlić Radman.

Premda se jedno vrijeme nagađalo da bi Plenković početkom jeseni mogao provesti mini rekonstrukciju svoje vlade, on je od te ideje bio prisiljen odustati jer postojeće ministre nema s kime zamijeniti, kadrovska kriza sveprisutna je u HDZ-u i manifestira se na kadrove u Vladi, ali i na HDZ-ove kadrove na terenu, na kojem su nedavno održani lokalni izbori na kojima Plenković nije postigao očekivani rezultat.

Kada je o velikim gradovima riječ, izgubio je Zagreb i Split, Rijeci se nitko nije ni nadao, ali je zato HDZ-u nadu vratio mladi osječki gradonačelnik Ivan Radić, kadar Ivana Anušića, ali i novo lice. Upravo su nova lica, prema nekim tezama, strategija koje se HDZ mora držati misli li pobjeđivati, no tu premijeru zapreku predstavlja upravo njegov savjetnik Granić bez kojeg on ne povlači ni jedan konkretan potez, bila riječ o potezima u Vladi ili o stranačkim odnosima.

Ono što je Plenkoviću nekoć bio Vladimir Šeks, to mu je danas Granić, komentiraju u HDZ-u te naglašavaju da je, svjesno ili ne, premijer posve marginalizirao stranačkog doajena Šeksa koji po slavonskim bespućima traga za novim desnim liderima, a da Plenkovića ništa o tome ne pita. Posljednji kojega je Šeks nametnuo Plenkoviću bio je njegov posinak Karlo Ressler, europarlamentarac koji je sam sebe gurnuo na političke margine, a s njim se marginalizirao i Šeks, čiji prostor, na njegovo nezadovoljstvo, preuzima Granić, pa upućeni svjedoče o pozadinskim konfliktima i animozitetu između stranačkih doajena i kapitalaca koji se ne podnose.

Upravo u Graniću dio HDZ-ovaca vidi krivca za loš rezultat na lokalnim izborima, ali i krivca za kadrovsku problematiku koja posebice izlazi na vidjelo sada kada se stranka ponovno sprema na unutarstranačke izbore na kojima će se birati šefovi lokalnih organizacija, pri čemu Plenković bez Šeksovih operativnih sposobnosti nema stratega s kojim bi ovladao terenom i pomladio stranku. U HDZ-u svjedoče kako stabilne pozicije imaju tek u Dubrovniku i Osječko-baranjskoj županiji pa tu kao karike ističu Anušića i Matu Frankovića. Kako tvrde, Anušić se oteo stranačkim strujama i savjetnicima iz sjene i oformio svoju unutarstranačku bazu zahvaljujući čemu se uspio nametnuti i na sastancima stranačkog predsjedništva koji su ponekad iznimno burni.

“Kada Ivan drekne, svi ga slušaju”, objašnjava naš sugovornik te dodaje da se Tomo Medved prepustio situaciji, pomalo pogubio i postao inertan, dok, s druge strane, s juga stiže nova, konzervativna struja vođena gradonačelnikom Matom Frankovićem koji eliminira Branka Bačića. No ni Anušić ni Franković nisu baš posve po Plenkovićevoj, pa ni po Granićevoj volji, oni su konzervativci koji grade svoje smjerove, iako je Plenković svjestan da to ne može prepustiti slučaju pa tako njegova vlada obilato financijski pomaže Osječko-baranjskoj županiji, ali i Gradu Osijeku koji je oživio s Radićem na čelu.

Života za HDZ zato nema u Šibensko-kninskoj županiji koju je Plenković na lokalnim izborima prepustio Nediljku Dujiću. Taj je manevar rezultirao povijesnim debaklom pa je Plenkovićeva stranka ostala bez vlasti u Šibensko-kninskoj županiji, gdje je HDZ-ove boje branio donedavni župan Pauk, koji se silom prilika povukao iz političke arene.

Dujić, pak, na povlačenje i ne pomišlja pa Plenkoviću iza leđa plete vlastitu mrežu koja bi trebala dovesti u pitanje kandidaturu Željka Burića na stranačkim izborima. I dok Dujić nastoji dovesti u pitanje kandidaturu HDZ-ova šibenskog gradonačelnika, mnogi se pitaju zašto Burić nije bio stranački kandidat za župana i pozivaju se na njegov rezultat u gradu Šibeniku, ali i na reforme koje ondje provodi.

Reformirat će Plenković možda šibenski HDZ sa svojim čovjekom Burićem, no od reformi u splitsko-dalmatinskoj organizaciji, kako zasad stvari stoje, nema ništa, ondje se kao vođa nametnuo Ante Sanader, a Plenković, prihvaćajući Granićeve savjete, u Dalmaciji nema čovjeka koji bi mogao udariti na Sanadera, iako je HDZ-ova pozicija u ovoj županiji nestabilnija nego ikada.

Po Granićevu naputku u Zadarskoj županiji ostaje Božidar Kalmeta, iako su HDZ-ovci tim rješenjem iznimno nezadovoljni te tvrde kako je stranci hitno potrebno osvježenje u vidu nekih novih lica, no pritom naglašavaju kako i s novim licima treba biti oprezan pa za primjer ističu Ličko-senjsku županiju u kojoj je Plenković, smijenivši Milinovića, na čelo stranačke organizacije doveo Marijana Kustića koji za stranku na terenu nije odradio ništa.

Odradio je tako za samoga sebe pa je Kustić preuzeo Hrvatski nogometni savez, a HDZ je u Lici vodio ozbiljnu i neizvjesnu bitku sa svojim starim kolegom Milinovićem. Premda je Milinović izbore izgubio, ostaje činjenica da vladajuću stranku u ovoj županiji predstavlja bivši HNS-ovac Ernest Petry, što je jasan pokazatelj unutarstranačke kadrovske krize, koja je uoči lokalnih izbora bila vidljiva i u Vukovarsko-srijemskoj županiji u kojoj bi stanje trebao stabilizirati aktualni župan Damir Dekanić, dok će Banožić ostati tek na razini ministra.

Premijer Andrej Plenković možda trenutno u sabornici nema adekvatnu oporbu, no u HDZ-u su svjesni da je tri godine i puno i malo. Do parlamentarnih izbora treba preustrojiti stranku, provesti reforme i povratiti članstvo na terenu, a mnogi se pitaju hoće li Plenković to moći provesti s obzirom na to da se ne uspijeva oteti savjetima Mate Granića, koji su, ako je vjerovati HDZ-ovcima, zastarjeli i disfunkcionalni, što se za Šeksa ne može reći.

Bez obzira na njegovu životnu dob, Šeksov je politički instinkt nepogrešiv, osobito u operativnom smislu, koji polako, ali sigurno prerasta u najveću prijetnju Plenkovićevoj poziciji, koja bi sada trebala biti stabilnija nego ikada s obzirom na ostala zbivanja i nestabilnosti na oporbenoj političkoj sceni.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI