U periodu koji je za nama Hrvatska je nakon parlamentarnih izbora dobila novu Vladu koja se doduše ne razlikuje previše od one prethodne. Na čelu te nove Vlade nalazi se novi, stari premijer Andrej Plenković koji se na početku novog mandata suočio s korona krizom i njenim drugim valom, premda je donekle uspio očuvati turističku sezonu. Posljednjih tjedana broj zaraženih nezaustavljivo raste, sve je više kritičnih građana, no Plenković se ne da pokolebati pa postojano stoji na svojoj poziciji čuvajući premijersku fotelju čak i kroz konflikte s predsjednikom Zoranom Milanovićem.
Opći je dojam da Plenković daleko bolje kotira u Europi nego li u našoj zemlji, od svojih europskih kolega predsjednik Vlade uspio je osigurati značajne potpore za izlazak iz krize, no s druge strane u Hrvatskoj svako malo izbije neka kriza uzrokovana nestašlucima njegovih ministara, koji su se na meti javnosti našli i zbog svojih posjeta klubu kontroverznog bivšeg šefa Janafa Dragana Kovačevića.
No, da nema zašto strahovati potvrđuju ankete, prema njima Plenković je još uvijek jedan od najpopularnijih političara u zemlji, a osim toga to se potvrdilo i na stranačkim i na parlamentarnim izborima, pa su tako u vodu pale kritike onih koji smatraju da predsjednik Vlade nije trebao surađivati ni sa SDSS-om, ni sa HNS-om. sve u svemu za svoj rad Plenković bi u konačnici mogao dobiti ocijenu dobar.
Najboljim ministrom u novoj Plenkovićevoj vladi smatra se stari ministar financija Zdravko Marić. Unatoč krizi Marić je uspio posložiti proračun, PDV za sada nema namjeru dirati, ali kakvo, takvo porezno rasterećenje ipak je postignuto. Najveći problem po Marića jest to što se njegovi prijedlozi nerijetko nađu na meti kritika, no ne kritika javnosti već kritika ministara koji se grebu za sredstva u svojem resoru pa slijedom toga Marić nosi titulu najkonfliktnijeg ministra u Plenkovićevoj vladi. Za razliku od njega ministrom koji smiruje tenzije nazivaju Tomu Medveda. Ministar branitelja populaciji koju zastupa za sada se nije pretjerano zamjerio, pod njegovom palicom zaživio je novi Zakon o braniteljima, s Plenkovićem odlično surađuje, smatra ga se premijerovom desnom rukom, ali i jedinim konzervativcem u aktualnoj Vladi, mnogi vjeruju da ga Plenković zato i drži tako blizu sebe, kako bi ga zaštitio od političkih naleta s desnice. Iako se kao član Stožera s korona krizom korektno nosi u resoru ministra policije Davora Božinovića mnogo je afera koje je teško sanirati, nedavna pucnjava pred Banskim dvorima pripisana je gafu iz njegova sektora, svako malo iz policijskih krugova cure detalji iz značajnih istraga koje slijedom toga pucaju, policajci se privode zbog sudjelovanja u kriminalnim radnjama, a Božinović je na udaru međunarodnih organizacija i raznih udruga za zaštitu ljuudskih prava koje našu policiju prozivaju zbog nasilja nad migrantima, no tu je ipak postojan te smatra kako hrvatski policajci štite hrvatsku granicu i rade svoj posao.
Od ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac puno se očekivalo, za sada je smanjila stope za obračun i plaćanje članarina u turističkim zajednicama zbog pada aktivnosti, oko sporta se nije pretjerano istaknula, no najavljuje novo brendiranje Hrvatske pa ostaje za vidjeti što će tek pokazati žena koja je u korona krizi ipak uspjela sačuvati kakav, takav turizam. U Vladu se kao potpredsjednik ugorao SDSS-ov Boris Milošević, posjetio je Vukovar, gostovao u Kninu tijekom Oluje, no nije poznato na koji se način založio za kvalitetniji život manjine koju zastupa. Nije pretjerano poznato niti što Darko Horvat radi kao ministar graditeljstva, u ovom resoru sva je pažnja usmjerena na obnovu Zagreba, a tu se stvari sitnim, ali bitnim koracima ipak pomiču, međutim, sve dok ljudi čiji su domovi porušeni u potresu žive u kontejnerima ne može se reći da je to dovoljno.
Nedovoljno u svojem resoru čini Marija Vučković, ministrica poljoprivrede iznjedrila je zakon koji je uznemirio male domaće proizvođače budući da bi ako se usvoji mogla nestati autohtona hrvatska sjemena i proizvodi poput raštike, rajčice volovsko srce i drugih, no u njenom resoru kažu da je sveto za dobrobit domaće poljoprivrede za koju u ovom resoru nije učinjeno previše. Vučković se drži podalje od javnosti, povremeno se pojavi na otvorenjima mljekomata, o povlačenjima sredstava iz fondova ne zna se previše, ali se zato zna da su njene bliske suradnice protagonistice afere Janaf. Slična situacija odvija se i u ministarstvu kulture, Obuljen Koržinek našla se na meti kritika od strane samostalnih umjetnika koji mole za pomoć, njen resor potresa afera u zagrebačkom HNK-a, a nakladnike je uznemirila novim Zakonom o medijima. Jedan od kritičnijih resora u ovom korona dobu svakako je Ministarstvo prometa, prijevoznici su na koljenima, no izgleda da tu ministar Oleg Butković ne može previše, ali bez obzira na to on je neumoran, obilazi gradilišta, a pozabavio se i modernizacijom željezničkog voznog parka. Školstvom se pak pozabavlja Radovan Fuchs koji je dosljedno branio nastavu u školskim klupama, boreći se za to da ona ne prijeđe u online varijantu. Za sada na njegovo djelovanje ne postoje veće kritike te bi se moglo reći da svoj posao obavlja solidno. Najblji ministar svih vremena titula je koju je jedno vrijeme nosio Vili Beroš, ministar zdravstva na parlamentarnim izborima osvojio je najviše preferencijalnih glasova, a onda je nakon uspješnog prvog uslijedio debakl s drugim korona valom, brojke su buknule, propusta ima na svakom koraku, skandal je izbio u KB Dubravi, a Beroš se bori i sa dugovima prema veledrogerijama, strategije nema, a izostala je i reforma zdravstva koju doduše u ovim uvjetima nii nije moguće provesti. Što točno na vanjskopolitičkom spektru radi Goran Grlić Radman nije potpuno jasno, nedavno je doduše staoi u zaštitu Hrvata u BiH, kritizirao je notornog Željka Komšića, no od iskusnog diplomata svakako se očekivalo više angažmana. Angažiran je zato solidno Josip Aladrović, koji je korona krizu ozbiljno shvatio, posvetio se mjerama za očuvanje radnih mjesta, korektno surađuje s poduzetnicima, ima sluha za njihove probleme te je na iznenađenje mnogih jedan od najkorektnijih Plenkovićevih ministara.
U skupinu korektnih spada i mlada Nataša Tramišak, iako u medijima nije previše prisutna čini se kako se odlučila ozbiljno posvetiti povlačenju europskih sredstava iz famoznih fondova ispravljajući gafove svojih prethodnika. Od reformi u pravosuđu za sada s Ivanom Malenicom na čelu tog resora nema ništa, iako ministar povremeno ipak ponudi neko riješenje, no riješenja koja je predlagao za reformu lokalne samouprave odbijena su jer se Plenkovićeva stranka priprema za lokalne izbore. U resoru Marija Banožića pripremaju se za nabavu eskadrile borbenih aviona, ne zna se doduše kako će se to financijski pokriti u ovoj krizi, ali jasno je da se od te ideje ne odustaje, vojska je odradila važnu ulogu u borbi s krizom, ali načelno se Banožića ne vidi, i ne čuje pa se niti ne zna kolika je njegova uloga u tome budući da ga po terenu u stopu prati njegov prethodnik Krstičević. Najlošiji ministar i najveći uteg Plenkovićeve vlade titula je to koju nosi ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, umjesto da se bavi gospodarstvom, javnost se bavi njegovim uloama u raznim aferama, žestoko je zaratio s poduzetnicima, sukobljavao se s novinarima, a što se tiče gospodarskog djelovanja tu nije učinio gotovo ništa.