BIVŠI SABORSKI ZASTUPNIK OTKRIVA: Ima jedno mjesto u Saboru! ‘Zapitajte se koliko ga je zastupnika posjetilo. Odgovorno tvrdim – nula!’

Doktori su u politici česta pojava, ali doktora fizike je već teže pronaći. Ovog tjedna odlučili smo se maknuti od potresa i pandemije i koncentrirati se na ono što se događalo u domaćoj politici proteklih dana. A jedna od važnijih vijesti je bila ta da je Hrvatska napokon proglasila Isključivi gospodarski pojas (IGP). Kažemo napokon jer postoji jedan političar koji je na to upozoravao prije gotovo 20 godina.

Tonči Tadić u politici se pojavio početkom 1990-tih, prvotno kao član HSLS-a. Nekoliko godina kasnije prešao je 1995. u HSP gdje je brzo napredovao te ušao u Hrvatski državni sabor. U Saboru je odradio dva mandata, a 2007. podnio je ostavku na članstvo u HSP-u te je postao nezavisnim zastupnikom.

Saborski mandat je obilježio kao veliki promicatelj prijedloga o proglašenju gospodarskog pojasa. Na izborima za Sabor 2007. kandidirao se sa svojom neovisnom listom “Obala-otoci-Zagora” u X. izbornoj jedinici, u kojoj je za protukandidata imao bivšu stranačku kolegicu Ružu Tomašić.

“Da, Zakon o IGP-u je bio moj zakon, tu je Zakon o sukobu interesa i Zakon o primopredaji vlasti. To su tri najvažnija zakonska prijedloga koja bih istaknuo”, kaže nam Tonči Tadić.

Napominje još i stečajni zakon, ali i inicijativu da se proglasi gradsko vlasništvo nad podzemnim telekomunikacijskim kanalima da se proširi konkurencija na telekomunikacijskom tržištu.



O sada izglasanom Zakonu o IGP-u kaže “to je to!” i dodaje da on ispravlja sve ono što je bio problem sa ZERP-om.

“Hrvatska treba od svojih znanstvenika dobiti točno stanje ribnog fonda i kompletnu zabranu ribolova koje nije u dijelovima Jadrana. O tome odlučuje Hrvatska, a ne EU. Sve se to nadovezuje na priču o stanju burza ribe, socijalnog prava naših ribara i svega što se tiče ribarstva”, objašnjava nam.

Boris Scitar/PIXSELL

Naglasak stavlja na kontroliu pomorskog prometa jer, kako kaže, Hrvatska i Italija moraju imati kompletnu kontrolu nad svime što se događa na tom dijelu mora, a to znači da mogu nametati pravila plovidbe i mogu naplatiti globu ako netko pravi štetu.

Smatra kako veliki dio saborskih zastupnika nije razumio IGP i upozorio na jednu činjenicu.

“Zapitajte se koliko je zastupnika posjetilo saborsku knjižnicu. Ja vam odgovorno tvrdim, nula! Rad u Saboru ne predstavlja samo veličanstvene govore nego pretpostavlja pisanje zakona i pisanje amandmana za zakone. To je rad, a ne samo blebetanje svega i svačega za govornicom”, govori nam Tadić.

“Na kraju ti na stol dođe prijedlog zakona kojeg trebaš upoznati s ljudima koje zastupaš i pitati ih imaju li oni kakvu primjedbu i na osnovu toga pišeš amandmane”, dodaje kako bi se trebalo raditi u Saboru.

Patrik Macek/Vecernji list

Kaže nam kako je on u Saboru radio više nego na doktorskom studiju u Japanu jer, kako tvrdi, to je ozbiljan posao.

“No, onaj tko ne želi raditi će četiri godine živjeti fantastično. Popiješ jeftinu kavu, prolistaš novine, poslušaš što se događa i odeš doma. Super!”, govori nam ironično.

povratku o politiku jasno kaže: “Da!”

No, dodaje da ima toliko posla na svojim projektima na Institutu da jednostavno ne može razmišljati o tome. Sad bi mu, kaže, to bila obvezna. Pita se i u kojem okviru bi se vratio jer je potrebno imati stranku ili listu.

“A kome treba ovakav lik poput mene koji će dokazivati da ostali u stranci ne rade”, kaže ozbiljan.

Objašnjava nam da je u zadnjih 20 godina čuo veliku količinu budalaština na temu IGP-a što dokazuje da ljudi jednostavno nisu upućeni uz dodatak da smo već 1995. mogli proglasiti taj pojas, ali kaže “tko je tada o tome mogao razmišljati”. Na njemu je trebalo raditi početkom 2000. kada je bilo jasno da ćemo postati članica Europske unije.

Luka Klun/VLM/PIXSELL

“Bavio sam se i povratom imovine koja je oduzeta Talijanima i Austrijancima nakon Drugog svjetskog rata. To je primjerice bila ključna zapreka Sloveniji za ulazak u EU, srećom kod nas nije bilo tako. Ja sam to istraživao jer, primjerice, kada Sanader ode na jahtu s austrijskim kancelarom Schusselom i obojica se napiju i Sanader mu obeća da će mu Hrvatska vratiti sve nekretnine oduzete nakon 1945. godine onda ja izvučem iz arhive dva sporazuma Jugoslavije u Austrije koji govore da Hrvatska ne treba ništa platiti kao što nije trebala ni Slovenija”, prepričava nam jednu zanimljivu anegdotu.

Kaže da ni medije ne zanimaju prave teme jer nisu dovoljno sočne što je i jedan od razloga zašto se ne vraća u politiku.

“Zanimljivija im je priča da se do Rade ne može doći šest dana. Mislim, do Rade se inače nije moglo doći šest dana jer je odlučio živjeti tamo gdje se do njega ne može doći šest dana”, objašnjava u svom stilu.

Dodaje kako bi se vratio u politiku, ali ne ovakvu jer, kaže, lakše je pisati po Facebooku nego istraživati stvarne probleme.

“Stanovništvo je sada izdresirano da se tako radi u Saboru i ja bih tamo bio potpuni vanzemaljac”, govori nam Tadić.

Usredotočen je na rad na Institutu Ruđer Bošković i tvrdi da se država dovoljno brine o svojim znanstvenicima s obzirom na svoje prilike.

Sadašnje političare komentira kratko. “To što im mi sada poručujemo je njima jednako nebitno kao da im to poručuje bivši političar u Afganistanu”, odgovara u svom stilu dodajući kako se javio za vanjskog člana u četiri saborska odbora, ali ne nada se ničemu posebnom.

“Promijenila se politička scena, nije to više isto”, zaključuje pomalo razočarano.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI