GINEKOLOZI O POBAČAJU U HRVATSKOJ Lepušić: Mnoge žene odlaze u Sloveniju zbog profesionalnije uloge; Goluža: Možda žele diskreciju

Tko sve i zašto ima pravo na priziv savjesti, je li to pravo iznad prava žene na pobačaj i što u tom slučaju očekuje pacijentice? Na ta, a i neka druga pitanja, odgovore su u emisiji N1 televizije dali ginekolozi koji potpuno drugačije gledaju na institut priziva savjesti, Dubravko Lepušić i Trpimir Goluža.

Dubravko Lepušić kaže da je za njega institut priziva savjesti u medicini nepoštena neposlušnost. “Priziv savjesti je kod nas ozakonjen 2003., a nije ni reguliran ni usuglašen u liječništvu”, dodao je.

Goluža: Priziv savjesti reguliran zakonom; Lepušić: Nije reguliran

Trpimir Goluža ga, s druge pak strane, doživljava kao blagodat za zdravstvene radnike koja im omogućuje da u situaciji suočavanja s najvišim moralnim izazovima zadrže vlastiti moralni integritet. Kaže i da je reguliran, kako na razini EU-a tako i u Hrvatskoj.

Lepušić odgovara da zakon nije reguliran. “Dane su samo preporuke u dokumentu koji je vrlo tijesno donesen u EU parlamentu, donesena je deklaracija kojom se liječnicima odobrava, ali je na prvom mjestu pacijent… Mi nismo unovačeni kao vojnici, mi smo izabrali svoj posao. Radi se o javnim bolnicama, za koje ljudi plaćaju iz svojih prihoda i mirovina.”

“Dobrim dijelom se slažem s Lepušićem. Odlučio sam postati liječnik da unaprijedim život, ne da bih sudjelovao u eliminaciji nečijeg života. Slažem se da se trebamo zalagati za zdravlje i život pacijenata.



Liječnik je dužan poštovati prava pacijenata, ističe Lepušić. Potom je objasnio kako priziv savjesti funkcionira u praksi, kako je rekao, karikirano. “Kolega na komadu papira može napisati ‘ja od sutra ne radim te i te poslove’ i dobije od šefa klinike da to tako bude. To je toliko, najblaže rečeno, nezgodno za pacijente. Nije regulirano s koliko snaga raspolažemo da bi se pružila neka zdravstevna usluga. Priziv savjesti je složen pojam, može biti i pozitivan i negativan, a mi u principu imamo selektivan”, prokomentirao je ginekolog Lepušić pa dodao:

Lepušić kaže da ima puno radikalnih situacija. “Neki kolege nisu htjeli pružiti uslugu ženama koje su lezbijke, neudate, maloljetne. Bilo je i pitanja hitne kontracepcije.”

Goluža takvih saznanja, kaže, nema. “Ja bih takve kolege, koji koriste priziv savjesti, a pritom manipuliraju, prijavio nadležnima, kodeks nalaže da se nečasno ponašanje kolega prijavi.” Lepušić ga je potom pitao misli li da bi uspio u tome. “Slažem se u ovom slučaju. U današnjim okolnostima, bi li se takav čovjek procesuirao? Takvi ljudi rade, to znamo i vi i ja”, odgovorio mu je.

Ginekolog Goluža smatra da bi trebao postojati registar ljudi koji se pozivaju na priziv savjesti. Tvrdi da ne zna za to da se neki liječnici do podneva pozivaju na priziv savjesti, a poslijepodne na isti zaborave.

Lepušić: Dolaze mi pacijentice kojima nisu htjeli dati kontracepciju; Goluža: Smiju odbiti dati lijek

Lepušić potom govori da mu dolaze neke pacijentice jer nisu u lokalnim domovima zdravlja dobile kontracepcijske pilule. Goluža pak ističe da oni smiju odbiti dati lijek, ali trebaju uputiti pacijentice gdje ga mogu dobiti. “Možda ste u pravu da ne bi ništa dobili ako prijavite takve slučajeve, ali bi umirili svoju savjest”, poručio je potom kolegi Lepušiću.

“S prizivom savjesti se dobar dio stvar ne odradi”, kaže Lepušić, “nije on samo u reproduktivnoj medicini. Države koji imaju spolni odgoj imaju i najmanje prekida trudnoće.”

Ginekolog Goluža savjest doživljava kao intimno pitanje. Lepušić se ne slaže. “Kod nas je u principu religijski pristup savjesti. Ne radi se asistirana oplodnja, ne daje se kontracepcija, ne radi se prekid trudnoće, ne radi se prenatalna dijagnostika oštećenja ploda.”

“To nije tako, ulažem priziv savjesti samo za prekid trudnoće”, rekao je Goluža.

“To nije iskreno”, odvratio mu je Lepušić. “Ako je religija u pitanju, ne radite ništa od toga. To bi po meni bilo pošteno.”

Dostupnost pobačaja u Hrvatskoj

“U našoj bolnici se rade pobačaji. Ne znam koliko je broj kolega koji imaju priziv savjesti. Ni na koji način ne stigmatiziramo kolege. Svaka žena koja se odluči na prekid trudnoće, dobije zdravstvenu uslugu”, kaže Goluža i dodaje da nema informacije da je sve teže i teže napraviti pobačaj u Hrvatskoj.

Lepušić ističe da su problemi na periferiji. “Mnoge žene odlaze u Sloveniju jer je promptnija usluga, profesionalnija.”

Ako je to istina, kaže potom Goluža, “treba napraviti da takvu uslugu dobivaju i žene u Hrvatskoj.”

“Možda žena želi diskreciju pa ode izvan Hrvatske”, dodaje ginekolog Goluža.

Trpimir Goluža ističe kako ima smisla da na Zakonu rade liječnici koji se pozivaju na priziv pa pobačaje neće ni izvoditi.

“Trebamo uvažavati jedni druge. Jedino međusobnim razgovorom možemo doći do rješenja koji će nas koliko toliko oboje zadovoljiti”, pojasnio je.

Lepušić se složio. “Slažem se, ali oni ne bi trebali voditi glavnu riječ. Većina bi trebala biti onih koji nemaju priziv savjesti, njih se to i tiče.”

Obavezno savjetovanje

Potom su prokomentirali obavezno savjetovanje za žene, o kojem je u jednom intervjuu nedavno govorio ministar Vili Beroš.

“Prije svakog zahvata potrebno je razgovarati s pacijentima. Ne znam što će točno entitet savjetovanja obuhvatiti”, rekao je Goluža.

Lepušić kaže da se razgovara sa svakom ženom koja ide na zahvat. “Ne govorimo o tome, govorimo o prijedlogu po kojem bi se pacijenticu odgovaralo od samog zahvata. Čovjeka kad je prestrašen najlakše držite pod kontrolom. Žena ima pravo da odluči o sebi, ne može je nitko odgovarati”, poručio je.

“Siguran sam da nitko neće zastrašivati prije tog zahvata. Nekorektno je kolege koji imaju priziv savjesti nazivati prizivačima”, odvratio mu je Goluža.

“Nismo sad na semantici, bitna su prava žena, nemojmo o nebitnim stvarima. Govorimo da se ograničavaju prava pacijenata. Postoji da se nešto ne želi raditi – bili oni prizivači ili ne”, istaknuo je Lepušić za N1.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI