MILANOVIĆEVA PRAVA META JE PLENKOVIĆ: Oštri napadi na ljevicu samo su promišljeni predsjednikov manevar

Kako je Zoran Milanović postao novi lider desnice, pitanje je koje se nakon prošlotjednog teksta u našem tjedniku nametnulo u javnom prostoru, predstavnici medija čudom su se čudili što smo pohvalili predsjednika države zbog teza koje je iznio kritizirajući Žarka Puhovskog, Radu Borić, Daliju Orešković i sve one koji su mu stali na žulj prozivajući ga zbog toga što je gostovao u Klubu Janafova donedavnog šefa Dragana Kovačevića. Pohvaliti predsjednikovu retoriku nije zapravo ni bilo teško, a vrijeme je pokazalo kako su svi oni koji su napali Milanovića sami sebe izbacili iz igre: Puhovski je prizemnim uvredama nastojao demantirati predsjednikove teze ne osporavajući argumente koje iznosi, Borić je pala u drugi plan, a u međuvremenu se doznalo i da je gospođa Orešković radila za Janaf, no nije imala potrebe to reći jer je, eto, nitko ništa nije ni pitao. Uglavnom, pokazalo se da su svi ovi glasni oporbenjaci i analitičari za Milanovićeve gabarite doista smetala, kakvima ih je nazvao, njegov jedini stvarni rival sjedi u Banskim dvorima, na čelu aktualne HDZ-ove vlade. Riječ je, dakako, o Andreju Plenkoviću, koji se i intelektualno i politički i verbalno može opisati kao jedini akter domaće političke scene koji je dorastao predsjedniku Milanoviću koji svojim istupima uistinu koketira s konzervativnim biračkim tijelom, ali u isti mah na svoju stranu pridobiva i ljevičare koji su godinama čekali da netko pročisti njihovu scenu istinom koja se gurala pod tepih.

Milanovića je iz ‘predsjedničkog sna’ probudio Plenković, odnosno to što je siguran da ga premijer namjerno nije želio obavijestiti da je upao u mjere u aferi Janaf. Zato predsjednik Milanović toliko uporno tvrdi da je Plenković kao premijer ’tisuću posto’ znao za policijsku istragu. Odmah je krenuo na Plenkovića, a oni koji ga poznaju tvrde da neće stati…

Obruč se steže

Da Plenković može mirno spavati iduće četiri godine otkrili su rezultati parlamentarnih izbora na kojima je iz igre izbacio Škoru kao svojevrsnu prijetnju s desnice, a potvrdili su to i izbori u SDP-u jer evidentno je da Peđa Grbin ni po kojem parametru neće moći parirati Plenkoviću, a sve i da ima potencijal, pitanje je kada će se stići “fajtati” s premijerom kada muku muči s požarima u Partiji. Drugim riječima, Milanović, kojega su Plenković i njegovi ministri pustili da uskoči u Janafovu stupicu odlazeći u klub po višak ribe, odlučio je okrenuti ploču pa Plenkoviću uzvratiti udarac, odlučio je uistinu biti hrvatski Orban i državnik kakvog ova zemlja dugo nije imala. Sviđala se nama njegova pomalo surova i neprimjerena retorika ili ne, Milanoviću rejting raste, a osim toga, on na svoj kruti način uz karakter građanima servira i istinu, koja ponekad doista nije ugodna. S tom svojom verzijom istine Zoki je odlučio polako nagrizati Plenkovića, čekajući njegov pad, jer samo on i ima kapacitet srušiti predsjednika Vlade kojemu se nitko u državi ne usudi suprotstaviti, pa ni njegovi u HDZ-u koji ga tapšu po ramenu dok stranka propada. Da, jasno je kao dan da je Plenković dobio izbore, o tome nema spora, no izlaznost na izbore bila je tragično mala, u Saboru ga u šaci drži Milorad Pupovac i njegova kvazimanjinska stranka, a izvan sabornice se približavaju lokalni izbori koje treba osvojiti kako bi stabilizirao svoj položaj. Međutim, Plenković u tom pogledu nema kadrove niti je HDZ stranka koja ima kadrove. Koliko je HDZ kadrovski potrošen i iscrpljen, vidjelo se i tijekom sastavljanja Vlade kada je premijer lovcu Banožiću dao Ministarstvo obrane, a jasno je to i iz toga što HDZ, umjesto najavljivanog pomlađivanja, u stranku vraća ljude poput Mate Granića pa se time hvali na sva zvona.

Kadrovska oskudica



Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI