Nakon što je ministrica poljoprivrede Marija Vučković pozvala trgovačke lance da podignu cijenu šećera, osvrćući se na probleme u proizvodnji šećera.
Ova izjava ministrice poljoprivrede koja se može protumačiti kao pokušaj države da regulira cijene šećera, izazvala je niz reakcija, a za postal Otvoreno situaciju sa šećerom komentirao je ekonomski analitičar Branimir Perković.
“Ministrica Vučković se javno sramoti svojim neznanjem i ponižava ne samo sebe nego i instituciju kojoj je na čelu. Zamolba ili kako ona kaže poziv, trgovačkim lancima da podignu cijene šećera je tragikomična. Tragična jer pokazuje da ministarstvo poljoprivrede vodi nestručna osoba koja baš i ne razumije problematiku o kojoj govori, a komična jer je smiješno vidjeti ministricu neke države kako moli nekoga da podigne cijenu jednog jeftinog i beznačajnog proizvoda”, govori Perković.
Usporedbom s drugim državama, Perković ukazuje kako se naša ministrica poljoprivrede bavi podizanjem cijena šećera u trgovačkim lancima kojega i ovako u Europi ima previše, dok se drugi ministri poljoprivrede bave uključivanjem modernih proizvodnih procesa u poljoprivrednu proizvodnju.
“Druge države imaju ministre poljoprivrede koji se bave uključivanjem modernih tehnologija u poljoprivrednu proizvodnju, a mi ministricu koja moli trgovačke lance za skuplji šećer. Hrvatska je već godinama neto izvoznik šećera i to je dokaz da ga proizvodimo i previše za svoje potrebe, dapače cijela Europa proizvodi previše šećera pa je tako zadnjih nekoliko godina njegova cijena bila izrazito niska. Glavni krivac za to su kontraproduktivne politike subvencioniranja poljoprivredne proizvodnje od strane EU i država članica, koje se bore u tome tko će dati više novaca svojim poljoprivrednicima. To stvara viškove kojih se EU ne može riješiti ni izvozom, pa cijena šećera stalno pada i uslijed toga se već godinama zatvaraju šećerane po cijeloj Europi”, navodi Perković.
Perković smatra kako Problem viška šećera se treba rješavati poticanjem poljoprivrednika na orijentaciju prema proizvodnji proizvoda više dodane vrijednosti, a vezano na to Perković upozorava na staru boljku hrvatskih poljoprivrednika koji se drže proizvodnje kultura niske dodane vrijednosti.
“Taj problem se ne rješava patetičnim pozivima trgovačkim lancima da podignu cijene, nego boljim obrazovanjem poljoprivrednika prema orijentaciji na poljoprivrednu proizvodnju više dodane vrijednosti, poglavito na dugoročne nasade kojih u Hrvatskoj nedostaje. Hrvatska voli proizvoditi jednostavne i jednogodišnje kulture kao što su pšenica i to ona loše kvalitete, te kukuruz i šećerna repa, a slabo se sade višegodišnji nasadi. To je poljoprivreda niske dodane vrijednosti koja ovisi o ekonomiji obujma tj. o velikim zasađenim površinama”, kaže Perković i dodaje.
“Situacija u Hrvatskoj je sasvim suprotna, površine su male a parcele rascjepkane te je proizvodnja pšenice, kukuruza i šećerne repe na njima manje isplativa”.
Na kraju Perković poručuje kako ministrica Vučković bi trebala upravo na poticati poljoprivrednike orjentacije u proizvodnji, a ne se baviti cijenom šećera u trgovinama.
“Umjesto da je inicirala obrazovanje poljoprivrednika i njihovu postupnu orijentaciju na dugogodišnje nasade ona se bavi cijenom šećera u trgovinama” zaključuje Perković.