HERCEGOVINA SADA VIŠE NIJE SIGURNA IZBORNA BAZA HDZ-a! Milanović je ondje popularniji nego što je Tuđman ikada bio

Foto: Jure Miskovic/CROPIX

Godinama se u hrvatskoj javnosti na Hrvate iz susjedne Bosne i Hercegovine gledalo kao na biračku bazu HDZ-a, promatrani su kao glasačko tijelo koje toj stranci unaprijed donosi glasove, neovisno o tome tko se u danom trenutku nalazi na čelu stranke. I doista, te percepcija godinama nije bila pogrešna, Hercegovina uistinu jest bila HDZ-ova baza u kojoj im je jedne godine račune djelomično pomrsio general Glasnović, no ne može se reći da se tu radilo o nekoj opipljivoj promjeni ili značajnijem iskoraku. U taj isti HDZ-ov teren, otkako je kao predsjednik države zasjeo na Pantovčak, utrčao je predsjednik Zoran Milanović, koji je praktički preko noći postao najznačajnija politička figura u Hercegovini, gdje ga sada dočekuju raširenih ruku jer u njemu vide političara koji se nakon godina i godina zanemarivanja odlučio boriti i govoriti o tom zanemarenom i obespravljenom narodu. Posebne simpatije u BiH Milanović je osvojio kada je najavio da će uložiti veto na odluku o pristupanju Finske i Švedske NATO-u dok se ne izmijeni izborni zakon u BiH, prema kojem bi Hrvati ravnopravno birali svoje predstavnike vlasti.

Jasne upute

Dotaknuo se predsjednik te teme i u svojem pismu upućenom glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbrergu, znajući da je ta tema važna i stoga što BiH ove godine očekuju izbori zbog kojih tenzije ondje i jesu u porastu. Premda je Milanović govorio kako će uložiti veto na pristupanje tih dviju država uz opasku da će dati uputu stalnom predstavniku Hrvatske pri NATO-u Mariju Nobilu da ne glasa za tu odluku, u pismu upućenom glavnom tajniku Atlantskog saveza predsjednik te detalje ne spominje, nego pomirljivim tonom daje potporu švedskom i finskom pristupanju NATO-u, ali istovremeno diplomatski iskazuje zabrinutost za situaciju u Bosni i Hercegovini. Ne zamjeraju Milanoviću u BiH ovaj pristup, kažu kako se s rogatim ne valja bosti, nego upravo suprotno, treba u tu borbu ući mirno, stavljajući naglasak na probleme koji su i više nego opipljivi. To što je Milanović govorio po domaćim medijima oni koji su mu u susjedstvu naklonjeni pripisuju predsjednikovu karakteru i političkom trenutku, nadajući se da će doista netko nešto poduzeti za njihovu poziciju u zemlji u kojoj se svi odreda busaju u prsa progovarajući o ravnopravnosti svih triju naroda, ravnopravnosti koja ne postoji ni na papiru ni u praksi.

“Bili smo jako razočarani što međunarodni medijatori nisu bili uspješni u postizanju dogovora o izmjenama izbornog zakona. Kao rezultat toga, BiH je raspisala izbore prema pravilima koja su diskriminatorna i protuustavna i prema njihovu najvišem sudu”, upozorava Milanović prema čijem mišljenju većina šefova vlada i država članica NATO-a nije svjesna bosanskohercegovačkih problema i nepravde koja koincidira s ostalim rastućim političkim tenzijama, što bi prema riječima hrvatskog predsjednika moglo rezultirati ozbiljnim posljedicama, ali i ozbiljnom sigurnosnom krizom, što doista nije daleko od istine. Diskretno je Milanovićevu stranu u ovoj ozbiljnoj temi zauzeo i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je izjavio kako bi katastrofalna greška bila to da se hrvatski političari u njegovoj zemlji opredjeljuju između Plenkovića i Milanovića, uz opasku kako i jedan i drugi imaju zasluge u zagovaranju poboljšanja položaja tamošnjih Hrvata.

Nadstranački interesi

Sve i da želi, Čović se, misli li dobiti izbore, od Milanovića ne smije ograditi, prepričavaju nam oni upućeni u politički život BiH, dodajući da bi to za njega bilo pogubno u predizbornoj godini. Takva objašnjenja zorno oslikavaju to kako Milanovića danas percipiraju Hrvati u BiH, jer njegovu stranu, boreći se za svoj prosperitet, podržava Plenkovićev stranački kolega Čović.

Inače je Milanović nedavno hrvatske stranke iz BiH pozvao da se izjasne podržavaju li njegove stavove o blokadi ulaska Finske i Švedske u NATO dok se ne izmijene izborni zakoni u toj zemlji, dok Plenković smatra kako takav pristup predstavlja ekshibicionizam koji bi nanio štetu Hrvatskoj i Hrvatima u BiH. Bez obzira na to, dio stranaka HNS-a BiH stao je uz Milanovića, dok Čović iz Hercegovine hrvatskom premijeru poručuje da stane na loptu, dajući mu do znanja da je Milanović na dobrom putu kada otvara tu temu, što Plenković niti može niti želi javno priznati, znajući koliko bi se to negativno odrazilo na njegov imidž, ali i na njegovu poziciju unutar stranke i Vlade.



Dok Plenković od svojeg stava ne odustaje, Čović mudro važe pa hvali i jednog i drugog, iako je posve jasno da se HDZ BiH svrstao uz Milanovića. Zategnutu situaciju u BiH Plenković je pokušao riješiti dovodeći u Sarajevo Cherlesa Michela, no ako se pita poznatog Mostarca i saborskog zastupnika Mosta Nina Raspudića, od toga nema ništa. “Ne može se očekivati da će isti akteri koji su prije 20 godina prisilno promijenili izborni zakon sada vratiti stvari na postavke iz Washingtona i Daytona. Ta ćevap-diplomacija, sarajevska priča, građanska raja, sve divna priča, a na kraju u političkoj praksi nešto drugo”, upozorava Raspudić dodajući da ispada da su Plenković i Grlić Radman anestezirali Hrvate u BiH odlazeći svako malo u Mostar, gdje im govore da će sve biti u redu. “Mene zanima opstojnost Hrvata u BiH, a Plenkovićeva politika tomu ne vodi”.

Dvostruka mjerila

“On je u Ukrajini lav, a u BiH miš”, ocjenjuje Raspudić podsjećajući kako ni Milanovićeva prijetnja vetom ne predstavlja nikakav poseban presedan jer je Cipar uložio veto na sankcije Bjelorusiji, Lukašenku, jer je Turska bušila na mjestu koje njima nije odgovaralo te su na koncu u tome uspjeli. “To nije nikakav presedan. Zemlje to rade, zemlje štite svoj interes. Hrvatska politička pozicija neupitno je moralna, mi ne tražimo ništa što nemaju druga dva naroda”, navodi Mostov zastupnik koji je objasnio kako je sve to povezano s ulaskom Finske i Švedske u NATO.

“To je složen, fino uštiman mehanizam. Kad dolazi do ovako velike promjene, potrebno je iznijeti na stol i druge probleme. Hrvatska je izuzetno lojalan partner, nema mirovnog plana koji je Hrvatska odbila. Neke su odbijali Srbi, neke Bošnjaci. Sada Hrvatska traži jednu jedinu stvar koja je opravdana. Je li našim zapadnim partnerima toliko važno eliminirati Hrvate u BiH da su spremni ne primiti Finsku u NATO”, izjavio je Raspudić uvjeren u to da zbog turskog veta koji će blokirati proces ovaj hrvatski neće ni doći na red.

Baš kao što je Milanovićevu strategiju u Hrvatskoj podržao Most, tako je u BiH o toj temi među ostalim progovorio i predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž, navodeći da je Milanović zaradio više na internacionalizaciji problema Hrvata u BiH nego što je to HDZ učinio u posljednja dva desetljeća. Nisu Hrvati u BiH ogorčeni samo na HDZ nego i na Hrvatsku radioteleviziju, gdje je u emisiji “Nedjeljom u 2” nedavno gostovao njihov nametnuti predstavnik Željko Komšić. Kritičari iz Hercegovine nacionalnu televiziju nazivaju HDZ-ovom kućom u kojoj su tijekom Komšićeva gostovanja kod Stankovića iznesene uvrede na račun Hrvata pa se pitaju je li USKOK ikada pokušao provesti istragu o tome postoji li na HRT-u koruptivno djelo prodaje PR usluga koje pojedinci mogu prodavati na crnom tržištu a da se tomu ne uđe u trag. Pojačane aktivnosti bošnjačkih političara u Hrvatskoj prema njima jačaju sumnju u korupciju, dok se paralelno s time u Hercegovini i među Hrvatima u cijeloj BiH pojačava utjecaj Zorana Milanovića. Prema nekim teorijama, on danas ondje uživa veću potporu nego što ju je uživao Tuđman u svojim najboljim danima, problem je za vlast u našoj zemlji koju predvodi Plenković u tome što Milanovića simpatiziraju i članovi HDZ-a BiH koji o toj temi ne progovaraju u strahu za vlastite karijere i pozicije.

Pokušaj blokiranja

Na vlastitu poziciju gleda i bošnjačka politička struktura pa u BiH vlada upozorenje kako je i Erdoganova poruka upućena NATO-u svojevrsni pokušaj zaustavljanja Milanovića koji je iniciran iz Sarajeva. Vjeruje se u BiH da je to razlog zbog kojega je turski predsjednik izjavio da nije moguće da njegova zemlja pozitivno gleda na švedske i finske planove za pridruživanje NATO-savezu, naglasivši da su te dvije zemlje dom brojnih terorističkih organizacija. Napominju u BiH i to da Plenković nijednom bošnjačkom predstavniku Bakiru Izetbegoviću nije zaprijetio sankcijama ili ga upozorio da ismijava bit razgovora koji se odnose na presudu Ustavnog suda o izbornom zakonu u Bosni i Hercegovini.

Zamjerki je sa svih strana bezbroj, a na tim zamjerkama Zoran Milanović uspio se predstaviti kao političar bez dlake na jeziku, ulazeći pod kožu BiH Hrvata koji će, kako zasad stvari stoje, bez obzira na sva Milanovićeva zalaganja, na izbore opet izaći po istim zakonima koji idu na ruku bošnjačkoj političkoj nomenklaturi i nametnutom predstavniku Željku Komšiću, koji po svemu sudeći s Izetbegovićem vrlo uspješno žedne preko vode prevodi sve HDZ-ovce i sve relevantne predstavnike vlasti u Hrvatskoj.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI