Prošlo je nešto više od pola godine od razornog potresa koji je pogodio Zagreb, a malo je stanovnika glavnoga hrvatskog grada koji će taj 22. ožujka uspjeti zaboraviti. Premda je Zagreb nastavio živjeti u onoj mjeri u kojoj je to u ovim izvanrednim okolnostima moguće, pitanje obnove još visi u zraku, a nacionalna i lokalna politika kao da tapkaju u mraku.
Dio građana još se nije vratio u svoje porušene domove, dio njih strahuje od svakog novog podrhtavanja tla jer su im domovi tek djelomice pogodni za život, a za to vrijeme hrvatski premijer Andrej Plenković oslanja se na europsku pomoć te s gradonačelnikom Milanom Bandićem nastoji pronaći zajednički jezik u novom poslu koji bi mogao potrajati desetak godina.
Neće obnova Zagreba biti samo dugotrajan posao, podrazumijeva se da takva akcija iziskuje velike financijske izdatke, a osim toga, nije nevažan ni popis građevinskih tvrtki koje će u ovom procesu sudjelovati. Kako teče obnova Zagreba, u ime Plenkovićeve Vlade provjeravat će Damir Vanđelić, koji je prošlog tjedna imenovan privremenim ravnateljem Fonda za obnovu Zagreba.
Ne buni se Bandić na kolegu Vanđelića previše javno jer vrlo dobro zna da je na milosti i nemilosti premijera Plenkovića s kojim je do svibanjskih lokalnih izbora odlučio biti u prijateljskim odnosima, kako ga ovaj ne bi izbacio iz utrke šaljući ga na predah u Remetinec, no baš bi u lokalnim izborima mogao čučati razlog Bandićeve netrpeljivosti prema novom ravnatelju Fonda za obnovu Zagreba jer se po političkim kuloarima Vanđelića spominje kao potencijalnog HDZ-ova kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika koji potencijala itekako ima.
Da bi u doglednoj budućnosti doista mogao biti kandidat za gradonačelnika, sam Vanđelić dao je naslutiti tvrdeći da o kandidaturi zasad ne razmišlja, što znači da bi dugoročno o njoj itekako mogao promisliti. Riječ je inače o uspješnom menadžeru, čiji je potencijal prepoznala i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja ga je 2015. godine predlagala za premijera u svojoj tzv. ekspertnoj Vladi kojom je prijetila HDZ-u, SDP-u i Mostu koji su prema njezinim kriterijima predugo vodili pregovore o Vladi.
Da je Vanđelić svestran tip, vidljivo je iz popisa poslova koje trenutačno obavlja, tako uz posao obnove Zagreba ovaj menadžer u isto vrijeme predsjeda NO-om INA-e te je član NO-a Croatia osiguranja. Upućeni svjedoče da je s Plenkovićem u iznimno bliskim odnosima, a teren za njegovo preuzimanje Zagreba premijer je osobno pripremio prije nekoliko tjedana.
Tada je, naime, Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa iz Ministarstva graditeljstva stiglo pitanje o tome smatra li se čelnik Fonda dužnosnikom po Zakonu o sprečavanju sukoba interesa. Tim je pitanjem Plenković pripremao teren za Vanđelića, a ujedno je time Horvata, kojem ne vjeruje previše, maknuo od obnove Zagreba. Vanđelić se zbog novog posla nema namjeru odreći svojih funkcija u INA-i i Croatia osiguranju, a Plenković to navodno od njega nije ni tražio.
Razumljivo je da se ovaj uspješni menadžer ne želi maknuti s tih pozicija jer je samo kao predsjednik NO-a INA-e lani zaradio više od pola milijuna kuna. I bez ovih menadžerskih akvizicija, Vanđelićeva biografija prilično je intrigantna, posebice onaj dio koji se odnosi na Domovinski rat s obzirom na to da je 12. rujna 1991. zarobljen u Hrvatskoj Kostajnici, u glinskom logoru proveo je 173 dana, razmijenjen je tek u petom pokušaju.
Kako je sam jednom priznao, 3. ožujka slavi kao svoj drugi rođendan jer se toga dana nakon šest mjeseci zarobljeništva u srpskom logoru vratio kući. U njegovu ratnom putu zapisano je i to da je do posljednjeg trena sa 60-ak hrvatskih vojnika branio položaj na brdu Djed iznad Kostajnice, srpski pobunjenici prvo su ga odveli u Kukuruzare, a zatim u glinski zatvor.
“Zarobljeništvo me naučilo da se nikad ne treba predavati. To vam donese određenu čvrstinu, nakon toga više se ničega ne bojite. Učinilo me to kompletnim čovjekom”, izjavio je Vanđelić gostujući jednom prigodom na javnoj televiziji. Poput većine zarobljenika, tih je ratnih godina bio zlostavljan, tukli su ga i mučili, a nakon izlaska iz zarobljeništva trebalo mu je nekoliko mjeseci da se oporavi.
Logoraško iskustvo
“Prvih mjeseci nisam bio komunikativan, pogodilo me to što sam vidio u logoru i kakva su zvjerstva ljudi kadri činiti. To vas šokira, izgubite vjeru u ljudski rod”, svjedočio je ovaj nesuđeni premijer, čija poslovna karijera počinje nakon studija strojarstva. Kao odličan student bez problema se zapošljava u Plivi, u kojoj se zadržao šest godina, a odatle odlazi u belgijsku tvrtku Interbrew, koja je danas poznata kao najveća pivska grupacija na svijetu InBev.
Posao je Vanđelića odveo širom svijeta pa je živio u Rumunjskoj, Poljskoj, Češkoj, Belgiji i Velikoj Britaniji, a u svojim javnim istupima nerijetko je stavljao naglasak na znanje i marljivost te na hvatanje svih ponuđenih prilika, što bi ujedno mogla biti tajna njegova uspjeha.
U Hrvatsku se vraća 2004. te od tada karijeru gradi u Adrisu, u kojem je prvotno bio direktor investicija u Adris grupi. Od 2016. na čelu je Uprave Croatia osiguranja, jedno je vrijeme bio član NO-a INA-e d.d., da bi 2016. godine preuzeo poziciju predsjednika NO-a INA-e. Sa suprugom Patricijom s kojom ima troje djece Vanđelić se uz menadžeriranje bavi i poljoprivredom pa kod Bala u Istri vodi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Na imanju od 67 hektara imaju sorte raznih maslina, voća i grožđa.
“U poljoprivredu smo ušli 2008., u početku nam je to bio hobi, a i danas se ovdje, kada je god moguće, okuplja cijela obitelj”, ispričao je u razgovoru za Glas Istre, priznajući da je poljoprivredno gospodarstvo gradio koristeći fondove EU-a, nakon toga stigla je zarada, a gospodarstvo se postupno proširilo.
“Izgradili smo i novu uljaru, izračunali smo da je potrebna ovakva veličina gospodarstva da bi poslovanje bilo stabilno i pozitivno. O imanju se najviše brine moja supruga Patricija, a svoje brendove nazvali smo Nono Remiđo, po njezinu prerano preminulom ocu koji joj je usadio ljubav prema poljoprivredi”, rekao je Vanđelić kroz čije su ruke prošle milijarde. Dok je kao direktor upravljao investicijama Adris grupe, rukovodio je portfeljem vrijednim više od osam milijardi kuna, koji obuhvaća niz projekata u industriji, turizmu i nekretninama pa mu ni obnova Zagreba ne bi trebala biti strana. Prema Vladinim podacima, u potresu je stradalo 26 zgrada, a razmjeri štete premašuju 86 milijardi kuna.
Provedba obrane, priprema i organizacija zadaci su koji su pali na Vanđelićev fond koji će usmjeravati sanaciju štete, a njime će rukovoditi Upravno vijeće i ravnatelj. “Zagreb je moj grad i nisam mogao odbiti. Ovdje sam rođen, školovan, ovdje mi djeca idu u školu, ovdje su mi prijatelji. Dat ću sve od sebe da opravdam povjerenje, neće biti nimalo jednostavno”, objasnio je Vanđelić zbog čega je pristao na Plenkovićevu ponudu. Svi ti razlozi možda i zvuče razumljivo, no za Bandićeve suradnike oni zvuče kao uvertira u svibanjske lokalne izbore i zbog toga nisu nimalo ravnodušni.