KNJIGA O HRVATIMA I SRBIMA OSVOJILA POLJSKU NAGRADU: Autor detektirao problem konačne pomirbe, ’Ni za 20-30 godina neće potpuno izumrijeti’

Poljsku nagradu za znanstvena ili umjetnička povijesna djela, Wacława Felczaka i Henryka Wereszyckog, ove godine dobio je povjesničar i politolog Tomasz Stryjek za knjigu o odnosima ni više ni manje nego Hrvata i Srba.

“Suvremena Srbija i Hrvatska prema vlastitoj povijesti”, nastala je nakon što je ovaj povjesničar u tom odnosu pronašao sličnosti odnosa Ukrajine i Poljske. Kako javlja Jutarnji list, objasnio je po čemu su slični, a po čemu različiti ovi susjedni narodi.

“Sličnost je velika i kod jednih i drugih se izražava, prije svega, u uvjerenju i Srba i Hrvata da, jer su male nacije, mogu preživjeti u doba globalizacije samo ako čuvaju uspomenu na svoju prošlost i artikuliraju je kroz naraciju o svojoj jedinstvenoj povijesti. Za njih jedinstvenost znači izvršavanje povijesne misije: kod Hrvata kao bastiona koji brani Europu od istočnih civilizacija, do 18. stoljeća islama, kasnije pravoslavnih, dok kod Srba – također bastiona, ali i otkupljenja, jer kosovski mit ne simbolizira samo borbu protiv Turaka već i patničke nacije koja je pridonijela oslobađanju cijele južnoslavenske regije. Također je vrlo važno za opstanak ove dvije nacije održavati zaseban jezik.”, tvrdi.

Što se tiče razlika, navodi kako ih uočava puno, no ističe dvije ključne. Jedna od  njih odnos je ovih naroda prema Zapadu. “Hrvatska se povijest odvijala na takav način da je naseljeno društvom s univerzalno pozitivnim stavom prema Zapadu. S druge strane, politička povijest Srbije slijedila je takav put da se njezini stanovnici danas osjećaju dvovalentno ili ambivalentno prema Zapadu i Istoku”, govori.

Dakako, na red je došlo i neizbježno pitanje o pomirenju naroda.



“Ne vidim mogućnost konačnog hrvatsko-srpskog pomirenja u vezi s poviješću 20. stoljeća. Glavni razlog tome je taj što bi proces pomirenja među njima, slično procesu poljsko-ukrajinskog pomirenja, mogao završiti činom opraštanja i prestankom međusobnih nezadovoljstava samo pod uvjetima dominacije intelektualne, svjetovne i klerikalne, simboličke elite koja ga je vodila. Međutim, njihovu je dominaciju okončala medijska demokracija u 21. stoljeću. U današnje vrijeme, kada više ljudi formira pogled na ono što se dogodilo u prošlosti na temelju blogova jednog ili drugog radikala, umjesto izjava akademskog povjesničara ili predstavnika državnih vlasti, sukobe sjećanja više ne može okončati zajednička izjava o pomirenju. Sve dok živimo u doba društvenih mreža, ti će sukobi biti neiscrpni. Mislim da ni za 20-30 godina neće potpuno izumrijeti”, zaključuje.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI