BAJIĆ I NAKON BAJIĆA ŽELI OSTATI BAJIĆ: Započeo kampanju kojom želi zaustaviti svoje umirovljenje

Nakon odluke Državnoodvjetničkog vijeća od 24. studenoga ove godine, na temelju koje bi se najdugovječniji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić trebao konačno umiroviti, kako doznajemo iz krugova bliskih aktualnoj glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek, Bajić je započeo grozničavu kampanju kojom pokušava spriječiti svoje umirovljenje!

Odmah nakon što je doznao za odluku o svojem umirovljenju, počeo je lobirati kod Zlate Hrvoj-Šipek da mu produlji mandat u Državnom odvjetništvu, kao zamjeniku državne odvjetnice, na još dvije godine! Mladen Bajić bi, prema odluci Državnoodvjetničkog vijeća, trebao otići u mirovinu krajem ove godine, točnije 28. prosinca, kada navršava 70 godina starosti, iako je već jednom izbjegao odlazak u mirovinu. Prije pet godina, kada je navršio 65 i stekao uvjete za starosnu mirovinu, Bajić je uspio ishoditi produljenje mandata, iako ne onako kako je planirao, odlaskom u Ustavni sud, ali je svejedno “ostao u sedlu” Državnog odvjetništva koje je kadrovirao, kreirao i dizajnirao prema vlastitim preferencijama.

Egzistencijalno pitanje

Najdugovječniji glavni državni odvjetnik ipak će, prije ili poslije, u mirovinu biti ispraćen s epitetom “kontroverzni” jer je njegova uloga u borbi s hrvatskim kriminalom i korupcijom koja je premrežila hrvatsko društvo bila minorna i zanemariva, a rezultati nikakvi. Loši rezultati Državnog odvjetništva i sudske blamaže državnih odvjetnika kojima su kriminalci migoljili iz ruku kao jegulje, uz oslobađajuće sudske presude zbog nedostatka dokaza, nepripremljenosti državnih odvjetnika, zastara ili nekih drugih razloga, kompenzirani su vještim medijskim spinom i spretnom manipulacijom javnim mnijenjem koje je Bajić sa svojom ekipom doveo do savršenstva. Uz pomoć medija, tako su minorizirani njegovi neuspjesi i maksimizirani njegovi (rijetki) uspjesi, među koje se može ubrojiti, uvjetno govoreći, jedino zatvaranje bivšeg premijera Ive Sanadera, protiv kojeg će postupci trajati, s obzirom na brzinu hrvatskog pravosuđa, još najmanje četvrt stoljeća.

Ostanak u Državnom odvjetništvu vitalan je interes Mladena Bajića, ne zbog toga da bi završio kaznene i sudske postupke koje je pokrenuo, jer ih redovno prati pravosudni fijasko, već zbog toga da bi zaštitio sebe od eventualnog kaznenog progona i medijskog linča zbog grijeha iz prošlosti za koje je osobno odgovoran, a zbog čega Republika Hrvatska plaća milijunske odštete.



Konkretno, riječ je o njegovu najvećem, poznatom, obavještajno-pravosudnom krimenu iz vremena Domovinskog rata, kada je zbog potrebe aktualne politike splitske civile srpske narodnosti pretvorio u teroriste i ratne zločince kako bi “dokazao” i podupro Tuđmanovu tezu o oružanoj pobuni srpske manjine u Hrvatskoj. Zbog toga je “napunio” splitski zatvor Lora nedužnim civilima u montiranom postupku, zbog kojeg se Hrvatska crveni i zbog čega je iz proračuna već isplaćeno više od 10 milijuna kuna zbog protuzakonitog zatvaranja, a vjerojatno će do kraja postupka koji sada vodi odvjetnički tim Ante Nobila biti isplaćeno još toliko. Te odštete, regresnom tužbom država bi, u krajnjoj liniji, trebala naplatiti od samog Mladena Bajića!

Da apsurd s Bajićevom ulogom u montiranim ratnim procesima bude kompletan, za ove prljave poslove, a zbog doprinosa u Domovinskom ratu, odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i medaljama Ljeto ’95. i Oluja.

Mediji koji su skloni pisanju panegirika o Mladenu Bajiću često spominju (jedini) značajniji uspjeh bivšega glavnog državnog odvjetnika, a to je nepravomoćna presuda i potencijalno zatvaranje bivšeg premijera i Bajićeva školskog kolege Ive Sanadera, na osam godina zbog izvlačenja novca u aferi Fimi media. Nepravomoćno je, na šest godina zatvora, okončano i prvo kazneno-sudsko poluvrijeme vezano uz primanje mita u slučaju prodaje Ine, ali bez konkretnih dobitaka za hrvatsku državu i bez konačne pravosudne satisfakcije. I to bi ukratko bilo sve od Bajićevih rezultata i državnoodvjetničkih uspjeha.

Ovom popisu treba dodati i blamažu s kaznenim prijavama i pokušajima sudskog sankcioniranja gradonačelnika Milana Bandića, pa je bespotrebno trošiti riječi i prostor raspravljajući o Mladenu Bajiću i njegovim nasljednicima, suradnicima, zamjenicima i pomoćnicima.

Propali pokušaj bijega

Ostanak Mladena Bajića u Državnom odvjetništvu, u produljenom mandatu, značilo bi kontinuitet dobrih odnosa i komunikacije između Državnog odvjetništva i Vlade, ali isto tako i dobre odnose i posrednu kontrolu ostataka paraobavještajnih struktura bivše i sadašnje države nad ovom pravosudnom institucijom i procesima koji se vode.

Mladen Bajić već je imao prilike poluuspješno sačuvati i produljiti svoj profesionalni život na određeno vrijeme, točnije prije pet godina, kada je ispunio prvi uvjet za odlazak u mirovinu. S navršenih 65 godina, završio mu je mandat glavnoga državnog odvjetnika, nakon čega ga je naslijedio Dinko Cvitan. Mladenu Bajiću tada se ukazala jedinstvena prilika povlačenja na rezervni kontrolni položaj, odnosno, prelazak na još višu i utjecajniju funkciju – za 13. suca Ustavnog suda. U lobiranju za tu funkciju imao je veliku podršku bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji ga je odlučio bezrezervno plasirati među zaštitnike ustavnog poretka i progonjenih političara.

Na najavu, koja je plasirana u medije, da Bajić namjerava postati novi sudac Ustavnog suda, reagirale su brojne udruge i pojednici aktivisti koji su alarmirali javnost o stvarnom profesionalnom profilu Mladena Bajića. Oni su tvrdili da bi Bajić u Ustavnom sudu bio u sukobu interesa te da bi samo nastavio svoj progon onih koje je optužio kao glavni tužitelj ili bi štitio one za koje nije “pronašao dovoljno dokaza”, prema vlastitom nahođenju, političkom ili komercijalnom intersu.

Udruge su u tom povodu, 2014., poslale i otvoreno pismo predsjedniku Ivi Josipoviću, tražeći da Bajiću oduzme odlikovanje koje mu je dao za “izuzetan doprinos borbi protiv kriminala”. Nakon predsjednika Josipovića, udruge su alarmirale i saborske zastupnike te Bajić nije dobio većinu glasova za ustavnog suca pa se zadovoljio alternativnom kontrolnom pozicijom u DORH-u na mjestu zamjenika.

Na informaciju o mogućem produljivanju mandata Mladenu Bajiću posebno je ogorčena predsjednica udruge “Zviždač”, Vesna Balenović, koja pamti samo loša iskustva s bivšim glavnim državnim odvjetnikom:

“Kada bih u dvije riječi željela opisati svoje dugogodišnje iskustvo u suradnji s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, bile bi to: tuga i razočaranje. Bila bih u životu puno sretnija da za takvu osobu nikad nisam čula, da je nisam vidjela i da je nikad nisam upoznala! Kao najvišem predstavniku RH u borbi protiv kriminala i korupcije, pristupila sam mu iskreno, s vjerom da razgovaram s pravom i najpozvanijom osobom koja želi stati na put razmahanom kriminalu i sačuvati materijalna dobra RH, da razgovaram s osobom koja će mi dati zaštitu, moralnu potporu i ohrabriti me, jer protivnici u toj bitki su najmoćniji i najutjecajniji ljudi Hrvatske. Na sastanke u Ured bivšega glavnog državnog odvjetnika dolazila sam uvijek nezadovoljna dinamikom i neučinkovitošću njegova rada, a izlazila zadovoljna obećanjima. Kako je to uspijevalo Bajiću, ne samo sa mnom nego i s drugim brojnim zviždačima, nije mi jasno.

Bio je veoma inteligentan i spretan u komunikaciji i manipuliranju ljudima. Moje dugogodišnje iskustvo mi kaže da bi se produljivanjem mandata Bajiću u DORH-u za daljnje dvije godine dao legitimitet svim nečasnim radnjama za koje je kao čelna osoba DORH-a bio odgovoran. Zbog nečinjenja, zaštite kriminalaca u Ini i nanesene štete Hrvatskoj, Bajić ne zaslužuje daljnji angažman u DORH-u, već nečastan otpust i preispitivanje kaznene odgovornosti za sve slučajeve u kojima je DORH pod njegovim vodstvom zakazao! Moja kaznena prijava za kriminal u Ini kao rijetko koja prijava razgolitila je jad i bijedu Državnog odvjetništva. Moja žalosna priča inicirana vjerom i poštenjem započinje nakon što sam u svibnju 2001. podnijela kaznenu prijavu tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom. Nakon što je saslušao moje temeljito i dokumentirano izlaganje kaznene prijave, iskreno mi je rekao da ne očekujem bilo koje postupanje jer da nad prijavom protiv čelnika Ine možemo samo zajedno plakati.

Ta izjava najbolje je oslikala nemoć DORH-a pred tadašnjom kriminalnom elitom Hrvatske. Zbog toga sam s velikim očekivanjima početkom 2002. dočekala imenovanje novog državnog odvjetnika Mladena Bajića. U medijima je najavljivan kao beskompromisan i odlučan borac protiv kriminala i korupcije. Nedugo po ustoličenju primio me zajedno sa svojim zamjenikom Lazom Pajićem na razgovor. Temeljito sam u par sati elaborirala kaznenu prijavu, dokazujući svaku tvrdnju vjerodostojnom i brojnom dokumentacijom. S velikim odobravanjem i vidnim zadovoljstvom materijalima dobila sam uvjerenja da će DORH vrlo brzo stati na kraj prijavljenom kriminalu u Ini. Nažalost, unatoč tome što su sve dokazne materijale o korupciji i kriminalu dobili na pladnju, reakcija DORH-a je u cijelosti izostala. Nakon isteka treće godine od prijave postalo mi je jasno da vodstvo DORH-a opstruira prijavu, štiti kriminalce iz Ine i čeka da sve padne u zaborav…”

DORH-ovo priznanje

“Odgovor na pitanje zašto DORH na čelu s Bajićem nije postupio po kaznenoj prijavi i licu pravde priveo odgovorne krije se u tome što sam kao odgovorne osobe kaznenoj prijavila ondašnjeg predsjednika Nadzornog odbora Ine, ujedno i potpredsjednika Vlade  Slavka Linića, predsjednika Upravnog odbora Ine i ljubimca ondašnjeg predsjednika Mesića te zeta moćne političarke Savke Dabčević-Kučar, Tomislava Dragičevića, te još nekoliko direktora. Bajić kao glavni državni odvjetnik nije želio ulaziti u sukob s Markovim trgom, s Pantovčakom, a ni s moćnom Inom jer bi time sigurno doveo u pitanje svoju fotelju. Slatkorječivom Bajiću puno su lakše išla obećanja da će predmet biti uspješno odrađen nego odgovoran pristup prema funkciji koju je obnašao. Sedam godina od odbacivanja i deset godina od podnošenja kaznene prijave, u travnju 2011., DORH, na čijem je čelu i dalje Mladen Bajić, pisanim me dokumentom obavještava: ‘Provedenim izvidima potvrđeni su navodi Vaše kaznene prijave o postojanju kaznenog djela nesavjesnog rada u službi iz članka 339. Kaznenog zakona počinjenog od strane odgovorne osobe u društvu INA d.d. koja nije poduzela sve radnje potrebne za naplatu manjkova pri isporuci goriva, odnosno potraživanja od prijevoznika, zbog čega su ta potraživanja obuhvaćena zastarom pa je time posljedično nastala šteta za društvo INA d.d. …”.

Ovim dokumentom DORH je priznao da je protuzakonito odbacio moju kaznenu prijavu i da istovremeno u DORH-u zbog te činjenice nitko nije niti će odgovarati! Ovim priznanjem DORH-a pokušala sam obnoviti radni spor. Na moju žalost, predmet je, kojim li čudom, opet na rješavanje dobila Marina Braje-Meznarić, ona ista sutkinja koja je u prvostupanjskom rješenju potvrdila zakonitost mog otkaza. Moj zahtjev za obnovom radnog spora odbila je uz obrazloženje da je DORH prekasno ispostavio dokument da sam bila u pravu, te da je moj radni spor u zastari?! Ovakvom presudom još jednom sam postala žrtvom dvadesetogodišnjeg protuzakonitog i bahatog postupanja i međusobnog loptanja pravosuđa i DORH-a.

Smatram da je Bajić kao glavni državni odvjetnik u cijelosti zakazao. Smatram da je Hrvatskoj nanio nemjerljivu štetu dopustivši pljačku pri privatizaciji Ine i pljačku unutar Ine. Umjesto da me je zaštitio od progona prijavljenih kriminalaca, zaštitio je kriminalce, a dopustio je moj progon koji neprekinuto traje već dva desetljeća i u konačnici, dopustio je devastaciju Ine koja je od vodeće kompanije i kičme gospodarstva postala tek strana filijala. Da bi Bajić zadržao svoju fotelju, žrtvovao je Inu. Zbog svega navedenog, kao i zbog drugih brojnih propusta u svojem radu, smatram da Bajić nije zaslužio produžetak mandata, nego kazneni progon za štetu koju je učinio Hrvatskoj!”

Teška dilema

Odluku o tome hoće li se Mladenu Bajiću produljiti mandat u Državnom odvjetništvu za još dvije godine može donijeti glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek. Zakonska osnova i mogućnost za produljenje mandata mogla bi se pronaći u tumačenju zakona prema kojem je riječ o osobi ključnoj za funkcioniranje državne institucije, odnosno ako se dokaže njegova potreba i “nezamjenjivost” kako bi se okončali i priveli kraju pojedini postupci i procesi.

Na Zlati Hrvoj-Šipek je teška dilema jer treba odlučiti hoće li profesionalno neutralizirati Mladena Bajića, koji u posljednje vrijeme preko medija trpi ozbiljne kritike zbog svoga minulog rada, čime bi DORH započelo s postupkom deinstaliranja Bajićevih kadrova i struktura; ili će pristati i popustiti pritisku svojeg kolege i njegovih lobista iz politike i interesnih skupina.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI