Zajedno s Luksemburgom, izbili smo na sam vrh po broju incidencije zaraženih na 100.000 stanovnika u dva tjedna, prešavši brojku od tisuću. Na ovakve razmjere krize reagirali smo fatalno prekasno i sada ulazimo u fazu rekordnih zaraza i rekordnih smrtnih slučajeva. Kada bismo poslušali župana Posavca i doktora Đikića i testirali kako bi bilo primjereno, svaki dan 20 tisuća, a ne osam tisuća ljudi, imali bismo realnu sliku koja bi bila ubitačna.
Znam, riječ je o bolesti za koju nema lijeka, o bolesti koja je poharala cijeli svijet, jedva da ima zemlje koja ne bilježi dramatičan broj i zaraženih i umrlih, ali Hrvatska je, za razliku od većine europskih zemalja, uporno odbijala čvrste i snažnije mjere kontrole i restrikcije u javnom prostoru pa je neki dan imala ukupno više mrtvih od Srbije koja ima više od sedam milijuna ljudi.
U takvoj situaciji opravdano se postavlja pitanje: do koje mjere su, sada vidimo, fatalne političke odluke, neodlučnost, kalkuliranje te neuvažavanje struke, odgovorne za činjenicu da smo izbili na sam vrh zemalja Europske unije po broju zaraženih? Jer premijer je ne jednom rekao da politika, odnosno Vlada, upravlja svim ključnim procesima u koronakrizi!
Osim toga, samo je naš premijer imao obraza krajem svibnja reći: “Ova vlada je pobijedila Covid-19, mi smo savladali epidemiju”. To je stav iz priče, “mogu što hoću”, ali jedva šest mjeseci poslije, hrvatske se bolnice, premda uz nadljudske napore liječnika i sestara, sve više pretvaraju u mrtvačnice…
Čisto samoubojstvo!
Sve je krenulo razmjerno idilično ovog proljeća. U strahu od nepoznate pandemije, ljudi su počeli dosta odgovorno slušati vlast, pred nas su svaki dan stali sjajni Beroš, Capak i Markotićka, dobili smo nove heroje koji su plijenili pozornost i poštovanje naroda. S razlogom! Brzi lockdown zasjenio je početne pogreške na koje se odmah upozoravalo i epidemija je stavljena pod kontrolu. Država je odriješila kesu, tako da su i financijske rupe jednim dijelom začepljene i krenulo se veselo u turističku sezonu, a zapravo se srljalo grlom u jagode.
Niti bi država tako izdašno krenula u obeštećenje niti bi preko noći, mimo bilo kakvih ograda, pozvali turiste da nahrupe u Hrvatsku, da se nisu spremali parlamentarni izbori. Danas je posve razvidno i da su one financijske mjere bile onako galantne i da se u turizam krenulo s posve neutemeljenim samopouzdanjem samo zato što su na vratima bili izbori i sve je moralo blistati! Šest mjeseci poslije, kad vidite kako se danas ulazi u Hrvatsku, vidite što je tada trebalo učiniti: danas, osim iznimnih skupina, svi putnici koji ulaze u Hrvatsku iz korona problematičnih europskih regija moraju pokazati negativan Covid test ne stariji od 48 sati ili se testirati i u izolaciji čekati rezultat testa.
Primati početkom srpnja turiste bez takvog obaveznog testa bila je krajnje neodgovorna odluka. Čisto samoubojstvo! Mi smo pozvali turiste da nahrupe u Hrvatsku, a da nismo tražili da prije ulaska pokažu bilo kakvu potvrdu koja bi jamčila da nemaju virus! Vidjevši da ćemo svi skupa završiti u neviđenom kaosu, već u kolovozu su brojne zemlje poput Italije i Slovenije tražile od svojih sugrađana da pri ulasku, odnosno povratku iz Hrvatske, donesu testove da nemaju Covid-19! Tek se tada kod nas nešto počinje na tu temu događati! Tek tada! Do tada – ništa! A to je bila zastrašujuća neodgovornost! Zastrašujuća. Da ne govorim da su na hrvatske otoke uredno stizale brojne turističke jedrilice sa strancima koji su, dakako, opsjedali naše restorane, koje pritom nikad nitko ništa nije pitao o Covidu.
Tisuće i tisuće stranaca prošle se hrvatskom obalom a da nikad nismo doznali koliko ih je bilo zaraženih. Sjetite se teniskog turnira u Zadru. Hrvatska do te razine nije država, da se nije usudila tražiti od Đokovića i njegove svite da na granici izvole napraviti test na koronu. Tri dana poslije, ispostavilo da su bolesni ušli u Hrvatsku i proširili zarazu! Tako je to kad imate državu, a zapravo je nemate jer uopće ne razumijete što znači imati državu! Da smo posve neodgovorni i da polako, ali ispuštamo konce krize iz ruku, postalo je jasno kad su nas već sredinom kolovoza brojne zemlje stavile na crnu listu, upirući prstom da kao država ništa ne činimo da zauzdamo širenje virusa, primjerice, u noćnim klubovima širom Jadrana. Svijet je, dakle, već krajem kolovoza konstatirao da Hrvatska jednostavno nije za bilo kakvu ozbiljnu suradnju. Tri mjeseca poslije, Hrvatska je izbila blizu najvišeg vrha tablice najzaraženijih zemalja u Uniji.
Strateška odluka
Još prošli tjedan Varaždinska je županija bila na samom vrhu regija po zaraženosti Covid-19 virusom, dok je Međimurska bila druga u tom neslavnom društvu. Međimurski župan objasnio je da bi Hrvatska imala sasvim drugačije podatke kao država kad bi u prosjeku testirala kao Međimurje, rekavši da bi to značilo da se u Hrvatskoj testira dnevno 20.000 ljudi. Hrvatska testira najmanje 50 posto manje od tog broja. A i s takvim je testiranjem izbila na vrh broja zaraženih i samo je Luksemburg ispred nas! Zamislite brojke zaraženih da testiramo 20.000 ljudi dnevno!
Cijelo vrijeme ove koronakrize mi uporno dobivamo prigovore iz Unije da premalo testiramo, ali to je očito bila strateška odluka vlasti jer je to bio jedini način da učinkovito “skrivamo” punu istinu. I dok smo ipak do neke mjere stvar kontrolirali, gledalo nam se kroz prste. No, najveći dio Unije se zatvorio u svojim lockdown zaštitama, ne možete u njihove države ulaziti bez dokaza da niste zaraženi i danas je Uniji uglavnom svejedno što se kod nas događa. Ali, mi koji posljednjih dana bilježimo između 50 i 75 mrtvih uz nekoliko tisuća zaraženih, mi tek sada razumijemo da smo na koljenima i da je vlast zakazala. Ako smo ovog proljeća pljeskali Vladi jer je stvarno promptno reagirala, smijemo li sada kad smo potpuno potonuli, analizirati gdje su pogriješili i tko mora snositi odgovornost? Ili će i onoga tko to pita sada kad se pomalo pretvaramo u veliku mrtvačnicu, proglasiti radikalom, teroristom i usukanim desničarom? Ustašom!
Hrvatski znanstvenik Ivan Đikić tvrdi da većina Plenkovićeva znanstvenog savjeta intenzivno od početka studenoga traži uvođenje restriktivnih mjera, ali da su izjave znanstvenika poput Primorca kako je virus oslabio, te Radmana da je mutirao i nestao, kao i izjava znanstvenika Lauca da je dobro da se virus širi među mlađom populacijom, bile u prvom medijskom planu, te da se stavovi drugih sedam članova znanstvenog savjeta nisu uzeli ozbiljno. Đikić je rekao fatalnu stvar, koja bi morala probuditi Hrvatsku, istaknuvši kako “gubimo više ljudi na dan negoli tijekom najgorih dana Domovinskog rata”! Đikić dodaje: “Kad vidim da su se podaci promijenili, mijenjam zaključke, to je znanost”. Ali, vlast uporno ne priznaje da je pogriješila jer je to pitanje neviđene taštine i ega premijera koji u svom vokabularu nema riječi “oprostite, pogriješio sam”. Nikad nismo čuli da je te riječi izgovorio. Samo hvalospjeve. Uvijek moraju biti hvalospjevi, kakva god situacija bila. I ta se igra može igrati jedno vrijeme s određenim igračkama, ali kad u toj igri brojimo mrtve, onda i najzaluđeniji moraju priznati – pogriješili su!
Pripreme za užas
Hrvatska je, dakle, nakon sjajnog proljeća u kojem su i Vlada i resorno ministarstvo sjajno postupali i zbog toga postali miljenici nacije bila ponosna. Plenković je vrlo mudro to iskoristio i dok se nacija pribrala, na ministru Berošu je u parlamentarnim izborima pokupio tisuće glasova. Ali, dok se pio šampanjac ovog ljeta, ni Plenković ni Beroš nisu poslušali savjete renomiranih liječnika koji su upozoravali da nas na jesen sasvim sigurno čeka drugi val pandemije i da ljeto u tom smislu ne služi ničem drugom negoli vremenu koje smo dobili da bismo se pripremili za užas.
U svakoj bolnici striktni Covid odjeli, stručno ekipiranje tih odjela širom Hrvatske i uvođenje discipline koja se ima kaznama održavati, to je ugrubo bio savjet renomiranih i iskusnih liječnika. Ali zašto bi Beroš krenuo s ozbiljnim pripremama kad je njegov šef Plenković još krajem svibnja tvrdio da je Vlada pobijedila koronavirus? Zašto? I na tragu te ocjene mi i u turističku sezonu ulazimo grlom u jagode, ne tražimo da turisti koji ovamo dolaze donesu potvrdu da nisu zaraženi, a onda još ne krećemo ni s jesenskim pripremama. Primjerice, dva kata KB-a Dubrava počela su se renovirati u rujnu, a ne u lipnju! Danas ta dva kata fatalno fale! Vidjevši da gubimo konce iz ruku, Plenkovićevi znanstveni savjetnici još su krajem listopada gotovo ultimativno tražili da se hitno krene s oštrim mjerama, vidjevši između ostaloga da je to put kojim su krenule gotovo sve europske zemlje. Italija, Španjolska, Francuska, Češka, Njemačka, Austrija, Slovenija, Mađarska, Velika Britanija. Praktički svi osim nas jer mi, pa mi smo već “pobijedili koronu”, zar ne?
I onda je početkom studenoga počeo stampedo, enormni broj zaraženih i umrlih, kaos u bolnicama i vječna potreba da se puna istina skrije tako da se, primjerice, broj zaraženih u Zagrebu testiran na brzim antigenskim testovima nije pribrojao u tom danu broju službeno zaraženih. Zaustavite Reuters, to je taj mozak! Može li kaotičnije? U ovom vrtlogu povijesti pokazalo se da Vlada nema nikakve vizije ni strategije, i to se jasno vidi kako u potezima vezanima uz zdravstvo, tako i u gospodarstvu. Umjesto da krizu koristi za upravo revolucionarne poteze u smjeru renesanse hrvatske poljoprivrede, ministar financija Marić podilazi naciji tezama da će sigurno biti novca za božićnicu! Ali, božićnica u ovom užasu je ravna valceru na Titanicu! Naime, ovo više nije vrijeme za stare trikove. Hrvatski BDP po brojnim procjenama pada više od deset posto ove godine, a u takvoj situaciji mi moramo krenuti s revolucionarnim gospodarskim potezima ako želimo kontrolirati ovu krizu. I preživjeti gospodarski! Nažalost, ni Marić ni Plenković ni ekonomisti koji ih okružuju ne planiraju velike, grandiozne poteze koji bi preporodili hrvatsko gospodarstvo i napokon na noge podigli sramotno uništenu poljoprivredu! To nisu ljudi onog kalibra koje traži ovo vrijeme.
Da bismo se uhvatili ukoštac s ovako dramatičnom krizom, zemlja mora imati jedinstvo i lidera koji okuplja, a ne dijeli. A Plenković je pak neki dan u Saboru tako izvrijeđao oporbene zastupnike, da nakon toga nije realna ni tehnička suradnja, a kamoli potpuno jedinstvo nacije. Pravi državnik bi shvatio u kojem povijesnom trenutku djeluje te da nije vrijeme za sitna pakosna podbadanja, nego za jedinstvo cijele nacije koja si doslovno glavu spašava. Zašto to govorim? Zato što brojni znanstvenici ističu da Hrvatsku od ogromnog broja mrtvih može spasiti jedino potpuni lockdown kakav ima većina europskih zemalja. Nisu drugi bili idioti kad su se za to odlučivali, nego im je potpuno jasno da drugog izlaza nema.