BANDIĆ JE OBOŽAVAO SVOJU HERCEGOVINU! Majka Blagica umrla je ponavljajući da je njen sin nevin

Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

On je s ljudima, ali i sa političkim protivnicima jednostavno znao, upravo u tome počiva tajna Milana Bandića, dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika koji sa čela grada odlazi na samom kraju šestoga mandata.

Borbu za onaj sedmi prekinula je iznenadna smrt, koja sa sobom ostavlja bezbroj anegdota, događanja, ali i neriješenih pitanja. Nije on bio klasični populist, reći će oni koji su ga podrobnije poznavali, a koji dodaju da je on za sve imao strategiju koja se da objasniti na jednom pomalo trivijalnom primjeru, tako bi primjerice kada nije bilo potrebe razmišljati o izborima Bandić dizao cijene gradskih komunalija i parkinga, a kada bi se izbori bližili cijene bi naglo padale. Iako njegovi suradnici negiraju da je to bio predizborni populizam, teško se oteti dojmu da je baš to bio dio njegova političkog obrasca. Međutim, oni koji imaju uvida u gradske financije kažu da on to nije radio kako bi se dodvorio građanima već zato što je prelijevao iz šupljeg u prazno, kontinuirano servisirajući dugove koje je grad natukao.

“U krizi se ne otpušta, već zapošljava”, jedna je od njegovih posljednjih izjava kojom je nastojao opravdati hodru zaposlenika u gradskim tvrtkama, odgovarajući pritom na kritike iz oporbe.

U šest mandata koliko je upravljao Zagrebom, svojim osebujnim pristupom i još osebujnijim metodama vladanja Bandić je zaista uspio postići percepciju političara bez kojega glavni hrvatski grad ne može funkcionirati, on je bio alfa i omega hrvatske metropole, i to do te mjere da je čak i iz bolesničke postelje blokirao odluke koje mu se nisu dopadale. Novinari Jelena Badovinac i Ivan Pandžić u knjizi ‘Ja Milan’ gradonačelnikov karakter karakteriziraju kao veliko lukavstvo te podsjećaju na mrežu suradnika koje je imao u svim sferama društva, a prisjećaju se i njegova tegobnog djetinjstva. Njegovi su bili toliko siromašni da nisu imali ni za fotografiranje, zato Bandić iz djetinjstva nema niti jednu fotografiju. Odrastao je u tradicionalnoj, pobožnoj hercegovačkoj obitelji, a o tome govore i riječi koje mu je često upućivala voljena majka Blagica.

“Svom sam Milanu govorila – moli Krista svako jutro i večer, misli na njega i kad jedeš i kad spavaš, nemoj mu okrenuti leđa i on te nikada neće ostaviti”, priznala je starica u suzama u vrijeme kadaje njen sin boravio u Remetincu. U svoj rodni kraj, Bandić je prema pričanjima danas pokojne majke znao doći nenajavljeno i iznenada.



”Najsretniji je kad dođe kući, uđe, skine cipele, legne tu na kauč, pa kaže: Mama, napravi mi pure i žbuna, to voli još otkad je bio dijete. Ne treba mom Milanu puno, nema on prohtjeva”, kazivala je u to doba Blagica naglašavajući kako je njen sin nevin.

Bandić uistinu presudu nikada nije dočekao, a u njegovom kraju i danas se prisjećaju kako je njegova obitelj živjela skromno, od sadnje ‘duvana’. Majka nikada nije bila zaposlena, ali je radila na polju i onda kada je sina poslala u Zagreb na školovanje, ali i onda kada je njen Milan postao gradonačelnik. Švercajući duhan Bandić je plaćao školovanje u Zagrebu na kojega se zaputio iz rodnog kraja u kojem baš i nije bio na glasu kao vrstan učenik za razliku od kolega Ljube Jurčića i Gorana Marića koji su odrasli u istom kraju. Siromaštvo je Bandića tjeralo da se bori, znao je da mora, i da drugog izbora nema. Rano je ostao bez oca Joze, koji je umro nakon kraćeg boravka u Njemačkoj ostavljajući za sobom uz Milana i svojih drugih dvoje djece Tonku i Dragana.

“S prijateljima sam ožbukao pola ulice Mikulići u Črnomercu i dobro zaradio”, napisao je Bandić u biografiji govoreći o svojem životu u Zagrebu, u kojem se školovao na Političkim znanostima, nakon čega je nastavio svoju karijeru koja ne njegovom smrću naprasno prekinuta.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI