Napad koji se prije nekoliko dana odvio na zagrebačkom Markovom trgu, pred Banskim dvorima premijer Andrej Plenković u svojim je javnim nastupima ocijenio kao teroristički čin.
Nedugo nakon tog zagrebačkog događanja Europa je svjedočila dvama ozbiljnim terorističkim napadima, Francuska i Austrija su na nogama zbog napada koji su pogodili njihovu zemlju, od terorističkih napada po svemu sudeći slijedom toga nitko nije cijepljen, niti se oni mogu stopirati.
U svemu tome postavlja se pitanje na kojoj je razini sigurnost u Hrvatskoj.
Iz šestog godišjeg javnog izvješća hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije, odnosno SOA-e može se iščitati da je generalna sigurnosna situacija u našoj zemlji stabilna. Prema tom dokumentu kojega potpisuje prvi čovjek SOA-e Daniel Markić, lani se u Hrvatskoj nije dogodila niti jedna pojava koja bi značajnije ugrozila sigurnosne prilike u zemlji. Nadu ulijeva i to što trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika.
Terorističke prijetnje i napadi koje nitko ne može predvidjeti, a koje predstavljaju prijetnju globalnoj sigurnosti nisu isključeni ni u našoj zemlji, ali unatoč tome prijetnje koje se povezuju s islamskim terorizmom nisu nešto oko čega bi se Hrvati trebali previše brinuti. Naime, u izvješću se kaže da je salafitska populacija kod nas malobrojna te pripadnici iste nisu zagovornici ni terorizma, ni nasilja. Optimistično zvuči i to što ni jedan oblik ekstremizma kod nas nema pokretačku snagu, a time ni potencijal za rušenje demokratskog ustavnog poretka.
Time je ujedno manja mogućnost za izazivanje raznih oblika nasilja, kojekakvih incidenata, a u konačnici i sukoba većih razmjera. Ekstremističke skupine kod nas su prisutne u skromnom broju, imaju slabu potporu javnosti, a uz to nisu niti organizacijski sposobne za predstavljanje ugroze po državu. I zato U SOA-i vjeruju kako ekstremizam u Hrvatskoj ne predstavlja značajniju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
Premda smo u tom smislu gotovo sigurni, ono oko čega se ipak možemo zabrinuti jest porast opasnosti od državno sponzoriranih kibernetičkih napada kojima je Hrvatska izložena u posljednje vrijeme, dijelom i radi svojega članstva u EU i NATO-u. Malo je poznato da je u posljednjih godinu dana niz ozbiljnih tvrtki doživjelo takozvane hakerske napade praćene ucjenama, ti su se napadi u jednoj mjeri odrazili na poslovanje tvrtki koje su bile žrtvama ove sigurnosne ugroze, tako je primjerice lani hakerskim napadima bila izložena Ina. Ova velika naftna kompanija mjesecima se borila s tim takozvanim nepoznatim neprijateljem, a njihovi informatički stručnjaci danonoćno su nastojali otkloniti opasnosti koje su se manifestirale na poslovanje pojedinih poslovnica diljem zemlje. Kako to obično biva ovi online kriminalci u Inin su sustav upali s ucjenama, zahtjevajući isplatu velikih financijskih sredstava, no u konačnici je situacija ipak sanirana.
Sa sanacijama ovih oblika štete morali su se u zadnje vrijeme nositi i u kozmetičkom divu Avonu, a probleme ovoga tipa imali su i u Autosalonu Tokić, ali i u Overssizeexpressu. Ciljevi tih kibernetičkih napada uglavnom se svode na krađu povjerljivih podataka i stvaranje štete na nacionalnoj kritičnoj infrastrukturi, ili na ključnim i digitalnim uslugama određenog društva.
Sa svime time srele su se i ove hakerskim napadima izložene tvrtke koje godinama posluju na hrvatskom tlu. Prateći ono što se oko njih događa i u SOA-i su lani odlučili djelovati pa je uspostavoljen Centar za kibernetičke tehnologije koji djeluje uz asistenciju mreže senzora koji se nalaze u tijelima koja se štite. Kroz to je osigurano otkrivanje sofisticiranih kibernetičkih napada u najradijim fazama. Da je situacija uistinu ozbiljna potvrđuju i brojke koje kažu da je Hrvatska zadnjih godina bila meta desetak jakih kibernetičkih napada, a stručnjaci iz SOA-e na dnevnoj razini otkrivaju stotine tisuća sigurnosno upitnih događaja. Neki od njih rješavaju se trijažom, a lani je detektirano i stopirano čak pet sofisticiranih državno sponzoriranih kibernetičkih napada.
Na udaru su se uz ostalo našlo i Ministarstvo vanjskih poslova te Ministarstvo obrane, ove godine intenzitet kibernetičkih napada je pojačan, djelom i zbog pandemije korona virusa. Neslužbeno se može čuti kako su iza tih napada stajale ruske obavještajne službe koje za takav napad koriste dvije skupine, skupinu Sofacy kojom se koristi ruska vojna obavještajna služba GRU te skupina Turla koju koristi ruska civilna obavještajna služba FSB. Smatra se da su s obzirom na mete napada te dvije skupine nastojale napasti dva hrvatska ministarstva, a zbog organizacije kibernetičkih napada na više zemalja Europske unije, ali i na više institucija u tim zemljama Vijeće Eu je koncem srpnja uvelo sankcije i protiv ruske vojne obavještajne službe GRU, a SAD je objavio potjernicu za sedmero hakera koje se sumnjiči da su dio hakerskog tima GRU-a.
Podaci MUP-a otkrivaju kako su lani imali 2830 prijava kaznenih djela kibernetičkog kriminaliteta, no riješeno je preko 90 posto slučajeva. MUP u svoju statistiku ubraja kaznena dijela prevare i upada u sustav, a tu je i korištenje djece za pornografiju. Najviše je bilo slučajeva računalnih prijevara, a zabilježeno je i 98 slučajeva dječje pornografije, no sve te slučajeve MUP je uspješno razriješio, zabilježili su u policiji 946 slučajeva računalnog krivotvorenja, a imali su i osam prijava za ometanje račualnog sustava, dok je 15 zabilježenih situacija neovlaštenog pristupa kao i pet oštećenja računalnih podataka.
Zanimljiv podatak svakako je i onaj koji kaže da je od sedam osoba- dvoje muškaraca, i pet žena, koje su otišle na teritorij pod kontrolom Isila, a koje imaju hrvatsko državljanstvo dvoje muškaraca i jedna žena poginulo još tijekom 2017. i 2018.godine u Siriji i Iraku. Ostale žene još su u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih skupina. Sigurnosni rizik za europska društva predstavlja povratak džihadista, a iz hrvatskog jugoistočnog susjedstva u Siriju i Irak otišlo je tisuću osoba, od čega se većina pridružila Isilu, međutim, njih oko 25 posto je poginulo, 30 posto se nalazi na tom teritoriju, a oko 45 posto ih se vratilo u matične države jugoistočne Europe.
Lani je u hrvatsko susjedstvo vraćeno 136 osoba iz Sirije, od čega minimalno 12 Isilovih boraca, ostatak predstavljaju žene i djeca. Prema SOA-inom izvješću sigurnosne prilike u jugoistočnom Hrvatskom susjedstvu još su uvijek nestabilne, radi se o teritoriju koji je opterećen raznim sigurnosnim, političkim, gospodarskim i društvenim izazovima, dok je društvo u tim sredinama opterećeno kako nacionalnim, tako i vjerskim ekstremizmom.
Velikosrpski ekstremizam prisutan je u pojedinim zemljama koje negiraju teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Hrvatske, ali i BiH, Kosova te Crne Gore, ovaj se ekstemizam manifestira kroz okupljanja velikosrpskih ekstremističkih organizacija kao i kroz druge oblike javnih skupova na kojima se uništavaju hrvatski državni simboli uz slanje ekstremističkih poruka.
Spomenimo usput i broj migranata na balkanskoj ruti, prema podacima Frontea tijekom prošle godine zabilježeno je na ovoj ruti preko 80 tisuća ilegalaca, što je 46 posto više nego godinu ranije.
Kada je o energetskoj sigurnosti Hrvatske riječ tu naši stručnjaci za sigurnost naglasak stavljaju na LNG terminal koji bi istui trebao ojačati, a spominje se dakako i rak rana hrvatskog društva i politike – korupcija. Boljka je ovo prisutna u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te javnim tvrtkama, ona predstavlja ugrozu za gospodarski razvoj Hrvatske, dovodi u pitanje validno funkcioniranje tržišta, gospodarski rast te smanjuje javne financije i šteti državnom proračunu. Posebno rizično područje na polju suzbijanja korupcije predstavlja gospodarski kriminal u procesima javne nabave i njihova zloupoiraba.