Idila nije dugo potrajala, rezime je to događanja kojima posljednjih desetak dana svjedoče članovi HDZ-a, ali i članstvo nove vlade premijera Andreja Plenkovića. Kako to nerijetko biva, slavljeničku atmosferu pokvarile su poslovne obveze i raspodjela dužnosti u Vladi. Dužnosti za koje interes pokazuju svi viđeniji članovi Plenkovićeve stranke jer je riječ o unosnim i utjecajnim poslovima. Unosan i laskav posao svakako je i pozicija državnog tajnika u ministarstvima, potvrđuje to i slučaj bivše kninske gradonačelnice Josipe Rimac koja je kao državna tajnica u Ministarstvu uprave splela jednu od najutjecajnijih mreža u zemlji.
Sada su pripajanjem ministarstava državni tajnici dobili na važnosti te će u pojedinim resorima imati ulogu malih ministara pa je razumljiv grabež i metež koji je oko te teme u HDZ-u prisutan još od sastanka u zagrebačkom hotelu Westin, gdje je Plenković okupio stranačku elitu iz Predsjedništva i nacionalnog vijeća HDZ-a. Iza zatvorenih vrata dvorane tog luksuznog zdanja vodila se pomalo neukusna, ali intenzivna rasprava o kadroviranjima po ministarstvima, a HDZ-ovce je neugodno iznenadilo i to što se Plenković prije sastanka sa stranačkim kolegama susreo s koalicijskim partnerima, s kojima je već dogovorio preraspodjelu fotelja.
Devet spornih mjesta
Upućeni svjedoče kako je premijer kolegama iz koalicije ponudio čak devet državnotajničkih funkcija, što nije malo s obzirom na smanjen boj ministarstava. Premda devet fotelja uistinu nije malo, dio koalicijskih partnera na Plenkovićevu ponudu nije pristao pa se u Vladi vodi rasprava o još dvjema funkcijama koje bi trebale pripasti HSLS-u i dakako nezasitnom Pupovčevu SDSS-u. Gdje smo tu mi i naši ljudi koji su u kampanji za parlamentarne izbore razderali i po nekoliko pari cipela hodajući po terenu, pitaju se HDZ-ovci, ali to su pitanja koja se u ovom novom, proeuropskom HDZ-u postavljaju ispod glasa.
Plenković prozivke ne dopušta, kritike se nitko ne usudi iznijeti, a oni hrabriji koji mu ponude pokoji dobronamjeran savjet uglavnom dobivaju po prstima. To što pred Plenkovićevem prezaju čuvajući vlastite fotelje i pozicije ne znači da su članovi zadovoljni. Štoviše, HDZ-ovim hodnicima ponovno se širi nezadovoljstvo, a kadroviranje je glavna tema na svim kavama i sastancima članstva koje smatra da je Plenković previše uzletio. Poletio je, kažu, i u ponudi koju je dao koalicijskim partnerima koji u sabornici imaju samo jednog zastupnika, a oni koji su mu to na sastanku u hotelu pokušali dati do znanja nisu se dobro proveli. Premijer ih je prekorio i nastavio po svome, dajući im jasno do znanja tko je gazda i tko je pobjednik izbora.
Jalni na partnere
Baš je to pojedinim HDZ-ovcima najviše zasmetalo. Smatrali su, naime, da je pobjeda na izborima zajednička i da će se slijedom toga dijeliti fotelje, a sada je Plenković preuzeo sve zasluge, igrajući ulogu velikoga vođe. No, pobjeda velikog vođe i nije tako velika kako se na prvu činilo, saborska većina sa samo 76 ruku tanašna je i slaba s obzirom na ono što Hrvatsku očekuje u idućim neizvjesnim i kriznim mjesecima. Zna to dobro Plenković, znaju to dobro i njegovi stranački kolege, a ponajbolje tu njegovu najveću slabost poznaju koalicijski partneri pa zapravo razlike između onih nekadašnjih žetončića i sadašnjih podupiratelja nema.
Mali koalicijski partneri opet Plenkovića drže u šaci izbacujući pred njega zahtjeve na koje će ovaj bespogovorno morati pristajati jer trenutačno drugog izbora nema. Svi oni iz Škorina pokreta, Mosta i s centra koje su Plenkovićevi puleni tijekom ljetne stanke pokušali vrbovati zasad na suradnju s HDZ-om ne pristaju, a da je situacija za predsjednika Vlade nezavidna, potvrđuje i to što sa strepnjom čeka rasplet unutarstranačkih izbora u SDP-u, nadajući se raskolima i prebjezima s kojima bi mogao osigurati kakvu-takvu stabilnost. Privremeno će stabilnost održavati tako što će na nezadovoljstvo HDZ-ovaca Mile Horvat, kao tajnik u bivšem Ministarstvu zaštite okoliša energetike, i Spomenka Đurić iz SDSS-a ostati na pozicijama tajnika u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, odnosno Ministarstvu regionalnog razvoja i europskih fondova, dok bi Pupovac državnog tajnika trebao dobiti i u Ministarstvu poljoprivrede ili u Ministarstvu obrazovanja, s tim da treba imati na umu da ova manjinska stranka već ima svojeg potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića koji u svojem uredu zapošljava uglavnom SDSS-ovce, a uz to, naravno, pretendiraju i na državne tvrtke. Pretenzija ima i HSLS, uz Žarka Katića, državnog tajnika u Ministarstvu policije, u Ministarstvu prometa ostaje Alen Gospočić, dok oni od Plenkovića zahtijevaju i tajnika u Ministarstvu zdravstva ili obrane.
Štromarovi apetiti
Štromarovi HNS-ovci morat će se zadovoljiti Ministarstvom graditeljstva u kojem ostaje HNS-ov Željko Uhlir, a na poziciji državnog tajnika u Ministarstvu financija mogli bismo gledati njihova Stjepana Čuraja. Čačić također priželjkuje dvije obećane fotelje, a HDSSB-ov Josip Salapić ostaje u Ministarstvu pravosuđa kojemu je pripojeno Ministarstvo uprave. No, nije tu kraj velikim apetitima malih partnera. Upravo je zbog njih zaiskrilo i u Vladi jer su Plenkovića pritisnuli zbog poreznih izmjena planiranih za početak iduće godine. Od vladajućih i Plenkovića zahtijevaju da osmisle neki novi način kojim bi se obeštetila lokalna samouprava, a ti zahtjevi živciraju ionako nervoznog ministra financija Zdravka Marića jer se odnose na zakonske izmjene kojima je Vlada naumila ispuniti dio HDZ-ovih predizbornih obećanja, odnosno smanjenje poreza na dohodak sa 36 na 30 posto, to jest sa 24 na 20 posto.
Porez na dohodak inače je prihod općina, gradova i županija pa su se slijedom toga pobunili Ratko Čačić i njegov bjelovarski kolega Dario Hrebak. Nejasno im je na koji će se način pomoći lokalnim sredinama koje ovim izmjenama na kojima Marić inzistira ostaju bez značajnog dijela prihoda. Nije ovo prvi put da se lokalci bune na tu temu, već su upozoravali da intervencijom u porezne zakone ostaju bez prihoda, no kod Marića je kap sada prelila čašu jer smatra da je upravo njegov resor uvijek na udaru te da se i u ovoj i u onoj prošloj vladi uglavnom propitkuju njegovi prijedlozi i reforme koje sugerira. Lokalci državi savjetuju da se pozabavi vlastitom potrošnjom, a Marić u strahu čeka Plenkovićev sastanak sa županima jer se boji njegova novog popuštanja. Popuštanja zato nema kad je riječ o uredbi o unutarnjem ustroju svim ministarstava, središnjih državnih ureda i Državnog inspektorata koja je nedavno donesena prilično diskretno. Važan je to posao na čiju se realizaciju Plenković odlučio slijedeći preporuke svojih europskih šefova, a u pratećem dokumentu nagovješćuje se smanjenje broja rukovodećih funkcija, što je nastavak politike smanjenja broja ministarstava.
Osim reza broja državnih tajnika, racionalizirati bi se trebao ukupan broj ustrojenih jedinica, što će izazvati nove prijepore među nezadovoljnicima u vladajućoj stranci koji pozdravljaju to što će se po ministarstvima ukidati nepopunjena radna mjesta, no negoduju zbog pripajanja pojedinih službi, a ni ministri nisu previše zadovoljni time što će pod povećalom biti osnivanje novih službi, sektora i odjela koji će se pokretati tek onda kada za njima bude stvarne potrebe. I kao da svi ti rezovi nisu dostatni, Plenković je stranačke kolege upozorio i na aferu Rimac, o kojoj se u HDZ-u također učestalo razglaba.
Ćorićev strah
Bivša premijerova stranačka kolegica u ozbiljnim je pravosudnim problemima, dijelom i zbog posredovanja pri zapošljavanju u državnim službama, ali i zbog toga što je prijateljima i rodbini pomagala da polože državne ispite, pa se tako i sam Plenković pita tko bi sljedeći mogao pasti u ovom slučaju. Svi oni koji se spomenu u aferi “letjet” će iz Vlade, no po svemu sudeći, to se pravilo odnosi na sitne ribe, a na spomen ministra Ćorića premijer zanijemi. Zato Ćorić, kojega Rimac navodno povlači za sobom, ne šuti pa tako poručuje da je njegova politička karijera vezana uz Plenkovićevu. Riječi su to koje se Plenkoviću nisu previše svidjele jer nikad se ne zna, kaže stara narodna, a vjeruje to i premijer koji je rekorder po ispraćanju ministara iz svoje vlade. U ovoj novoj taj je trend mislio izbjeći, no pitanje je hoće li mu okolnosti ići na ruku.