Kako smo pisali neki dan, smrt Maje O’brien (78) psihologinje i predavačice na Oxfordu, svestrane žene flautistice, planinarke, koja je nestala 28. ožujka 2019., još uvijek je misterij. Policija je nakon temeljite pretrage našla truplo u jednom rukavcu rijeke blizu Kennington Roada u Oxfordu.
Iako londonska policija već dvije godine tapka u mraku, taj je slučaj službeno završen, što itekako ljuti njezinu kćer Petru.
“Nisam zadovoljna policijskom istragom zbog brojnih nelogičnosti. Objavili su kako smrt ostaje misterij, no mislim da znam krivca. Sve sam im ispričala, ali izgleda da oni to ignoriraju”, rekla je Petra O’Brien, kći ubijene čuvene hrvatske psihologinje Maje O’Brien.
Zanimljivi podaci o Savi Zlatiću – Majinom ocu
Podrijetlom je bila Hrvatica, a rođena je kao Maja Zlatić u Zagrebu 29. lipnja 1940. godine. Njen otac bio je liječnik dr. Savo Zlatić, Titov ministar, robijaš s Golog otoka, važna ličnost hrvatske povijesti, istarski Hrvat, koji je početkom rata 1941. otišao u partizane na Kordunu te sudionik pariške konferencije o razgraničenju, na kojoj je Hrvatska dokazivala pravo na Istru.
“Svaka od četiri sile imala je isprva svoje viđenje razgraničenja”, rekao je dr. Zlatić u intervjuu zagrebačkoj Prosvjeti.
“Amerikanci su htjeli čak i Labin ostaviti Italiji, Britanci su se zalagali za podjelu Istre na pola po osi sjever-jug, Francuzi su Talijanima mislili ostaviti Bujštinu, a Rusi su smatrali da bi i Furlanija trebala biti priključena Jugoslaviji. Ni tad, a ni na konferenciji u Parizu, gdje sam bio u komisiji na čijem je čelu bio Edvard Kardelj, ništa nije riješeno, pa su ostale zona A i zona B. Tek Osimskim sporazumima razgraničene su Jugoslavija i Italija, i tu se vidi Titov genij, jer je pitanje kako bi se Italija danas postavila da sporazuma nije bilo. Tito ima zasluge i za razgraničenje Hrvatske i Srbije, jer je odredio da granica bude Dunav, tako da je Baranja pripala Hrvatskoj i u nju su doseljavani kolonisti iz hrvatskih krajeva kako bi popunili prazninu nastalu odlaskom Mađara i Nijemaca. Srpski kolonisti doseljavani su u Bačku i druge dijelove Vojvodine “, govorio je.
Savo Zlatić je nakon rata postao ministar industrije u vladi NR Hrvatske, da bi potom bio imenovan za ministra lake industrije u Jugoslaviji.
Završio na Golom otoku u mukama
No onda se poskliznuo o Informbiro.
“Kako sam smatrao da bi Tito trebao prihvatiti Staljinove zahtjeve, i to mu više puta i rekao, smijenjen sam i poslan u Zagreb da radim u Gradskom arhivu. Jednog dana poslali su mi čovjeka s porukom da sam isključen iz KPJ, na što sam rekao da se i dalje osjećam kao član Partije. Nije prošao ni sat, a mene su uhapsili i nakon nekog vremena poslali na Goli otok, u takozvanu rupu 104, određenu za dotad najpoznatije i najviše rangirane funkcionere. Tu sam proveo dvije godine u mukama kao i ostali, pa sam potpisao izjavu da se kajem i da sam revidirao stav”, rekao je zagrebačkoj Prosvjeti.
Nakon što se sa Golog otoka vratio u Zagreb, nastavio se družiti s Vladimirom Bakarićem, ali se u Partiju više nije vraćao.
Iako ga je, kaže, Tito poslao na Goli otok, i dalje ga cijeni te ga smatra najvećom ličnošću koju je imala Hrvatska, te je to razlog njegovog osnivanja Društva “Josip Broz Tito”. Istaknuo je i kako je Hrvatska priznata u sadašnjim granicama zahvaljujući isključivo Titu koji je za nju napravio više od svih”.
A tko je bila Maja O’brien?
Kći Save Zlatića u Britaniju je otišla nakon Drugog svjetskog rata. Htijela je dobro naučiti engleski, a radila je i kao dadilja. No ljubavna priča odvela ju je Južni London, nakon što se zaljubila u Terencea 0’Briena, te se za njega i udala 1968. godine. Kćer Petru usvojili su nakon 10 godina.
Od 1968. do 1971. godine dr. Maja O’Brien radila je u bolnici Henderson, terapijskoj zajednici u Suttonu, specijaliziranoj za ljude s poremećajima ličnosti. Doktorirala je psihologiju na University Collegeu u Londonu. Potom je predavala na Institutu Roehampton, da bi se 1996. preselila u Oxford, gdje je predavala psihodinamičku praksu. Vodila je privatnu ordinaciju i doktorski program na Institutu za obuku Metanoia u Londonu. Na Oxfordu je radila sve do mirovine, a strastveno je voljela i glazbu te je većinu života bila uključena u zborove, uključujući zajednicu East Oxford Zbor.