Emotivni ustanak ponižene i devastirane Hrvatske! Ljudi kisnu, smrzavaju se, a opet su dirnuti tolikom pažnjom običnog naroda

Noć u automobilu na parkingu u Petrinji, oko mene stotine automobila u kojima bdiju dragovoljci iz cijele Hrvatske, čekaju praskozorje da pomognu. Svi dijele sve – hranu, piće, cigarete, ima uplakanih, ponosnih, očajnih, ali svi su oni veliki, najveći. U Petrinji, Glini, Sisku i okolnim selima ljudi kisnu, smrzavaju se, a opet su dirnuti tolikom pažnjom običnog naroda. Koji je pohrlio iz cijele domovine, pa i iz dijaspore.

Svojevrsni je to emotivni ustanak ponižene i devastirane Hrvatske, kao da joj nije dosta vlastitih slabosti od onih koje biraju, pa su se i prirodne nepogode okomile na nju.

Ali, i “autoriteti” i priroda su se prevarili. Još Hrvatska nije propala dok mi živimo. Skratimo, ne propada Hrvatska dok je običnog puka.

Još nešto, svi ovi ljudi pričaju isto, da su ih poznanici, obitelj i rodbina pitali što im to treba. I slušam divne istovjetne priče:

“A nitko se ne pita tko bi nama došao u pomoć da zalegnemo kao ljudi na Banovini ako to ne bi bili ljudi poput nas”.



Dobro, vaš Andrija nije nacionalist, ljudi su dobri ili loši. Ali, ja sam ovdje s dobrom Hrvatskom.

Onim dobrim dijelom čovječanstva. Kojeg ima svugdje, ali su ga niz stube bacile elite. Palestinac, Židov, Ukrajinac, Rus, Japanac, Korejac, Rus, Amerikanac ili Kinez, Hrvat ili Srbin, Englez ili Argentinac neka si stisnu ruke. Protiv kvazi autoriteta ili prirode mogu samo zajedno. I protiv banaka, lihvara, korporacija, lažne dobročiniteljske politike.

Patetika jest, dokazana k tome. Ali, sila Boga ne moli. Gdje smo se mi svi istrošili, za što, zbog čega, u sekundu ostaneš bez ičega, a nije ti kriv niti susjed niti navodni neprijatelj.

Zato sam u nesreći zbog izgubljenih života i stradale imovine sretan da sam konačno u društvu dobrih običnih ljudi. Nisu varalice, izdajnici, foliranti, prepredenjaci, ne zanima ih autoritet, moć, vlast, bankovni račun.

Zanima ih čovjek u nevolji. Samo zdrav razum zna da će i njemu jednog dana trebati pomoć. I da će je moći dobiti samo od sebi sličnih ljudi.

Prevara je najgora osobina u čovjeka, i ona ga razlikuje od zvijeri, čini ga jos gorim. Ovi ljudi tu nisu došli varati.

Zar ima još takvih?

I te kako.

Oni nisu prevarili ni sebe ni bližnjeg, oni su se podastrli jer žele samo jedno. To ili imaš ili nemaš, želju da svijet bude bolji, makar tebi bilo i malo gore.

Velikani!

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI