Bivši predstojnik premijerova ureda Tomislava Saucha u srijedu je zbog lažiranja putnih naloga u aferi dnevnice nepravomoćno osuđen na tri godine, dok je njegova nekadašnja tajnica Sandra Zeljko dobila četiri i pol godine zatvora.
Epilog je to dugogodišnje pravosudne trakavice koja je jedno vrijeme zabavljala javnost, posebice u periodu kada je Saucha bio saborski zastupnik koji je na životu održao prošlu Vladu premijera Andreja Plenkovića, transformirajući se od SDP-ova zastupnika u HDZ-ova “žetončića”.
S Plenkovićevom vladom surađivala je i Zeljko koja je jedno vrijeme bila tajnica u uredu premijera Plenkovića, a uz aferu dnevnice javnost je intrigirala raskošna paleta cipela koje posjeduje. No daleko više od toga intrigirali su medijski napisi o tome kako je Zeljko školsku spremu ekonomskog stručnog radnika stekla rješenjem vukovarskog Općinskog suda iz studenog 1992. godine.
Naime, ovaj sud s obzirom na ratnu okupaciju tada je djelovao u Zagrebu, a rješenje za Zeljko potpisuje sudac Miroslav Šovanj koji je u međuvremenu dogurao do suca Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH.
Kako je svojedobno pisao Telegram, pozivajući se na riješenje koje su dobili na uvid, u istom je stajalo da ono u potpunosti zamjenuje školsku ispravu, no u međuvremenu se saznalo kako u Matičnoj knjizi vukovarske Ekonomske škole nema podataka o tome da je Zeljko tu školu ikada završila. Zanimljivo je kako je nitko od njenih poslodavaca od Ministarstva branitelja pa sve do Vlade RH nikada nije niti tražio orginal srednjoškolske diplome. Zeljko je inače bola tajnica u Vladi Jadranke Kosor, Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića te premijera Plenkovića, a njen stric Antun Zeljko, sudac drugog stupnja Kaznenog odjela na Županijskom sudu u Velikoj Gorici, glasnogovornik je u kaznenim predmetima.
Internu istragu o sumnjivim putnim nalozima u vladi dvojici svojih bliskih suradnika navodno je naložio upravo Plenković, a kada su ta dva premijerova suradnika nabasala na sumnjive putne naloge koji su ispisivani za vrijeme triju vlada, Plenković je o tome obavijesio ondašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana.
Internom istragom u Vladi utvrđeno je kako ljudi navedeni na putnim nalozima nigdje nisu putovali te da je taj modus operandi funkcionirao u Kukuriku vladi, no nije se zaustavio s odlaskom Zorana Milanovića s premijerske pozicije. Slučaj se u međuvremenu našao na sudu, a Zeljko postaje krunska svjedokinja protiv Sauche, nekadašnje desne ruke premijera Milanovića koji se također na sudu pojavljivao kao svjedok.
Inače, sama Zeljko žena je prilično tajnovite biografije, oni koji su s njom surađivali pamte je kao Vukovarsku koja se doselila u Zagreb te prvotno radila u Ministarstvu branitelja. U Vladu je prešla kada je Kosor postala premijerka. Tajna njenog opstanka u svim vladama leži u snalažljivosti, kako bi dolazili novi predsjednici Vlada tako bi im se ona pod kožu uvlačila kritikama na račun njihovih prethodnika, komentiraju naši sugovornici iz Vlade pa naglašavaju da je Zeljko uvijek bila omiljena među šefovima jer je poštivala autoritet. I sam Saucha tajnicu Zeljko zatekao je u kabinetu te je jedne prigode za Nacional progovorio o njihovom poznanstvu: “Sandra Zeljko mi je pričala da je bila istraumatizirana još od vremena premijerke Kosor i da bi rado ostala kod mene u kabinetu. Jedno vrijeme se čak ustajala kad bih ulazio u prostoriju, ali sam joj rekao da za tim nema potrebe. Moram reći da mi je, posebno u to prvo vrijeme, bila od velike pomoći i četiri godine sam imao apsolutno povjerenje u tu osobu”.
Sa Zeljko su suradnju nastavili i članovi vlade Tihomira Oreškovića koji su imali empatije prema svojoj kolegici koja im se žalila na Sauchu. No, načelno sa svima koji bi otišli iz Vlade ona više nije nastavljala komunikaciju, prekidala bi odnose i nikome od nekadašnjih suradnika nije se javljala na telefone.