Mario Radić iz Domovinskog pokreta rođeni je Vukovarac, danas je on uspješan i utjecajan poduzetnik, no mladost su mu svakako obilježila ratna stradavanja njegova grada. Radićev otac Radovan, kao i njegov stric Stjepan kao dragovoljci sudjelovali su u Domovinskom ratu braneći Grad heroj, a tijekom opsade izgubili su živote. Stric Stjepan stradao je 14. rujna tijekom jednog od prvih pokušaja proboja iz grada okruženog višestruko nadmoćnijim agresorom, a otac mu je ubijen 18. studenoga 1991. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, a pošto je Vukovar pao, više članova Radićeve obitelji završilo je u zarobljeništvu.
Razumljivo je stoga da on na današnju vukovarsku Kolonu sjećanja gleda s posebnom dozom emocija. Bez dlake na jeziku otkriva nam kako je dobro što se Kolona sjećanja ipak održala bez obzira na zahtjeve za njenim otkazivanjem. ”Po mojim procjenama, ali i po procjenama ljudi s kojima sam pričao u današnjoj Koloni sudjelovalo je oko 10-ak tisuća ljudi. Mislim da je vrlo bitno ne dozvoliti da se Kolona zaustavi, i da tu ne bude skandala. Mislim da je u konačnici sve proteklo mirno i dostojanstveno, ljudi su poštivali epidemiološke mjere, velika većina njih nosila je maske, i mislim da je sve bilo baš onako kako je trebalo biti”, procjenjuje naš sugovornik koji se dotakao političkih poruka koje su poslane iz Grada heroja, poglavito onih koje su odaslali predstavnici SDSS-a Milorad Pupovac i potpredsjednik Vlade Boris Milošević.
”Pa 17. studenoga na mjestu na kojem su pušteni vijenci u Dunav sigurno se nije ništa dogodilo i to nije ni mjesto ni vrijeme da se bilo što s te strane odvija. To je dijeljenje žrtava, vukovarske žrtve nemaju nacionalnosti. Postoji čovjek, vaš kolega novinar Branko Polovina koji je ubijen na Ovčari, on je jedan od mnogih srpske nacionalnosti, zato mislim da to dijeljenje nema smisla nikakvog. S druge strane, oni su stavili vijenac na Ovčaru na ćirilici gdje su napisali ‘nevinim civilnim žrtvama’. Ne znam treba li se to tako napisati, uđimo u te tri riječi, znači ako su žrtve krive onda je sve u redu, i ako su bile vojne osobe onda je sve u redu. Tamo su velikom većinom ranjeni hrvatski vojnici tako da je to vrlo ružno vrijeme i vrlo ružan tekst”, upozorava Radić pa se osvrće i na procesuiranje ratnih zločina u svome gradu.
”Taj tempo procesuiranja ratnih zločina najviše vodi DORH, radi i Vlada na pronalasku, ali to nije dovoljno. Što se tiče procesuiranja, to je sramota. Ne znam što drugo da kažem, nemam druge riječi, mi Vukovarci znamo desetine ljudi koji su ubijali, klali i kojima nikada ništa nije napravljeno. Nisu pozvani ni na obavijesne razgovore, a kamoli da ih se procesuiralo. Što se tiče pronalaska nestalih ne radi se dovoljno, to je sigurno, ti ljudi koji još nešto znaju će poumirati i to će biti to”, zaključuje Mario Radić.