MILANOVIĆ, DRŽAVNIK KAKVOG JE HRVATSKA ČEKALA: Ovo su njegove vrline i mane! Prenamaganju i političkoj korektnosti došao je kraj!

Davor Puklavec/PIXSELL

Ni Karolina Vidović-Krišto, ni Miroslav Škoro, ni Suverenisti ni pravaši! Predsjednik Zoran Milanović posljednjih se dana profilirao u predvodnika hrvatske desnice, i to do te mjere da se mnogi na društvenim mrežama pitaju kada će zakazati gostovanje kod Bujanca i najaviti preuzimanje Škorina Domovinskog pokreta. Ostavite li šalu po strani, evidentno je da se predsjednik s karakterom probudio iz nekoliko mjeseci sna te odlučio biti lider i državnik u pravom smislu te riječi. Tvrdoglav i pomalo arogantan, s jasnim stavom, Milanović je političar koji promišljeno i strateški uvijek govori ono što misli. Možete o njemu misliti što želite, no trenutno u političkoj areni samo on intelektom, gardom i retorikom može docirati premijeru Plenkoviću, postižući nevjerojatan efekt u društvu. S jedne ga strane ljevičari brane jer, eto, moraju s obzirom na to da su ga doveli na vlast, a s druge pak strane, s desnice se sve glasnije čuje povik da Hrvatska napokon ima predsjednika, a ne kakvog briselskog ćatu, vicmahera ili pak pijanista koji i po društvenim mrežama vidi ustaške guje. “Dobro, možda je malo lud, ali svakome kaže istinu u lice. Čak i onima koji su godinama bili zaštićeni kao lički medvjedi”, zadovoljno zaključuje desnica.

Milanović definitivno nije predsjednik koji će se poput Josipovića po Bosni ispričavati za hrvatske zločine, Milanović nije tip predsjednika koji će poput Mesića zbijati neslane šale narodu kojemu nije do smijeha niti je Milanović tip predsjednika koji će se šepiriti po ceremonijama kao što je to činila njegova prethodnica.

Politički idiot

Da, vjerovali ili ne, Račanov učenik stasao je u državnika, a odrastanje uz djeda ustašu i oca koji je bio naklonjen Tuđmanovu HDZ-u na njemu je očito ostavilo traga pa je shodno tome bez dlake na jeziku Daliji Orešković i Marijani Puljak dao do znanja da su dežurne narikače bez ozbiljnog političkog potencijala. Nakon što su ga optužili da je seksist, Milanović je nagazio i na Gong, čija se uloga i nepristranost ionako godinama problematiziraju u javnom prostoru jer je njihov najprepoznatljiviji predstavnik Dragan Zelić posljednjih godina zaposlen baš u Milanovićevu SDP-u. Nije se predsjednik na tome zaustavio, raspalio je i po Babama, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, a u konačnici i po vječnom analitičaru Žarku Puhovskom.

I koliko god možda neki njegovi stavovi i poruke djelovali neprikladno i neprimjereno, licemjerno je da ga osuđuju upravo oni čija retorika nije puno drugačija od njegove. Baš je Dalija Orešković, svojedobno govoreći o bivšoj predsjednici Grabar-Kitarović, spominjala njezine umjetne trepavice, što je sasvim sigurno seksizam, dok je Puhovski na početku Milanovićeve predsjedničke kampanje ovog bivšeg premijera proglasio političkim idiotom.



Da doista, ne ulazi u ring ako ne možeš primiti udarac, poruka je to koju je Milanović poslao u javnost, ali i poruka koja je među građanima, ali i među desničarima, pala na plodno tlo bez obzira na to što ju je izgovorio on koji se godinama profilirao kao lider socijaldemokrata. Međutim, Milanović nikada nije krio da je on socijaldemokrat koji se ne stidi svojeg domoljublja, uostalom, to je prepoznao i general Gotovina koji se s predsjednikom češće sastaje negoli s bilo kojim drugim političarom u zemlji.

Prepoznao je Milanovićeve sklonosti prema desnici svojedobno i notorni Željko Komšić, a nešto prije toga aktualni saborski zastupnik Nino Raspudić koji ga je u jednoj svojoj kolumni proglasio tuđmanistom i čovjekom koji je na startu svoje političke karijere promašio stranku. Prema tom Raspudićevu tekstu, ‘Zoki’ se na začecima karijere trebao učlaniti u HDZ. Gdje se trebao učlaniti, danas više nije ni bitno, očito je da Milanović u posljednjih nekoliko mjeseci drastično mijenja svoju politiku i retoriku, od predsjednika koji je smatrao da HOS-ovu ploču iz Jasenovca treba baciti došao je do toga da na obljetnicu Oluje diže na noge Bošnjake i dežurne hrvatske kritičare koji su se pobunili zbog odlikovanja Mije Jelića. Milanović doista nikada neće ni biti predsjednik koji će neumjesno koketirati s pozdravom “Za dom spremni”, i to je posve legitimno, dio je njegova političkog dijapazona, ali će zato s druge strane u glavu Srbima reći što ih ide, bez predrasuda će surađivati sa ženom koja je karijeru gradila uz Željku Markić. Ali ne treba se time narod previše zanositi, na svakog političara, pa tako i na Milanovića, ipak valja gledati s rezervom.

Namagarčeni ministri

Istina, Milanović je svima rekao što ih ide, ali zato nikome nije rekao što je on to točno radio u prostorijama Kovačevićeva kluba u zagrebačkoj Slovenskoj ulici. Prema jednoj verziji priče, Milanović je baš u tom klubu s nekolicinom svojih bivših ministara i PR stručnjakom Borisom Maleševićem kovao planove za svoju predsjedničku kampanju, iz tog je kluba navodno kampanja i krenula pa je u tom kontekstu shvatljiva njegova teza o tome da su Plenkovićevi ministri namagarčeni jer su hodočastili u taj danas kontroverzni prostor. Tu treba spomenuti i da se prostor Kluba Slavonaca, prije Kovačevićeva prostora u Slovenskoj, nalazio u Maleševićevu prostoru u Savskoj ulici. Druga je varijanta, koja također cirkulira kuloarima, da se Milanović uistinu u klubu u Slovenskoj zatekao nekoliko puta na poziv svojeg prijatelja Kotromanovića, koji je mjesecima dolazio u taj prostor u kojem je uživao simpatije brojnih uglednika i renomiranih gostiju. Kotromanović je zaposlen u Čermakovoj tvrtki Crodux pa je s Kovačevićem imao i puno poslovnih tema. Nije Kovačević ni Milanoviću nepoznanica, njih se dvojica godinama dobro poznaju, a dežurne svađalice koje su se uhvatile na njegovu udicu postigle su to da se u javnom prostoru sve manje govori o Janafu, a sve više o sukobima od kojih objektivno nitko nema koristi. A kada se već govori o Janafu i Milanoviću, ipak valja podsjetiti na neke intrigantne pojedinosti.

Da veza između Milanovića i Janafa itekako postoji, potvrđuju podaci u čiju je slučajnost na prvu teško povjerovati. Naime, Milanovićeva tvrtka EuroAlba Advisory smještena je u zagrebačkoj Miramarskoj ulici na broju 24, na istoj toj adresi nalazi se središnjica Janafa pa nije nemoguće da su se Kovačević i Milanović sretali u vrijeme dok se predsjednik bavio konzultantskim poslom. Riječ je o poslovoj zgradi u vlasništvu jedne od tvrtki Darka Ostoje koja poslovne prostore daje u najam. Treba podsjetiti kako Milanović na početku kampanje, gostujući u emisiji “Nedjeljom u 2”, voditelju Aleksandru Stankoviću nije želio otkriti tko su ljudi s kojima je surađivao, tvrdeći da je riječ o poslovnoj tajni. Spekuliralo se kako je surađivao s generalom Čermakom s kojim ga je spojio njegov prijatelj Ante Kotromanović koji je bio jedan od češćih, ali i omiljenijih gostiju Kovačevićeva kluba. Na Kotromanovićev poziv Milanović je prema vlastitom priznanju i došao u klub u Slovenskoj ulici, u koji su zalazili mnogi hrvatski uglednici.

Ruske veze

Da je Milanovićeva tvrtka solidno poslovala, potvrđuje podatak o tome kako je najveći dio zarade crpio iz poslova s inozemstvom. U 2018. neto dobit premašila je pola milijuna kuna, a aktualni predsjednik u svojoj tvrtki nije bio sklon zapošljavanjima. Za to vrijeme predsjednik je primao plaću od tri tisuće kuna. Milanovićeve konzultantske usluge nerijetko su povezivane s albanskim premijerom Edijem Ramom, kojega je posjetio i kao predsjednik, ulazeći u skandal zbog toga što ga je posjetio službenim avionom, a taj je posjet u dokumentima naznačio kao privatni, zbog čega se predsjednikom bavi Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Milanović je kao konzultant nerijetko posjećivao Rusiju, a njegovo ime spominjalo se i u periodu kada se učestalo progovaralo o Rosnjeftovu interesu za kupnju MOL-ovih dionica Ine.

Nagađalo se da bi ruski naftni div mogao iskoristiti Milanovićev dolazak na Pantovčak za realizaciju svog plana da umjesto hrvatske Vlade otkupi paket dionica Ine koje trenutačno posjeduje MOL. Upućeni svjedoče kako su predstavnici ruskih naftaša kontaktirali Milanovića već u prvim tjednima mandata te mu prezentirali svoje planove. Rosnjeftovi predstavnici drže kako MOL-ov udio u Ini stoji oko 800 milijuna eura, a njihov interes za Inu zapravo traje godinama, odnosno od 2017., kada je glavni direktor te korporacije Igor Sečina jasno dao do znanja kako žele ući u Inu te kako točno znaju što učiniti sa sisačkom i riječkom rafinerijom. Ruski predsjednik Vladimir Putin među prvima je Milanoviću čestitao na pobjedi na predsjedničkim izborima, a da nije bilo pandemije koronavirusa, upravo bi hrvatski predsjednik bio poseban gost na vojnoj paradi u Moskvi, na koju ga je Putin pozvao kako bi s njime slavio 75. godišnjicu pobjede u Drugome svjetskom ratu. I donedavni ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov u intervjuu za naš tjednik otkrio je kako je bio u korektnim odnosima s Milanovićem, a to je potvrdio i kada mu je osobno uručio Putinovu čestitku nakon pobjede na izborima za Pantovčak.

O Milanovićevim vezama s Rusima svojedobno je pisao pokojni hrvatski novinar Denis Kuljiš, čiji su se tekstovi nerijetko i posthumno pokazali kao vizionarski. “Zoka je prijemčiv i otvoren prema Rusima. To se zna, uvijek je dobivao Čermakovu podršku – kad je trebalo, on je, recimo, zaposlio njegova ključnog čovjeka, generala Antu Kotromanovića. Čermakova tvrtka gradi plinovod iz Slavonskog Broda preko Save do ruske rafinerije Zarubežnjefta koja sad strašno zagađuje jer gori mazut, a ovaj će Čermakov plinovod omogućiti da se problem slavonskog mini-Černobila trajno riješi. Ta ruska rafinerija postaja je na zamišljenom putu Turskog toka, koji je kao i Sjeverni tok 2, strategijski pravac Gazpromova nastupanja u Europi. Čermak bi, ako se to sve ostvari, ondje sagradio jednu manju termoelektranicu od 500 megavata, malo manju od nuklearke Krško. Svi su interesi tu povezani i kompatibilni. Ruski lobi imao je uporište u HDZ-u, gdje potpomaže desnicu, ali sad je vrijeme da se nešto pripremi za slučaj da na idućim izborima na vlast dođu lijevi. Rusi su, uostalom, uvijek smatrali da hrvatskoga predsjednika treba držati u džepu jer im je bilo jasno da se vlada mora pokoriti Bruxellesu”, pisao je uz ostalo Kuljiš.

Državni monopol

Ruski interes za energetske projekte u našoj zemlji je sveprisutan pa su tako oko bacili i na gradnju LNG terminala, osim toga, ne treba zanemarivati ni istraživanja ugljikovodika, između ostaloga i zato što se Milanović kao premijer gorljivo zalagao za Zakon o istraživanju ugljikovodika, najavljujući raspisivanje referenduma na tu temu. Istraživanja ugljikovida ostala su visjeti u zraku, a Milanović se nakon premijerskog staža nakratko povukao iz javnosti, sastajući se među ostalima i sa Željkom Runjom koji je u dijelu javnosti spominjan kao tajni financijer njegove kampanje. Premda teze o tajnom financiranju kampanje nikada nisu potvrđene, indikativno je to što se Runje smatra jednim od najprisnijih suradnika Igora Sečina.

Kada se govori o ruskim interesima u Hrvatskoj, u tom kontekstu nemoguće je ne spomenuti i Janaf koji s Rusima surađuje i preko PPD-a. Da je afera Janaf sukob moćnog ruskog i američkog lobija, naš je tjednik iscrpno izvještavao u prvim danima Kovačevićeva uhićenja. Podsjetimo, američki lobisti pritisnuli su Plenkovića zbog prevelikog utjecaja Rusa na hrvatsku energetiku pa je u sklopu toga kao kolateralna žrtva pao i Kovačević.

Intrigantna je i suradnja Janafa s misterioznim off shore tvrtkama koje su nastojale preoteti Ini koncesiju za istraživanje nafte i plina, što je također posao u koji su upleteni Rusi. Kockice se same po sebi slažu kada se zna da je i Kovačević kao prvi čovjek Janafa surađivao s Rusima, u dobro upućenim krugovima on se spominjao kao njihov lobist za terminal u Omišlju. Valja pritom podsjetiti na to da Janaf posjeduje državni monopol u prijevozu nafte u ovom dijelu Europe, dok su u Omišlju smještena velika skladišta zbog kojih se Rusi i jesu zbližili s Kovačevićem koji je za njih lobirao i kod zagovaranja Južnog toga s naftovodnom trasom preko Hrvatske. Zbog tih poslića Kovačević je, baš poput Milanovića, nerijetko posjećivao Moskvu, Soči pa i Beograd, gdje ga je snimila srpska tajna služba. Jesu li baš ti detalji uzrok predsjednikove nervoze ili se u njemu doista probudio državnik kakvog je Hrvatska godinama čekala?

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI